Foto: J. Monsalve

Foto: J. Monsalve

Srbiji preti nova katastrofa. Dolazi, izgleda, novi razarajući talas. Ali ne Savom, iz Hrvatske i Bosne – uzgred, Hrvati su nam, verovatno i nehotice, dosta pomogli, jer su tamo popustili nasipi pa se bivša najveća jugoslovenska reka razlila po Slavoniji – nego iz centra Beograda. Iz Narodne banke Srbije.

Guvernerka NBS izašla je u javnost sa idejom o radnim akcijama za obnovu zemlje. Štaviše, guvernerka je izjavila da je „sigurna da će premijer Aleksandar Vučić posle tragedije koja je pogodila Srbiju uspeti da pokrene radne akcije za obnovu zemlje.“

„Ako se ljudima da radni staž, zdravstveno, socijalno, akcijama se mogu izgraditi naselja, putevi i pruge“, rekla je Tabaković za Blic. I još je rekla sledeće: „Vučić posle ove tragedije ima istorijsku šansu da mobiliše naciju i promoviše prave vrednosti i da napravi sređenu državu“. Ova druga izjava, da se prvo na njoj zadržimo, to je više nego očigledno, potpuno je neprimerena položaju i ulozi čelnika centralne monetarne ustanove. Njome je g. Tabaković samo još jednom pokazala da je oduvek bila pre svega član Srpske napredne stranke pa tek onda guverner Narodne banke Srbije. I da joj više pristaje titula guverner SNS, nego guverner NBS.

Ali, to čak i nije najveće zlo. „Vizija“ obnove zemlje koju je iznela g. Tabaković na svakoga ko išta zna o savremenom svetu, mora da deluje potpuno poražavajuće. I da država Srbija nije u situaciji da mora drastično da smanjuje svoje troškove i broj zaposlenih, predlagati radne akcije kao spas i izlaz iz krize bilo bi potpuno besmisleno. Tako razvoj ekonomije više ne zamišlja ni „mali Đokica“. A kad takvi predlozi dolaze iz najvažnijih i „po definiciji“ najstručnijih državnih institucija, onda čoveku ne preostaje ništa drugo nego da obezbedi zalihe vode i hrane, ćebad, i nabavi – baterijske lampe.

Peščanik.net, 18.05.2014.


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)