(Iz studije u nastajanju rađene uz podršku Visegradfund)

Sa interesovanjem prateći polemiku u vezi sa Poverenicom za zaštitu ravnopravnosti, a bez ikakve namere da uđem u ovu raspravu ili da je bilo preusmerim ili razvodnim, slobodan sam, radeći sa kolegama na pomenutoj studiji, da obratim pažnju na nešto što je opšte poznato, ali o čemu se uglavnom ne piše niti govori.

Naime, kada se razmatra pitanje nespojivosti funkcija i sukoba interesa, najviše pažnje poslednjih meseci se posvećuje poslanicima Skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine, koji obavljaju i druge javne dužnosti. Ta pažnja je dobro usmerena. Takođe nikad nije suvišno podsetiti i na neke druge slučajeve kada nosioci javnih zvanja padaju pod senku sumnje za pojavu iz naslova, pa bi možda i njih trebalo pomenuti (ili čak i uvek pominjati) u kontekstu ovakvih rasprava.

Prema članu 9. Zakona o predsedniku republike, „Predsednik Republike ne može vršiti drugu javnu funkciju ili profesionalnu delatnost. Predsednik Republike dužan je da se u svemu povinuje propisima kojima se uređuje sukob interesa pri vršenju javnih funkcija.“

Prema članu 115. Ustava Republike Srbije, „Predsednik Republike ne može obavljati drugu javnu funkciju ili profesionalnu delatnost.“

Kao što upućuje podnaslov ovog kratkog napisa, Centar za razvoj civilnog društva upravo radi analizu na temu „Političke partije i angažovano društvo – ohrabrivanje građanskog angažmana za kontrolu vođstava političkih partija“.

Ova civilna organizacija nesumnjivo računa na podršku javnih činilaca, uključujući tu, nipošto na poslednjem mestu, i same političke stranke i njihove čelne ljude.

 
Za Centar za razvoj civilnog društva,

Vladimir Ilić

Peščanik.net, 30.07.2010.