Mostar
Mostar, foto: Iva Martinović

Još od prvih dana kada je pandemija došla u Evropu i naše krajeve, u vrijeme kada su racionalni oprez i iracionalni strah određivali svakodnevnicu i kada se svaki disonantni ton dočekivao na nož, javno sam izrazio zabrinutost da izvanredno stanje ne preraste u trajno. Negdje tih dana u centru Splita policajci su napali dvije žene koje su naprosto šetale ulicom, nakon čega je pritisak javnosti postao dovoljno jak da se počelo voditi računa o tome da se takvo što ne ponovi. Međutim, u Hrvatskoj, za razliku od Srbije ili Bosne i Hercegovine, nikad nije uveden policijski sat, iako jesu zatvorene granice, pa čak i zabranjeno kretanje između općina i županija. Iako je već i tada bilo potpuno jasno da su policijski sat i zabrana kretanja neustavne kategorije i da na koncu nemaju nikakve veze sa zaustavljanjem kolanja virusa, jer se on prenosi između okupljenih ljudi, a ne zato jer netko šeta ulicom, sada je to poprimilo karakter farse. Ponajprije stoga što se o ponašanju virusa zna mnogo više. Između ostalog i to da su šanse da se netko zarazi na otvorenom minimalne. Ali i zbog toga što je sve skupa dodatno besmisleno jer ljudi ionako sjede na terasama i po parkovima po danu, navečer je svakako sve zatvoreno i jedino čemu policijski sat, koji je svakako neustavan, može služiti, jeste to da bude izgovor za naplaćivanje kazni i policijsko nasilje. Točno to se dogodilo u Mostaru s premlaćivanjem mladića od strane policije koji je šetao ulicom i vraćao se kući za vrijeme tog famoznog policijskog sata. Mladić je nakon premlaćivanja morao potražiti liječničku pomoć u mostarskoj bolnici, a na svu sreću se pojavila užasavajuća snimka premlaćivanja, jer da nije ne bi bilo nikakvih posljedica za nasilnike. Ovako, otkako je snimka postala viralna i počela kružiti portalima diljem regije, javnost se s pravom uzbunila, reagirali su i gradonačelnik i brojne stranke, a na koncu i ministarstvo unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije koje je suspendiralo policajce, dok građani najavljuju prosvjedno okupljanje ispred središta policije.

Ovo je moment u kojem treba razdvojiti priču o realnosti pandemije, koju nitko normalan ne negira i potrebe da se ona sa što manje posljedica okonča, od suludih ideja o policijskom satu, suspendiraju ljudskih prava i općenito upotrebi nasilja nad građanima, a sve pod krinkom ideje da su nasilje i represija tu zbog njih. Dodatnu tragiku čitavom slučaju daje i činjenica da se to sada u Bosni i Hercegovini i konkretno odvija po inerciji. Vladajući jednostavno donose mjere, bez ikakvog razmišljanja o njihovim stvarnim učincima, samo da bi ostavili dojam da nešto rade, potpuno zanemaruju pravne i zakonske aspekte čitave priče, o psihološkim i socijalnim da ne govorimo, a najgore od svega je što ta inercija nije praćena ozbiljnim angažmanom za nabavkom dovoljne količine cjepiva koje jedino može dokinuti pandemiju. Drugim riječima, imamo posla s vlastima koje jednostavno ne znaju što rade i više se niti ne mogu pretvarati da su zaista posvećene suzbijanju pandemije. Dvije su posljedice takvog djelovanja. Jedna je da se pandemiji u Bosni i Hercegovini ne nazire kraj i da su ljudi zbog toga sve više očajni, a druga da u, ionako teško podnošljivoj stvarnosti, proizvode situaciju koja ne može rezultirati s ničim drugim, doli s bespotrebnim policijskim nasiljem. Jedino što nakon svega ostaje jesu najoštrije sankcije prema konkretnim nasilnicima, ali i kompletno resetiranje sustava i definitivno odbacivanje ideje izvanrednog stanja i mjera koje su u sukobu sa zdravim razumom.

Peščanik.net, 13.04.2021.

KORONA

The following two tabs change content below.
Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).

Latest posts by Dragan Markovina (see all)