Radio emisija 22.05.2009, govore: psiholog Žarko Korać, profesorka prava Vesna Rakić-Vodinelić, sociološkinja Vesna Pešić i književnica Biljana Srbljanović. Voditelji: Sofija i Miloš

Miloš: Dobar dan. Iako ne čujete glas Svetlane Lukić ni glas Svetlane Vuković, ipak slušate Peščanik. Današnje specijalno i skraćeno izdanje Peščanika vodiće Miloš i Sofija. Dve Svetlane su u ulici Kneza Miloša 47 u Beogradu, zajedno sa stotinak slušalaca, autora, sagovornika i prijatelja emisije Peščanik. Na toj adresi radi gradski sudija za prekršaje grada Beograda, koji je Biljani Srbljanović, dramskoj spisateljici i redovnoj sagovornici Peščanika, i čestoj gošći na tribinama koje Peščanik organizuje širom Srbije, naložio, pod pretnjom privođenja, da se danas pojavi u sudu. Policija je optužila Biljanu Srbljanović da je kršila javni red i mir na promociji Peščanika u Pančevu prošle godine.

Sofija: Malo podsećanje – 1. marta prošle godine Biljana Srbljanović je bila gošća Peščanikove promocije u Pančevu, zajedno sa advokatom Srđom Popovićem i filmskim rediteljem Milutinom Petrovićem. Promociju je nasilno pokušala da prekine grupa članova udruženja Dveri Srpske, predvođena glavnim urednikom časopisa Dveri Srpske, Boškom Obradovićem. U tome ih je sprečila publika. Oko dvesto Pančevaca je skandiralo „napolje, napolje!“ i tako prinudilo policiju da reaguje.

Miloš: Tokom promocije stigla je i anonimna dojava da je u sali postavljena bomba, a policija je te večeri sprečila pokušaj tridesetak članova desničarskih organizacija iz Beograda da dođu na promociju Peščanika, tako što im na ulasku u Pančevo nije dozvolila da uđu u grad. Nekoliko pripadnika desničarskih i nacionalističkih organizacija ipak je stiglo na promociju koju su pokušali da prekinu.

Sofija: Koliko je nama poznato, policija nije podnela prijavu protiv makar nekog od tih ljudi. Ali zato je posle promocije u Pančevu policija podnela prekršajnu prijavu protiv Biljane Srbljanović.

Miloš: Autorke i saradnici Peščanika pozvali su sve slušaoce da iskažu građansku solidarnost sa Biljanom Srbljanović, koja je optužena za ono čemu se usprotivila na promociji u Pančevu. Ispred zgrade u kojoj se održava ročište, jutros se okupilo stotinak građana. A za nas ostale, koji zbog drugih obaveza nismo bili u mogućnosti da se danas tamo pojavimo, imamo reportere sa lica mesta. Dve Svetlane, sagovornike Peščanika i optuženu Biljanu Srbljanović. Sve njih čućete u toku ove emisije. Mislim da sada imamo na vezi jednu od Svetlana – Lukić je tu. Šta se dešava?

Svetlana Lukić: Biljana je unutra zajedno sa advokatima. Tamo ima dva mesta za publiku, pa smo odlučili da nas reprezentuju samo profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić i Vesna Pešić. One su unutra, čekamo da se završi ročište. Došli su nam prijatelji iz Lazarevca, Pančeva, Zrenjanina, Novog Sada, a posebno nam je drago da je došlo i puno naših sagovornika. Profesor Vojin Dimitrijević, Nikola Samardžić, Čedomir Jovanović je došao da podrži Biljanu Srbljanović, Žarko Korać, Ivan Čolović, Dubravka Stojanović, Nenad Prokić, profesor Milan Vukomanović, Miljenko Dereta, Borka Pavićević i, naravno, gospodin Srđa Popović, koji je bio i učesnik sada već čuvene tribine u Pančevu. Čekamo rasplet događaja, mislim da će to suđenje biti završeno veoma brzo. Kada se to završi, videćemo da li ćemo mi preduzimati neke korake, odnosno da li ćemo mi tužiti policiju da je zloupotrebila svoj položaj time što na ovaj način maltretira našu gošću, a bio je red da protiv ljudi koje su morali da izvedu iz sale, koji jesu narušavali javni redni i mir, bude podneta prekršajna prijava.

