Ostavka Mila Đukanovića ne mora obavezno da donese promjenu političkog kursa vladajuće elite. Ranija epizoda sa VD premijerom, Željkom Šturanovićem, ne daje nadu da bi se značajan otklon mogao napraviti, ili da se želi napraviti. Apsolutna kontrola ekonomskih i političkih tokova u crnogorskom društvu, kao i pažljiva selekcija rukovodećih kadrova koji su pokazivali nesumnjivu i apsolutnu lojalnost predsjedniku države, pa vlade, su bile osnovne karakteristike prve i druge vlade Mila Đukanovića. Nije nemoguće da u neko dogledno vrijeme budemo svjedoci i treće vlade Mila Đukanovića.

Predloženi mandatar je ličnost koje je prošla proces pažljive selekcije, i njegova vlada ne može biti ništa drugo i ništa više osim vlada kontinuiteta. Moguće personalne promjene i eventualno učešće takozvanih prominentnih predstavnika opozicije u novoj “ekspertskoj post-đukanovićevskoj” vladi će imati za cilj da delegitimizuje opoziciju i ostave lažni utisak o promjeni, kako bi sve ostalo isto. Naravno, moguće je da će se eventualno opoziciono učešće u ovakvoj vladi pokušati braniti još jednom zabludom o tome da se stvari mogu promjeniti ”iznutra”. U ovom scenariju bi prominentni opozicionari postali integralni dio mozaika vlasti i sistema zavisnosti koji su nekada davno, u mladosti, pokušavali da razbiju.

Entuzijazam opozicionih lidera da će se “odlaskom” Đukanovića stvari promijeniti je, mislim, neutemeljen. Đukanović je u pravu kada kaže da njegov odlazak neće izazvati politički ili ekonomski zemljotres. Ne treba zaboraviti da se radi o političaru koji je kreirao sistem vlasti u Crnoj Gori. Sada već bivši predsjednik vlade je kreirao predatorski sistem zavisnosti koji sam sebe regeneriše, pa ga je veoma teško demontirati. Naivno je vjerovati da odlazak “šefa” znači početak kraja tog i takvog autoritarnog sistema vlasti. Crnoj Gori predstoji suočavanje sa ovom činjenicom.

 
Autor je predavač na Alberta univerzitetu u Kanadi.

Peščanik.net, 22.12.2010.

Leave a Reply