Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Kada bi predsednik Srbije bio uzrasta saobraznog svom ponašanju, prosvetni radnici bi ga svakodnevno slali na razgovor sa psihologom i pedagogom, redovno mu pozivali roditelje na otvorena vrata i zakazivali im roditeljski sastanak u užem krugu sa direktorom škole a bili bi i u obavezi da alarmiraju centre za socijalni rad pa i tužioce za maloletničku delinkvenciju. No, pošto je odavno prerastao školski uzrast i uzdigao se u kastinske visine, dao je sebi pravo da ljude u prosveti tretira kao „nedodirljive“, kastu nedostojnu života, umesto kao bramane, što u Indiji učitelji i jesu, dok je pak za sebe i svoju SNS kastu ishodovao poziciju bukvalno i pravno nedodirljivih.

Zato i nije za čuđenje (ali jeste za krivično gonjenje?) kad se javno izruguje dekanki niškog fakulteta i pravi pošalice kao onaj optuženik iz vica koji je žrtvu „malo bocnuo“ nožem u stomak a ona se „napela pa umrela“. Još manje čudi i još je više za osudu kad policija sledeći napad nožem koji se, kao i onaj posle „Ribnikara“, desio već sutradan, zvanično okarakteriše kao: negodovala sa nožem (malo korišćen, nosila ga baka samo do pijace). Jer su, po novoj klasifikaciji, fizički napadi na one koji protestuju tek puko negodovanje, dok je verbalno negodovanje onih koji protestuju – rušenje ustavnog poretka.

A da se ovakav nakaradni poredak stvari ne bi nikada promenio, predsednik Srbije najavljuje svoje proteste protiv protesta. Protesti 2.0, ne napredna već – naprednjačka verzija, izgleda da ipak neće biti najmasovniji u istoriji kao onaj u Jagodini i Sremskoj Mitrovici ili Karleušin koncert u Kragujevcu, ali će trajati tri dana kao Ivkova slava i biti isti toliki maltretman.

Biće to proslava osnivanja Pokreta za narod i državu ili Pokreta za narod ili Pokreta za Srbiju ili Pokreta za Srbiju budućnosti ili Pokreta za budućnost Srbije… već koja od pet novoosnovanih nevladinih organizacija bude odabrana za tu čast. Jer nevladine organizacije naprasno nisu više antisrpske kao ove prokažene i nisu nedovoljne za odbranu srpskog interesa kao što bi Kurtijeva Zajednica srpskih opština bila pa se valjda zato ni ne osniva. Osim ako ne bude osnovana sad u Beogradu, po ugledu na zborove, jer što da i njih ne iskopiraju? Protestni hodači 2.0 su ionako krenuli sa Kosova (što je bolje nego da su krenuli odavde kao onomad za Banjsku) gotovo u isti dan kad su i studenti krenuli biciklima. Samo što studenti pedalaju do Strazbura a ovi pešače do Ćacilenda. A i nakane su im radikalno drugačije.

I Himler je, takođe školski primer čoveka opsednutog statusom i položajem, imao svoj Nacilend, kako su ga istoričari naknadno prozvali, samo što je to bio pravi pravcijati zamak a ne šatorsko ruglo u centru grada. Jeste da ni on nije bio atletski tip (što ga nije sprečavalo da predvodi SS jedinice) i jeste da je bio marljivi učenik i šahista (što ga nije omelo da bude čelnik Gestapoa), ali – bar je koncentracione logore pravio za protivnike, a ne za pristalice.

Peščanik.net, 07.04.2025.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)