Miloš: Okej, Svetlana, čujemo se kasnije, tada ćete verovatno imati nekog sagovornika pored sebe. Dok čekamo sledeće uključenje uživo, slušaćemo muziku. Mislim da je prvi na redu Nick Cave.

Sofija: Dok čekamo da se Svetlane sa sagovornicima uključe u program, podsetićemo vas kratko na nekoliko činjenica. Peščanik je do sada održao 89 promocija u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Njima je prisustvovalo više od 20.000 ljudi. Od pre dve godine nijedna promocija nije protekla bez prisustva policije, a broj prisutnih policajaca se opasno približava broju posetilaca tribina. Policija se sve češće pojavljuje u opremi za razbijanje demonstracija, da bi od fizičkih napada zaštitila Mirka Đorđevića, Latinku Perović, Vesnu Pešić, Vesnu Rakić Vodinelić, Teofila Pančića, Biljanu Srbljanović i druge goste Peščanikovih tribina. Retke su one promocije na kojima pripadnici nacionalističkih i desničarskih organizacija i pokreta nisu pokušali da naprave incident i prekinu promociju. Nikada niko od ovih ljudi nije pozvan na bilo kakvu vrstu odgovornosti zbog sada već čuvenog prekida promocije Peščanika u Aranđelovcu, niti zbog ometanja promocija u Futogu, Lazarevcu ili ove nedelje u Kragujevcu. Na sajtu www.pescanik.net možete videti snimak incidenta koji se ove nedelje dogodio u Kragujevcu, kada je nekoliko huligana vređalo našu gošću Latinku Perović i pokušalo da prekine promociju.

Miloš: Naši najredovniji gosti na promocijama, pored policije, su pripadnici raznih nacionalističkih i desničarskih organizacija, kakve su Dveri Srpske, Naši, Nomokanon, Nacionalni stroj i Obraz. Njima se često pridružuju članovi Srpske radikalne stranke i Nove Srbije. Na svim promocijama na kojima desničari, ultranacionalisti ili klerofašisti pokušavaju da prekinu razgovor sa domaćinima i gostima, publika je ta koja magičnom rečju „napolje“ rešava problem, jer u najvećem broju slučajeva policija okleva da reaguje i udalji ih sa promocije.

Sofija: Slušate specijalno izdanje emisije Peščanik. Ispred suda su zajedno sa stotinak građana Beograda, Zrenjanina, Novog Sada, Pančeva i Lazarevca redovni sagovornici Peščanika. Trebalo bi da imamo na vezi jednu od Svetlana.

Svetlana Lukić: Lukić je ovde.

Sofija: Svetlana, šta se događa?

Svetlana Lukić: Evo, još čekamo da se ova stvar privede kraju, a u međuvremenu sam htela da naši slušaoci čuju profesora Žarka Koraća, koji je inače čest gost promocija Peščanika, tako da, iako mu se nije dogodilo ovako nešto kao u Pančevu, ima iskustva sa ovim stvarima. Mi insistiramo na tome da ovo nije problem ni Biljane Srbljanović ni Peščanika, nego da su neke druge stvari u pitanju. Je li tako, je l’ se tu slažemo?

