EPA http://dailym.ai/1xuezcU

 
Mnogi komentatori su osudili veliku smrtnost civila u operaciji Zaštitna oštrica, tvrdeći da je upotreba sile od strane Izraleskih odbrambenih snaga (IOS) bila nesrazmerna – negativne posledice ove akcije su prevelike da bi se mogle opravdati dobrom koje je ona postigla. Izrael tvrdi da Hamas i njegovi saveznici koriste civile kao ljudske štitove, tako što postavljaju vojne zalihe blizu civilnih nastambi, grade tunele ispod džamija i domova, i pucaju na Izrael sa pozicija koje su blizu civilnih zgrada.[1]

Na temelju ove tvrdnje, iznose se dva moralna argumenta: prvo, da zato što Hamas koristi civile kao ljudske štitove, Hamas, a ne IOS, snosi odgovornost za njihovu smrt. Drugim rečima, ovi civili se ne računaju u negativne posledice delovanja IOS koje moraju biti pretegnute onim pozitivnim, kako bi se zadovoljila srazmernost. Drugo, dok se Hamas namerno trudi da iskoristi IOS-ovu brigu za civile kao način da postigne sopstvene vojne ciljeve, jedno od pozitivnih dostignuća Zaštitne oštrice je u tome da se IOS opire Hamasovim pokušajima da podrije moralnost u borbi za nepravedan cilj. Analogno, ne treba da pregovaramo sa kidnaperima jer to podstiče ponavljanje i pooštravanje iste tehnike, čak i kada je jasno da bi, ako bismo razmatrali izolovan slučaj, bilo prikladno pregovarati.

Bez obzira na to da li Hamas zaista koristi civile na navedeni način, ovi moralni argumenti su problematični. Hajde da ih razmotrimo jedan po jedan.

Prvi argument se zasniva na lažnoj pretpostavci da je odgovornost igra sa nultom sumom. To što je Hamas u potpunosti odgovoran za civilne žrtve, ne isključuje mogućnost da Izrael takođe bude u potpunosti odgovoran. Ova teza je toliko poznata iz krivičnog zakona – u suprotnom ne bismo mogli da sudimo više od jedne osobe za isto ubistvo – da je iznenađujuće da je treba ponavljati.

Ipak, moglo bi se pomisliti da Hamasov deo odgovornosti predstavlja neku osnovu za to da se životi ovih nevinih civila ne uzimaju u obzir pri obračunavanju loših posledica IOS-ovih akcija. Pretpostavimo da Hamas bukvalno tretira civile kao taoce, objavljujući svoju nameru da pobije izvestan broj njih ako se IOS ne povuče. U tom slučaju mnogi bi smatrali ubedljivim tvrdnju da ove smrti ne treba da imaju istu težinu u proračunavanju srazmernosti kao i one koje su direktno izazvane od strane IOS-a, delom i zbog „intervenišuće dejstvenosti“ Hamasa. Možda ljudski štitovi jesu u ovom smislu analogni taocima.

Treba se odupreti takvom zaključku. Životi nevinih ljudi imaju težinu u proračunavanju srazmernosti , zahvaljujući svom moralnom statusu – svom pravu na život. Ovaj status, i ovo pravo, ne mogu se umanjiti nedopuštenim činovima trećeg lica. Ali čak i ako se porekne ova temeljna obaveza, taoci nisu analogni ljudskim štitovima: argument svakako zavisi od toga da li je neprijateljeva umešanost autentično intervenišuća. Ako strana A preti da će nauditi taocima ukoliko se strana B ne povuče, onda šteta koja nanosi taocima nije proizvedena samo B-ovim delovanjem, već je proizvod A-ovog voljnog izbora. Ali ako strana A koristi nevine civile kao ljudske štitove, onda je odluka strane B da upotrebi silu koje će naštetiti tim civilima, neophodan i dovoljan uslov da im se nanese šteta. Ovo mora predstavljati bitnu razliku. Konačno, čak iako smatrate da su ova dva slučaja analogna, strana koja tvrdi da ima pravedan razlog za rat mora verovati da su njeni protivnici delimično odgovorni za sve civilne žrtve do kojih će posledično doći. Da pravednoj strani nije dala razlog za borbu, ne bi došlo ni do jedne od tih žrtava. Tako da sve civilne žrtve imaju istu težinu u proračunavanju srazmernosti, bez obzira na to da li su one bile ljudski štitovi ili ne. Ako Izrael veruje a da je njihov razlog za akciju u Gazi pravedan, onda on ne može konzistentno da tretira ljudske štitove drugačije od svih ostalih civilnih žrtava.

A šta ćemo sa drugim argumentom, da otpor Hamasu odvraća od upotrebe ljudskih štitova (i sličnih metoda) u budućnosti? Teško je biti siguran: ko zna kakve će biti dugoročne posledice ove akcije? Ali spekulacije ove vrste promašuju poentu. Argument tvrdi da IOS mora da ubija ove nevine civile, zato što bi kapitulacija u ovom trenutku rezultirala budućim korišćenjem ove Hamasove taktike, na štetu međunarodnog prava i uopšte prava civila. To jest, ubijanje ovih civila je sredstvo za odvraćanje od upotrebe ljudskih štitova u budućnosti. Uslov srazmernosti dopušta samo nenameravano povređivanje civila koje se nanosi kao nus-efekat postizanja nekog opravdanog cilja. Ima onih koji smatraju da je distinkcija između nameravanih i prosto previđenih povreda samo moralna fasada, ali većina bi se složila da je povređivanje civila kao sredstvo teže opravdati nego njihovo povređivanje koje nastaje samo kao nus-efekat; Ljudi poseduju status, mi smo ciljevi po sebi; nismo samo sredstva ili resursi koje drugi koriste za postizanje svojih ciljeva. Nevini civili koji je Hamas iskoristio kao ljudske štitove, ne smeju još jednom biti iskorišćeni od strane IOS kao sredstvo za odvraćanje od upotrebe slične taktike u budućnosti.

Teško da će moralni argumenti uticati na metode i motivacije bilo koje od strana u ovom sukobu. Ali ukoliko se oni već koriste, trebalo bi to da činimo na ispravan način. Čak iako Hamas koristi civile kao ljudske štitove, to nema nikavog značaja za pitanje da li je operacija Zaštitna oštrica bila srazmerna.

 
Seth Lazar, Boston Review, 05.08.2014.

Preveo Rastislav Dinić

Peščanik.net, 13.08.2014.

———–    

  1. Ova tvrdnja je takođe centralna komponenta IOS-ovog javnog opravdanja za Zaštitnu oštricu. F.M. Kamm se takođe fokusira na pitanje da li se ubijanje ljudskih štitova može ispravno opisati kao nenameravano. Ja sam spreman da dopustim da može.