Povlačenjem Zakona o zabrani diskriminacije iz procedure u parlamentu vladajuća politička većina doživela je jednu od najvećih bruka u svom dosadašnjem mandatu.

Ako su informacije koje dolaze iz medija tačne, a koje govore o tome da je vlada odlučila da se o zakonu ne raspravlja, i to zbog intervencija koje dolaze iz vrha Srpske pravoslavne crkve, iz jevrejske zajednice i katoličke crkve, radi se o skandaloznoj odluci.

U prethodnih šest meseci organizovano je više javnih rasprava na kojima su svi zainteresovani mogli da iznesu svoje sugestije u pogledu teksta zakona, a sa druge strane, verske zajednice su preko svog resornog ministarstva mogle da utiču na eventualne izmene predloga zakona. Zanimljivo je da je radna grupa od ministarstva vera dobila načelno pozitivno mišljenje o zakonu, uz određeni broj sugestija i predloga izmena zakona. Radna grupa je po tim sugestijama postupala, dakle, udovoljeno je svim argumentima ministarstva vera.

Niko se od ovih verskih centara moći nije pojavljivao onda kada je trebalo, ni samostalno ni preko svog resornog ministarstva koje bi trebalo da reflektuje volju verskih zajednica u vezi sa važnim pitanjima poput ovog. Verske zajednice su ovim postupkom manifestovale svoju političku moć i pokazale da su u stanju da odlučujuće utiču na donošenje zakona.

Čini se da je pozivanje na neopravdanost garancija prava seksualnih manjina u stvari veoma lukavo isplaniran potez koji ima za cilj da odvrati javnost od podrške Zakonu o sprečavanju diskriminacije. U našem homofobičnom društvu neće biti teško pokazati kako je zakon loš, ako se to čini pozivanjem na član zakona koji se bavi garancijama gej prava.

Prava meta ove intervencije nije manjinska seksualna populacija, već sam zakon.

Ovaj potez je veoma opasan i govori o tome da postoje politički centri moći koji odlučujuće doprinose vođenju politike iz senke, koji jednim pozivom ili pokretom ruke mogu odlučujuće da doprinesu tome da se promeni stav čitave vlade ili skupštinske većine. To je nešto što do sada nismo imali prilike da vidimo tako često.

Jasno je demonstrirana snaga verskih centara moći, s tim što je ovaj potez i pokušaj prevrata u opredeljenju koje podrazumeva uključivanje Srbije u evropske tokove i harmonizaciju domaćeg prava sa pravom Evropske unije.

Prava meta ove intervencije je princip jednakosti – napad na fundamentalno načelo pravne države, napad na osnovni princip na kome se temelji konstrukcija ljudskih prava. Ovo je pokušaj puča u pravnom sistemu zemlje i to ne samo u pogledu legitimiteta onih koji su centar odlučivanja već i pokušaj vraćanja pravnog sistema Srbije na primitivni sistem nejednakosti, podela i oduzimanja prava – što je karakteristika predpravnih, necivilizovanih poredaka.

Dogodila se demonstracija primitivne političke moći koja pokušava da zadrži Srbiju u okovima sadašnjeg pravnog sistema koji ne može ni po jednom kriterijumu da zadovolji preporučene evrpske standarde koji su istovremeno i standardi na koje građani Srbije imaju pravo.

 
Peščanik.net, 04.03.2009.