Žarko Korać: Ako nije u pitanju neka fatalna pogreška onog koji je napisao prijavu, ovo se naravno može shvatiti kao zastrašivanje. Samo da podsetim: imate tribinu, imate učesnike, imate publiku koja je došla da čuje vaše učesnike. I odjednom neko pokušava da prekine tribinu, dobacuje, Biljana Srbljanović, koja je jedan od učesnika tribine, reaguje, znači ona samo kaže „nemojte to raditi, na šta to liči?“, onda dođe policija i kaže – čovek koji je reagovao na prekid tribine je u stvari napravio prekršaj. To je, moram reći, ne pravno, ne politički, nego čisto logički nepismeno. Znači, čovek koji stoji negde i nešto radi, i neko ga drugi uznemirava, na šta ovaj odreaguje i kaže „nemoj to da radiš“, on je time napravio prekršaj zbog kojeg treba da odgovara. Došao sam ovamo da pokažem solidarnost sa Biljanom Srbljanović, ali naravno i da se usprotivim jednoj nakaradnoj, naopakoj ideji da čovek koji reaguje na prekršaj sâm pravi neki prekršaj. To je prilično zloslutno. I samo još ovo: da li to znači da kada dođu ove poznate organizacije tipa Srpske Dveri, Naši, 1389 i rade sve ono što su radili na tribinama i Peščaniku, da li to znači da mi treba da ćutimo i pokorno gledamo? Znači, nešto je zaista rđavo i, naravno da sam zato došao, da protestujem protiv toga.

Svetlana Lukić: Evo, upravo su izašli, ročište je završeno. Kao što sam već rekla, bilo je samo dva mesta za publiku i mi smo, tako da kažem, delegirali, prošvercovali Vesnu Rakić Vodinelić, koja je bila sa nama na onoj čuvenoj promociji u Aranđelovcu pa ima iskustva s prekidima promocija, a prisustvovala je i samom ročištu, tako da bi mogla u par reči da nam opiše kako je to izgledalo i kakav je zaključak donet.

Vesna Rakić Vodinelić: Zajedno sa Vesnom Pešić, narodnom poslanicom, ja sam bila publika na saslušanju Biljane Srbljanović. Radi se o saslušanju koje se izvodi pred zamoljenim sudijom, budući da je sud koji odlučuje o celoj stvari u Pančevu. Biljana Srbljanović je dala iskaz o tome šta se desilo na tribini u Pančevu i njen iskaz se odnosi na tri bitne tačke. Prvo, ona je opisala sam događaj i njen opis se bitno razlikuje od opisa u prijavi koja je protiv nje podnesena. Drugo, ona je opisala modus operandi, odnosno način na koji različite neofašističke organizacije već uobičajeno prekidaju tribine koje organizuje Peščanik u raznim gradovima Srbije. I najzad, ona je opisala kako je izgledala sama prijava koja je protiv nje podnesena, uključivši u to i svoj stav da je podnošenje prijave rezultat zloupotrebe položaja. Sama ta prijava izgleda kao da je neko pao s Marsa, slučajno se zatekao na mestu događaja i našao Biljanu Srbljanović u nekom studentskom domu kako krši javni red i mir. Ona je, međutim, objasnila detaljno o čemu se radi. Branilac Biljane Srbljanović je najavio da će na sudu u Pančevu biti postavljeno pitanje da li je policajac koji je podneo ovu prijavu eventualno zloupotrebio službeni položaj budući da je podneo prijavu koja ne odražava stanje koje je podnošenju prijave prethodilo.

Ono što kao pravnica mogu da kažem jeste da podnošenje prekršajnih prijava na ovakav način zapravo predstavlja diskriminaciju, zato što se prijave nikad ne podnose protiv onih koji u stvari vređaju pravo na slobodnu reč i prekidaju skupove, od njih se nikad ne uzimaju podaci. Podaci se, međutim, uzimaju od onih koji govore, i na taj način se zapravo diskriminišu, odnosno stavljaju u mnogo teži položaj oni koji koriste svoje pravo na slobodnu reč od onih koji ih u tome sprečavaju. Opet ću postaviti jedno pitanje koje sam postavila u jednom prekršajnom postupku u kojem sam bila okrivljena: zašto nikad nije podnesena prekršajna prijava protiv Crvenih beretki kada su držali neprijavljene demonstracije i ometali saobraćaj? To pokazuje diskriminatorski odnos pravosuđa u Srbiji prema pravu na slobodnu reč.

Sofija: Recite, hoćemo li čuti još nekoga sada?

