razglednica - pozdrav iz Gnjilana
Foto: Predrag Trokicić

Ne treba mnogo političke mudrosti da bi se zaključilo da je ovaj kosovsko-srpski, kosovsko-srbijanski, kosovsko-užesrpski ili eufemistički prištinsko-beogradski provizorijum savršeno okruženje za sve što obično počiva na dnu mulja, ispod trulih panjeva ili u mraku memljivih podruma. Uspuzalo je, rastrčalo se to. Rukovodi, mudro zbori i analizira, preti, sluša pohvale, pokude, ohrabrenja, skandiranje, aplauze, smiruje situaciju, daje izjave i najave, gradi „kontroverzne“ poslovne imperije, odlučuje o životu i smrti. Koliko je ko uspeo da ugrabi, otme, da umilostivi one moćnije da mu dodele, da obezbedi besprizornim udvorništvom.

Neki tako već decenijama opstaju, sa eventualnim prekidima u „kosovskom“ stažu, neki novi kao pitbuli kidaju da se prišljamče. Od njih više ne vidimo i ne čujemo šta se zaista događa. Ne samo u onom „njihovom“ delu Kosova, već ni u „našim“ sredinama.

I dok je novokomponovanim i starim remiksovanim balkanskim bogovima sve dozvoljeno, u udruženom zločinačkom poduhvatu mediji i malokalibarski političari otresaće se na sportiste ili umetnike, braneći teritorijalni integritet velike Srbije na granici pomerenoj sa linije Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica na liniju Kovilovo-CZKD-DOB, gde nas napadaju rukometašice i učesnici festivala „Mirëdita, Dobar dan!“. Jer provizorijum opstaje dok traje privid da oni kao nešto hoće, a mi im kao ne damo.

Pa dok prebrojavamo da li ćemo se od agresora, onih što hoće da preuzmu sever Kosova (jer nismo pročitali tekst ispisan sitnim slovima pre nekoliko godina da je „Priština“ uspostavila vlast na severu), bolje odbraniti migovima, sistemima buk, pancir ili uragan – promiču ne samo kamioni, cisterne, milioni koji održavaju ljude bez životne perspektive u ekonomskoj zavisnosti od naprednjačke Srpske liste, već i vesti poput one o popunjavanju Ustavnog suda Kosova „srpskim kadrovima“. Te vesti su odlična ilustracija sistema obostrano korisnog mulja i nefunkcionalnih državnih provizorijuma.

Radomir Laban, pravosnažno osuđen zbog korupcije, zamalo da postane sudija Ustavnog suda Kosova. Zapelo je na poslednjem koraku, kada je predsednik Kosova Hašim Tači, koji je ovlašćen da imenuje sudije, saopštio da neće potpisati odluku koju je već izglasala kosovska skupština. Laban se, prema dostupnim informacijama, sam kandidovao, prošao kroz trijažu kosovske komisije, a Srpska lista ga je podržala u parlamentu uz obrazloženje da ima „veliko pravno iskustvo, sa profesionalnom reputacijom u oblasti javnog i ustavnog prava“ i „visoke moralne kvalitete i integritet“.

I dok možda albanskim predstavnicima u Komisiji i Skupštini nije bilo bitno ko će biti sudija za koga će glasati „poslanici Skupštine koji zauzimaju mesta rezervisana ili zagarantovana za predstavnike zajednica koje ne čine većinsku zajednicu na Kosovu“, što je u Zakonu o Ustavnom sudu eufemizam za „sudija Srbin“, zanimljivo je da to nije zanimalo ni predstavnike Srpske liste. One liste što je u stalnoj „koordinaciji“ sa Beogradom i što spremno donosi odluke koje im se iz Beograda dobace.

A i zašto bi kad u Ustavnom sudu već 9 godina sedi Ivan Čukalović, zamenik predsednika suda i optuženik u aferi Index. Kada je imenovan, mediji u „užoj Srbiji“ su se malo snebivali i pitali beži li on to od ruke pravde, ali prošlo je 9 godina, suđenje za korupciju na Pravnom fakultetu u Kragujevcu nije završeno, a završava se mandat tokom kojeg je Čukalović nagrađen za „doprinos u uspostavljanju ustavnog poretka na Kosovu“. I tokom kojeg su mu mediji na Kosovu (široj Srbiji?) prvih godina zamerali samo to što je bio član uprave Srpske radikalne stranke i saradnik Vojislava Šešelja. Što više i nije neki argument, jer tu stavku u biografiji sada imaju gotovo svi saradnici i sagovornici kosovskog predsednika i premijera koji dolaze sa srpske strane i sa Srpske liste.

I tu se zatvara krug i završava priča za koju ne treba mnogo pronicljivosti niti mudrosti. Priča o moralnim kvalitetima, slika društva i vladavine zakona sa obe strane granice, pardon: „administrativne linije“.

Peščanik.net, 28.05.2018.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)