Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Novi Sad je dobio novog gradonačelnika za koga je malo ko čuo, bar do juče. Žarko Mićin, novine kažu – produžena je ruka Miloša Vučevića. Šef Vučevićevog kabineta dok je bio ministar odbrane, ali i predsednik Vlade. Sam Mićin se u obraćanju javnosti pozvao na kontinuitet svojih uglednih(!) prethodnika (Vučević, Đurić), te je novinske napise i sam potvrdio. Dakle, novi gradonačelnik Novog Sada je produžena ruka predsednika Vlade i predsednika SNS-a. To je osnova njegovog političkog identiteta.

Vučević je pre mesec dana podneo ostavku na mesto predsednika Vlade, ali uz malu pomoć dobrih prijatelja, ostavka i dalje nije konstatovana u Skupštini. Vučević i cela Vlada se zahvaljujući tome prave kao da su se tek zalaufali, a ne kao da se pakuju i odlaze. Međutim, neminovno dolazi i ta sednica Skupštine, pa će produžena ruka ostati bez posla jer mu prestaje mandat kada i predsedniku Vlade.

Dakle, novi gradonačelnik je jučerašnjim izborom udomljen. Toliko nastradali i napaćeni Novi Sad vredi onima koji sebe i dalje nazivaju izvršnom vlašću. Mićin je uhlebljen u Novom Sadu da slučajno ne bi ostao bez funkcije. To je najveće prokletstvo za serijske funkcionere. Gledajući biografiju Mićina, naplaćali su se građani, a da možda nisu ni znali, njegovih usluga – bio je izvršni direktor Zavoda za izgradnju grada, direktor Spensa, izvršni direktor Urbanizma. Poslanik u čak tri mandata. I dalje je predsednik Upravnog odbora državnog preduzeća za promet naoružanja Jugoimport-SDPR. Sve to u desetak godina; naprednjački wunderkind.

Drugim rečima, razume se u sve ono gde ima novca – od urbanizma do oružja. Ono u šta se Mićin ne razume su, pokazalo se juče, elementarni demokratski principi.

Slušali smo blagoglagoljiv govor o tome kako ga „duša boli“ što opozicija nije bila u sali tokom njegovog izbora. Kao da svi nismo videli da je opoziciji policija uskratila (čak i odgurivanjem) ulazak u skupštinske prostorije. To što su ih naprednjaci kasnije kroz masu zvali da uđu (i to snimali), ali nakon što je sednica odmakla, sramotno je i samo još jedan pokazatelj apsolutne tiranije ove stranke. Opozicija se u sopstvenu Skupštinu ne poziva, ona u nju može da uđe slobodno, bez prepreka, u vreme kada sednica počinje. Oni na vratima su dužni da poštuju opoziciju, a ne da je guraju kao gomilu balavurdije i uljeza.

Dalje je Mićin pričao o nekih 88.000 Novosađana bez kojih on „ne bi bio tu gde jeste“. To zvuči ili kao temeljna disocijacija od stvarnosti ili težak bezobrazluk jer bi Mićin, kao i svi drugi Novosađani, morao da zna da te glasove nije dobio ni on ni SNS. To su hiljade kupljenih, pritisnutih, popisanih, dovlačenih preko call centara, uvoženih iz inostranstva, ne bi li nekako postali tih neophodnih 88.000.

Kaže Mićin da će u novom Gradskom veću sedam od jedanaest mesta zauzimati „dame“ i da su „one lojalne“. Izgleda da su se drugi lojalisti iznenada raspršili, pa se u ovoj ključnoj naprednjačkoj disciplini sada konačno ističu i žene (istina može biti i daleko prostija – da su brod koji tone napustili prvo muškarci, ostavljajući ženama ono što njima samima više nije primamljiv plen).

Od muških kadrova stameno je ostao i Mićin – recimo da obeća ubrzavanje vanrednog inspekcijskog nadzora nad objektima u Novom Sadu. Shvata gradonačelnik da još nešto u gradu može pasti kao posledica naprednjačke gradnje i da njemu to može naštetiti (a taman je postao poznat!). Ali ne shvata da se upravo ubrzavanjem i mešanjem politike u izgradnju došlo do kataklizmičnih pogibija građana pod javnim objektima. Šta će biti ako neki od inspektora otkrije da nisu bezbedni objekti čiji su pokrovitelji bili Vučić, Vučević i Đurić? Ili sam Mićin dok je bio na čelu javnih preduzeća? Pitanje je retoričko jer znamo da neće biti ništa i to je suština problema.

Izbor gradonačelnika Novog Sada pokazuje radikalski nedostatak demokratskog dobrog ukusa, ali i to da nema nikakve promene sve dok različite produžene ruke dolaze na mesta onih koji su (opravdano) podneli ostavke.

Još neko vreme će biti kulturno i smisleno postavljati pitanje odgovornosti institucijama. Govoriti im – ispunite zahteve. Jer institucije uvek čine ljudi. „Institucije treba da rade svoj posao“ je od sarkastične konstatacije postalo konkretan građanski zahtev. To je dobro. Ali institucije neće raditi svoj posao dok su u njima ljudi kontinuiteta, kojima je čast da idu krvavim stopama svojih prethodnika i kojima je prvi interes upravo da te prethodnike zaštite.

Kada konačno postane jasno da SNS koalicija i tužilaštvo koje ta stranka drži na kratkom lancu ne mogu da ispune studentsko-građanske zahteve, jedino preostalo i neisprobano, a provereno delotvorno, ostaće zahtevanje diskontinuiteta. Ko može da ispuni zahteve i ponudi garancije institucionalnog raskida sa kriminalom, korupcijom i potkusurivanjem demokratskih institucija u sve tri grane vlasti?

Ako takvih ima, treba da se stave na raspolaganje što pre. Dok se politička odluka o raskidu sa postojećim institucijama i njihovim ljudima ne desi, Novi Sad će biti naša sudbina (u svakom smislu – od urušavanja Železničke stanice pa nadalje). Neki mićin će za koji dan preuzeti i Vladu Srbije. Svaki će pri izboru u prvom redu imati počasnog batinaša, baš kao i Mićin. Batinaš će uvek u kameru samouvereno i bez trunke srama reći: ne sećam se da sam vas tukao.

Peščanik.net, 25.02.2025.

Srodni link: Rodoljub Šabić – Tiranija

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2023), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvovala je u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena. Autorka je knjige „U krugu negacije, godine parlamentarnog (ne)suočavanja sa lošom prošlošću u Srbiji“ (2023).

Latest posts by Sofija Mandić (see all)