Svetlana Lukić: Kako da ne, čućete još Vesnu Pešić i Biljanu Srbljanović. Rekla sam maločas da je jedan od naša dva delegata u sudnici bila gospođa Vesna Pešić. Dakle, Vesna, stalno pominjemo u ovom uključenju da nije reč samo o Biljani Srbljanović, nije reč samo o Peščaniku, u pitanju je nešto što je važno za celo društvo, a to je tolerantnost prema nasilju koju je policija pokazivala, što ste i vi često govorili, na našim promocijama i na kraju, evo, pokušava da kazni našu sagovornicu.

Vesna Pešić: Ono što je za mene bilo fascinantno je što u prekršajnoj prijavi koju je napisao taj policajac nema praktično ni reči o samom događaju, nema nikakvog konteksta – da se održavala tribina, da je tu bilo 200 ljudi u publici, da je prethodno govornik bio Srđa Popović, advokat, da je on bio prekinut tokom svoga govora od strane ljudi koji su organizovano došli na tribinu, da je policija njih zaustavljala na Pančevačkom mostu, da oni nisu ljudi iz Pančeva, nego da su se organizovali preko svojih sajtova da po ne zna se više koji put prekidaju i uznemiravaju tribine koje promovišu knjige Peščanika i gde se okupljaju ljudi koji uživo hoće da čuju one koji sarađuju sa ovom radio-emisijom. Ja moram da kažem da u tome imam i sopstveno iskustvo, jer sam više puta učestvovala u promocijama Peščanika i sećam se promocije u Šapcu, gde sam bila zapanjena, osećala sam se zbog silnog obezbeđenja kao Džozef Bajden – obezbeđenje je bilo toliko ogromno da je ceo grad bio praktično opsednut policijom, a tribina kojoj sam prisustvovala je protekla u mukloj tišini publike. Posle te tribine pitala sam Svetlanu Lukić šta se to dešava, zašto je publika tako tiha, zašto smo svi kao u nekom opsadnom stanju, međutim, kasnije smo shvatili da je to neminovno osećanje, zato što je uvek tako veliko obezbeđenje. Možda je tada bilo malo veće zato što sam ja narodni poslanik, da ne bi došlo do nekog skandala. U svakom slučaju, tribine se svaki put tako policijski obezbeđuju da ne može da se priđe tim salama, da se ljudi pretresaju, vlada ogromna tenzija. Tu se radi o ograničavanju slobode govora, ograničavanju osnovnog ljudskog prava preko tog policijskog obezbeđenja i puštanja tih ljudi koji sistematski uznemiravaju tribine.

Bila sam takozvana publika na ovom saslušanju, gde je Biljana Srbljanović detaljno ispričala šta se dogodilo, a u celoj prijavi nema ničega. To u prijavi izgleda kao kad bih ja šetala ulicom i obratila se neljubazno nekom čoveku bez ikakvog razloga i povoda i rekla mu „ej, klipane“. Iako postoji video-zapis, iako se zna o čemu je reč, iako je tamo bilo 200 ljudi, iako se zna da ima svedoka, ne zna se zašto je uopšte tražena lična karta posle te tribine, posle uznemiravanja i prekidanja tribine. Stekla sam utisak da je došlo do toga da se policajac koji je poslao tu prijavu identifikovao sa ovim ljudima koji sami sebe nazivaju nacionalistima, fašističkim organizacijama i organizovano uznemiravaju ovakve tribine. I pošto oni viču „izdajnici“, „nećemo više da vas slušamo“, onda je on, iako Biljana nije učinila nikakav prekršaj, podneo tu prijavu iz ubeđenja da gledišta kao što su njena ne treba da se iskazuju. Zbog toga mislim da je ovde reč o zloupotrebi službenog položaja, a pogotovo je veoma čudno da od tih koji su organizovano došli da uznemiravaju onih dve stotine ljudi koji slušali tribinu niko nije tražio ličnu kartu, oni nisu pozvani da odgovaraju za prekršaj i uznemiravanje, nego je Biljana kao učesnik u odbrani prethodnog govornika Srđe Popovića, koja je pokušala da zavede red na tribini i da kaže „smirite se, nemojte to da radite“, dobila prekršajnu prijavu, ona mora da se brani i mi da, kao građani, danas tome prisustvujemo i da branimo našu najčuveniju dramsku spisateljku kao nekoga ko je kršio javni red i mir. Mislim da je u tome ironija celog ovog slučaja i da zaista u Srbiji još postoji veliko pitanje da li imamo prava da slobodno izražavamo svoja gledišta, a ne da policija izražava svoja i da zloupotrebljava položaj kao što je zloupotrebila u ovom slučaju.

