Državni sekretar u Ministarstvu pravde i ujedno predsednik radne grupe za izmene i dopune Krivičnog zakonika, Slobodan Homen, otkrio nam je u juče objavljenoj izjavi (nedeljni Blic) da je krivičnom delu zloupotreba službenog položaja odzvonilo. Radi se, kaže, o nasleđu socijalističke pravne tradicije i tipičnom “kaučuk” krivičnom delu koje druge zemlje ne poznaju, a pogodno je za široko tumačenje i raznovrsne zloupotrebe.

Ali neće to biti brzopleto i na prečac. Naprotiv, učiniće se to studiozno i udruženim snagama. U sklopu dogovora na međunarodnom nivou, Republičko tužilaštvo će odigrati svoju ulogu tako što će već ove jeseni dati obavezujuće uputstvo da se za ovo krivično delo niko više ne goni, premda će ono formalno i dalje biti na snazi. Za tri godine, koliko je potrebno sudovima da okončaju oko 850 već pokrenutih postupaka, to krivično delo moći će “komotno da se izbriše iz našeg Krivičnog zakonika”.

Iz izjave g. Homena se može izvesti nekoliko zaključaka.

Najpre, jedno odavno preživelo krivično delo poživeće kod nas još dovoljno dugo da bi se okončali predmeti koji su u toku, pretpostavlja se osuđujućim presudama, da ne bi, kako Homen kaže, ovi postupci “pali u vodu”. Tako ćemo, nasuprot pravilu da nema krivičnog dela bez zakona (nullum crimen sine lege) biti u situaciji da krivičnog dela i ima i nema, jer se u pojedinim slučajevima neće primenjivati iako je propisano, a u pojedinim će se primenjivati iako je po opštem mišljenju izgubilo svaki ratio legis.

Potom, u tom razdoblju, ne kraćem od tri godine, na sceni će biti eklatantno kršenje jednakosti građana pred zakonom, jer će bar 850 okrivljenih biti suđeno, dok će nebrojeno drugih, koji su učinili ili će učiniti isto, biti pošteđeno.

Nadalje, javno tužilaštvo će za sve to vreme kršiti i sopstvenu samostalnost i načelo legaliteta, jer će imati važniji zadatak da posluži kao poluga male međunarodne “zavere”, čiji glavni akteri su niko drugi nego Ministarstvo pravde i Grupa zemalja Saveta Evrope za borbu protiv korupcije (GRECO), “zavere” u okviru koje će za isto krivično delo neke građane krivično goniti, a druge neće.

Najzad, šalje se jasna poruka sudovima da se i oni uklope u plan tako što neće dozvoliti da postupci koji su u toku “padnu u vodu”, nego će, pazeći da ne prekorače ostavljeni rok, gledati da nastave sa “kaučuk” pravdom i poslušno dovrše “nasleđe socijalističke pravne tradicije”, u kojoj će zloupotreba službenog položaja još jedno vreme izdašno poslužiti za zloupotrebu prava i pravosuđa u nepravne svrhe.

Ako se ovakvi zaključci zaista mogu izvesti, a za sad ne vidim način da se stvar protumači drugačije, imali bismo istovremeno na sceni i kršenje Ustava i zakona, i instrumentalizaciju tužilaštva i suda, i korišćenje krivičnih postupaka za političke obračune.

Da je malo oslušnuo poruke sa domaće pravne scene, državnom sekretaru ne bi bili potrebni dogovori sa GRECO. Još u septembru 2008. godine, u organizaciji Beogradskog centra za ljudska prava održan je okrugli sto posvećen, između ostalog, i ovoj temi. Imao sam tada priliku da ukažem da se radi o fluidnom krivičnom delu koje je i dalje namenjeno arbitrarnoj upotrebi za nivelisanje političkih interesa ili interesa moćnih privrednih lobija, i koje je u dubokoj nesaglasnosti sa ustavnim normama o ekonomskom uređenju zasnovanom na tržišnoj privredi, o slobodi preduzetništva, i o samostalnosti i ravnopravnosti privrednih subjekata.

Bilo bi zanimljivo od državnog sekretara čuti zašto je godinu dana kasnije, krajem leta 2009. godine, prilikom zamašnih izmena i dopuna Krivičnog zakonika propuštena prilika da se učini ovo što tek sada najavljuje. Naravno, ne tako kako najavljuje, nego na način koji je u skladu sa principima normiranja i poštovanja zakona u pravnoj državi. Ono što ne valja treba skloniti, a ne koristiti dok se ne istroši. Posledice naših radnji, kako je govorio jedan filozof, pa i naših propusta, nemilice nas drže, ne obazirući se na činjenicu da smo se u međuvremenu “popravili”.

 
Peščanik.net, 06.06.2011.