Zemlja meda – fikcija i stvarnost na Balkanu
Film Honeyland nam pokazuje da Balkan – kao mjesto konvergencije, miješanja, jezičnih kontakata i kulturnog bogatstva – još uvijek postoji.
Film Honeyland nam pokazuje da Balkan – kao mjesto konvergencije, miješanja, jezičnih kontakata i kulturnog bogatstva – još uvijek postoji.
Optužbe za veštičarenje u posleratnoj Nemačkoj se na složene načine ukrštaju sa procesom denacifikacije. Izgleda da magijsko mišljenje u Americi nema funkciju sigurnosnog ventila…
Zaboravljena studija iz 1949. nam nudi potresne uvide u Trumpa i trumpizam kao posljedice socijalnog, ekonomskog i političkog poretka koji proizvodi ljudske potrebe koje ne može zadovoljiti.
Direrovi jahači apokalipse usred naše moderne kuge podsećaju nas da je apokaliptičko raspoloženje živo i danas. Čak i najtrezveniji među nama prethodnih meseci bavili su mislima o kraju sveta.
Osporavanje izbornih rezultata je standardna strategija autoritarnih populista. Time se potkopava jedna od najvažnijih funkcija izbornog procesa – prevladavanje neslaganja bez primene sile.
Demonstranti odbijaju status kvo – lakoću s kojom policajci oduzimaju crne živote – ali nije jasno šta bi otuda moglo proisteći. To ne znaju oni, a ne zna ni naš predsednik.
Autorka govori o novoj knjizi „Snaga nenasilja“: Divno je biti miroljubiv, ali to nije osnova nenasilja. Gnev zbog nepravde oko nas je opravdan. Pod ovim režimom sam svakog dana besna zbog nečega.
Razlog za pobedu AfD-a u bivšem DDR-u pre je nesrećno nasleđe ujedinjenja nego loše sprovedena denacifikacija. Isto važi i za vezu između Trampa i suočavanja sa ropstvom u SAD.
U poslednjih 50 godina anglofonom političkom filozofijom je dominirao liberalni egalitarizam Džona Rolsa. Da li današnja kriza liberalizma znači da je njegove ideje pregazilo vreme?
Moderni narativi kapitalizma tvrde da ogromna bogatstva nekoliko kompanija popravljaju živote mnogih ljudi. Istorija robovlasničkog kapitalizma nas upozorava da to ne uzimamo zdravo za gotovo.
Suština Arentinog neslaganja sa Marksom tiče se većeg značaja koji ona pripisuje političkim u odnosu na socijalna prava. Ova teza je najdetaljnije razvijena u njenoj knjizi O revoluciji (1963).
Noam Chomsky govori o socijalizmu, anarhizmu i borbi za napredniji politički sistem u SAD: Uvek nam se čini da je naše doba presudno, da baš sada nastupa istorijska prekretnica.
Naš cilj nije samo ponuda preporuka za različite politike, već i nova vizija ekonomske politike koja će biti alternativa tržišnom fundamentalizmu sa kojim se ekonomija danas neopravdano poistovećuje.
Jugoslavija nudi osvežavajući pogled u socijalističku prošlost. Od svih komunističkih zemalja, razmak između tipičnih i izvanrednih građevina možda je najmanji bio u Jugoslaviji.
Kolonijalizam je premeštao ljude da bi imao radnu snagu za rudnike i plantaže. Novom sistemu potrebno je da ljudi ostanu gde jesu, a da se novac kreće – zato je nova formula slobodni kapital, zarobljena radna snaga.
Neki smatraju da je liberalizam potekao iz hrišćanstva, drugi da vodi poreklo iz borbe protiv hrišćanstva. Neki smatraju da su u njegovom središtu individualna prava, a drugi podrazumevaju državu blagostanja.
Najvažniji razlog za promenu poslovnog prava je reafirmacija jednostavne činjenice da su korporacije stvorene političkom voljom javnosti. Korporativna moć ne sme nadjačati moć naroda (namerno koristim tu reč).
„Nakon decenija trijumfa“, zaključuje Ekonomist, „demokratija gubi bitke“, mada zapadne „zrele demokratije nisu u ozbiljnoj opasnosti“. Po ovom stanovištu, vesti o smrti američke demokratije su preterane.
Već je postalo kliše reći da su problemi uvek ili premali ili preveliki: jednom kada postanu autentično egzistencijalni, dakle kada počnu da se tiču opstanka ljudske vrste, demokratija se na neki način parališe.
Država garantuje tržišne odnose i svojinska prava, pri čemu pokazuje nezgodnu težnju ka socijalnoj pravdi i ekonomskom planiranju. Zato je bolje da mesto moći bude skriveno od politike, kao u lavirintima Brisela.
Ponekad su postupci koje većina smatra opravdanima zapravo gnusni. Zajednice nekada nanose ozbiljnu nepravdu verujući da su u pravu. Pretpostavimo da živite u takvom društvu. Kako to da znate?
Jedna reč mi se vrti po glavi od američkih predsedničkih izbora. Uzeta je iz naslova bizarnog i divnog romana palestinskog pisca i političara Emila Habibya Tajni život Saeeda Pesoptimiste iz 1974. godine.
Govor u crkvi Riversajd bio bi dovoljan da M. L. King dobije mesto u panteonu antiratnih aktivista iz 60-ih godina prošlog veka. Pa ipak, njegovo protivljenje Vijetnamskom ratu skoro je izbrisano iz javnog sećanja.
Biti pesimista ili optimista nije samo stvar ličnog temperamenta već i političko pitanje. Jaz između optimista i pesimista je dubok kao bilo koji drugi u savremenoj politici i – on preseca podelu na levicu i desnicu.
Internacionalizam sindikata i levičarskih partija u 19. i 20. veku odigrao je važnu ulogu u njihovoj podršci otvorenim granicama. Francuski socijalistički lideri su tako govorili da i ruski radnici imaju pravo na bolji život.
Kao što ekonomsku nauku treba spasiti od neoliberalizma, globalizaciju treba spasiti od hiperglobalizacije. Treba pustiti zemlje da same kroje svoje ekonomije.
Krah komunističkih režima dokrajčio je romansu s komunističkom diktaturom kao fantastičnom projekcijom zapadnih snova. Danas živimo sumrak utopija, zbog čega levica u 21. vek ulazi tugujući.
Trump je promenio pravila igre. Za razliku od Weinsteina, on nikada ne bi obećao da će otići na lečenje. Nikada ne bi molio za još jednu šansu, jer onda si već gubitnik: žrtva stvarnosti, a ne njen tvorac.
Zahtev da spomenici junacima američke Konfederacije ostanu na prvobitnoj lokaciji i u originalnom kontekstu ravan je zahtevu da napustimo posao preispitivanja sopstvenog shvatanja prošlosti.
Draga Ameriko, drago mi je što konačno obraćate pažnju na ono što se zbiva na Guamu. Kao što čitam na Internetu, mnogi od vas prvi put u životu pitaju: „Šta je Guam?“
Konzervativni reformatori koji su smanjivali budžete za zdravstvo, obrazovanje i socijalno osiguranje istovremeno su porodicu prepoznavali kao sveobuhvatnu alternativu socijalnoj državi 20. veka.
Suočeni sa krizom i jakim otporom javnosti prema povećanju poreza, mnogi lokalni američki političari sredstva iz federalnog budžeta namenjena siromašnima tretiraju kao izvor lakog novca.