Svetlana Lukić: Miloše, predlažem da napravimo jednu malu pauzu. Na kraju ćemo čuti okrivljenu Biljanu Srbljanović.

Miloš: Važi, čujemo se malo kasnije. Dok se naša reporterka Svetlana Lukić ne javi, slušamo Radiohead.

Miloš: Na vezi imamo našu reporterku Lukić. Svetlana, da li se čujemo sada?

Svetlana Lukić: Da, odlično.

Miloš: Kažite nam da li je izgrednica Srbljanović prisutna?

Svetlana Lukić: Bezobraznica, izgrednica je ovde. Biljana, Miloš i Sofija su u studiju, oni nam čuvaju Peščanik, a ti nam, molim te, reci kako je tebi izgledalo ovo iskustvo, šta ti ono govori? Mislim da manje govori o tebi i Peščaniku, a više, nažalost, o državi u kojoj živimo.

Biljana Srbljanović: Mi smo zapanjeno videli da u toj prijavi nije zapisan nikakav kontekst, to izgleda zaista kao da sam ja otišla u Pančevo i napala nekog finog čoveka koji je, by the way, iz Čačka organizovano došao kolima i prethodno najavio da će podmetnuti bombu na tribini. I da sam izazivala nered time što sam mu rekla da je klipan. Je l’ me čujete uopšte?

Miloš i Sofija: Savršeno te čujemo.

Biljana Srbljanović: Dobro. I onda sam odlučila da se danas pojavim na tom suđenju zbog toga što su izdali neki nalog za moje privođenje, da se danas nisam pojavila bila bih privedena. Ja sam prosto htela da izbegnem tu vrstu neprijatnosti, a osim toga, čini mi se da policija ima pametnija posla nego da mene privodi na suđenje za neki navodni prekršaj koji nisam uradila. Mislim da sad znate sve šta je bilo, da vam ne iznosim ponovo svoju odbranu, ali ono što je meni važno je da ćemo mi, zapravo, ja ću podneti prijavu za prekoračenje službene dužnosti tog policajca koji je de fakto izvršio politički pritisak na mene. Zbog toga što su mu bliži stavovi Obraza i Dveri od mojih, on je odlučio da iskoristi svoj službeni položaj i da me dovede u situaciju da mogu da budem privedena za prekršaj koji nisam izvršila. Mislim da će ovaj sud sada da uvaži i moju odbranu i tu gomilu svedoka i posetilaca i tako dalje. Ukoliko ne bude tako, ukoliko ja budem čak i simbolično kažnjena, ja kaznu naravno neću platiti, pa idemo dalje, da vidimo gde ćemo da se vidimo, možda u Padinskoj Skeli.

Svetlana Lukić: Biljana, samo još nešto, mislim da je prilično važno. Maločas si mi rekla – mislim da je Džozef Bajden najbolje obezbeđen, da je obezbeđen Peščanik, a Predsedništvo je ništa prema nama, tamo mogu da se ušetaju ne sa dve bombe, nego čak i sa motkama. Ali mislim da u situaciji u kojoj je puno ljudi nervozno u zemlji koja je tek izašla iz rata, imamo socijalnu krizu. Čini se da je poruka i ovih ljudi koji su došli ovde da te podrže da prosto ne smeju biti tolerantni na nasilje, jer šta ćemo ukoliko bude socijalnih protesta? Prosto su te činjenice životne. Dakle, ne smeju biti toliko tolerantni na nasilje koje čine ti ljudi koji dolaze da nas prekidaju, a da kažnjavaju ljude s kojima se politički ne slažu, je li tako?

Biljana Srbljanović: Mislim da to jeste poruka i da je poruka to da ljudi moraju da budu hrabri. Bili smo hrabri onog momenta kad smo se mi pobunili i na neki normalan polemički način prosto pozvali publiku da nas podrži i da se odupremo toj vrsti nasilja, i verbalnog, a bogami i fizičkog – jer u Topoli, odnosno u Aranđelovcu pre toga je bilo i fizičko nasilje. Ljudi su hrabri kada ustanu i kažu šta imaju da kažu i kad se ne boje ni represalija koje mogu da dođu bilo od strane policije, bilo od strane tih organizovanih grupa koje nisu ni na koji način sankcionisane. Jednostavno, kad se svi pobunimo i kada svi bez straha ustanemo i kažemo klipanu da je klipan i da izađe napolje, policajcu da zloupotrebljava službeni položaj, korumpiranom čoveku da je korumpiran. Znači, da nazivamo stvari pravim imenom bez straha od nekih eventualnih konsekvenci, zbog toga što smo mi ti koji će uticati na promenu sistema, da te konsekvence više ne trpimo. Mislim da je zato to važno i ja sam samo htela da danas uštedim pare policiji, da se, pošto se već bave bombaškim napadima u predsedništvu, ne bave i mnome. Ali mislim da je zaista potpuno sumanuto da ovde grupa ljudi koja promoviše knjigu i razgovara sa ljudima koji su svojevoljno došli na tribinu bude stvarno obezbeđena kao Džozef Bajden i da mi osećamo da je to politička poruka – ne treba nam vaša misao, ne trebaju nam vaše tribine, ti ljudi vas ne vole, neće vas. A to uopšte nije tačno, to je prosto jedna vrsta pritiska na medije.

Svetlana Lukić: Hvala, bila je ovo Biljana Srbljanović. Mislim da je besmisleno da uključujemo dalje naše sagovornike ili goste Peščanika, već smo pominjali njihova imena. To je i prilika još jednom da ih ponovite, da se zahvalimo tim ljudima i da se zahvalimo ovim Beograđanima i našim gostima iz Lazarevca, Zrenjanina, Novog Sada i Pančeva koji su došli ovamo. Eto toliko, Miloše i Sofija, jeste nam čuvali emisiju kako treba?

Miloš: Sve smo vas čuli i jako smo zadovoljni.

Sofija: Jesmo.

Svetlana Lukić: Čuvajte mi emisiju i Srbiju, a mi dolazimo normalno u program od idućeg petka. Svašta se dešavalo u međuvremenu, pa ćemo sve po redu da analiziramo od idućeg petka. Hvala vam i jednom i drugom, i slušaocima na strpljenju.

Sofija: I drugi put. Bilo je ovo specijalno izdanje emisije Peščanik. Danas su ispred suda za prekršaje u Kneza Miloša bili profesor Vojin Dimitrijević, Vesna Pešić, Čedomir Jovanović, Vesna Rakić-Vodinelić, Dubravka Stojanović, Miljenko Dereta, Žarko Korać, Ivan Čolović, Nikola Samardžić, Srđa Popović, Milan Vukomanović, Nenad Prokić, Borka Pavićević i drugi sagovornici i prijatelji Peščanika. Svi vi koji danas niste bili u mogućnosti da se pojavite na građanskom skupu solidarnosti sa okrivljenom Srbljanović pronaći ćete video-snimak i fotografije sa ovog događaja u toku dana na sajtu www.pescanik.net.

Miloš: Sledećeg petka emisija Peščanik se uobičajeno emituje, a na mestu dve Svetlane danas su bili Sofija i Miloš. Čujemo se idućeg petka, hvala vam što ste slušali još jedan Peščanik.

Emisija Peščanik, 22.05.2009.

Peščanik.net, 22.05.2009.