Foto: Stringer/China/Reuters/Corbis
Foto: Stringer/China/Reuters/Corbis

Dug je put od kineske autonomne pokrajine Ksinjang Ujgur na severozapadu zemlje do njene polutropske granice sa Vijetnamom, Laosom i Burmom na jugu. Odatle se protežu nove neizvesne daljine, niz reke i preko utvrđenih granica, sve do tajlandskog primorskog grada Songkla, na oko 65 kilometara od granice sa Malezijom.

Još je duži put od Songkla do ratišta u Siriji, odatle udaljenih na hiljade kilometara. A upravo su u ovom gradu tajlandske vlasti uhapsile nekoliko stotina pripadnika Ujgur manjine iz Ksinjanga – mnogi od njih su žene i deca – u martu ove godine. Svi oni su optuženi da su planirali da se priključe džihadu u Siriji.

Među brojnim pričama o strancima koji odlaze da se bore u Siriji, izdvajaju se ovi Ujguri uhapšeni u Songkli. Oni ukazuju na nove promene koje izaziva kretanje izbeglica širom sveta.

Kineski Ujguri su narod koji broji 10 miliona pripadnika pretežno na zapadu Kine. Oni su muslimani, govore turkijskim jezicima i teško podnose kinesku vlast. Podaci ukazuju da sve više njih, u pratnji dobro plaćenih krijumčara, kreće na dugačak put ka jugu, bežeći od onoga za šta tvrde da je kineska represija u ujgurskoj provinciji Ksinjang.

U tom pogledu, oni su isti kao i druge izbeglice, ali sa jednom bitnom razlikom. Ujguri koji stižu u jugoistočnu Aziju izazivaju napetost i pravi prikriveni rat između Kine, koja vrši pritisak na Tajland da joj vrati Ujgure – i Zapada, uključujući i SAD, koji od Tajlanda traži da odbija kineske zahteve, navodeći da bi njihovo ispunjenje izložilo Ujgure surovom zlostavljanju.

Većina Ujgura koji su uhapšeni u martu nalazi se u sabirnom centru smeštenom van grada Songkla. Tim centrom upravlja imigraciona policija Tajlanda, držeći te ljude izolovane od spoljnog sveta. Njima nije omogućena registracija od strane Visokog komesarijata za izbeglice UN.

Odmah po hapšenju, kineskim zvaničnicima je bilo dozvoljeno da posete centar, ali su uhapšeni Ujguri odbili da razgovaraju sa njima, tvrdeći da oni nisu Ujguri već Turci. Vlada Tajlanda nije odgovorila na moj zahtev iz jula da razgovaram sa nekima od ovih ljudi.

Ksinjang, tradicionalna domovina Ujgura, koji zauzima jednu šestinu ukupne površine Kine, postao je neka vrsta muslimanskog Tibeta, nestabilna teritorija duboko u unutrašnjosti Kine. Ksinjang možda i više brine kineske vođe nego Tibet, jer oni očigledno veruju da je tamošnje brojno muslimansko stanovništvo podložno ekstremizmu, za koji tvrde da dolazi iz obližnje centralne Azije.

Bilo je slučajeva ozbiljnog nasilja. Od prošle jeseni prijavljeno je da je oko 100 ljudi poginulo u nasilnim incidentima povezanim sa Ujgurima, za šta Kina krivicu nalazi u „tri zla“ – separatizmu, ekstremizmu i terorizmu. U martu je grupa od osam Ujgura, muškaraca i žena naoružanih noževima, napala ljude na železničkoj stanici u Kunmingu, daleko od Ksinjanga, kada je ubijeno 29 osoba. U maju je grupa Ujgura ubila 43 osobe u Urumkiju, glavnom gradu Ksinjanga, tako što su dovezli džipove napunjene eksplozivom na prepunu pijacu.

Usred takvog nasilja, kineska policija je pojačala represivne mere. Prošle godine su dekani univerziteta iz Ksinjanga objavili da će samo „politički kvalifikovanim“ studentima biti dozvoljeno da diplomiraju i naredili obrazovnim vlastima da bliže motre na svoje studente, što je podrazumevalo i da ih nadziru tokom raspusta i proveravaju da li nose „versku odeću“.

U međuvremenu su uhapšeni brojni navodni buntovnici. U maju, na primer, policija Ksinjanga je uhapsila 232 osobe zbog „distribucije nasilnih ili terorističkih video zapisa“. Kina takođe sprovodi strogu politiku kontrole rađanja među Ujgurima – ukoliko žive u gradovima, žene su primorane na abortuse ako pokušaju da imaju više od dvoje dece. U isto vreme, masovno naseljavanje pripadnika većinske Han zajednice u Ksinjang, Ujgure je u mnogim mestima pretvorilo u manjinsku zajednicu.

Nakon hapšenja Ujgura na Tajlandu, neke tajlandske novine su objavile da je reč o džihadistima koji su nameravali da odu u Siriju. Tu nisu izneti nikakvi dokazi za ovu neuverljivu tvrdnju: većina uhapšenih Ujgura su žene i deca, uključujući i veliki broj beba. Mnogo verovatnije zvuči da su to porodice koje slede primer hiljada drugih Ujgura koji su otišli iz Ksinjanga tokom poslednjih nekoliko godina.

Optužba da se radi o teroristima povezanim sa Sirijom dolazi pravo iz kineskog ministarstva propagande. Pre nekoliko godina, kineski mediji su počeli da izveštavaju da je oko 100 Ujgura otišlo u Siriju da se pridruži džihadistima. Ova tvrdnja je sumnjiva, jer gotovo da nema izveštaja o Ujgurima koji su ubijeni, zarobljeni ili uopšte primećeni u Siriji, čak ni od strane sirijske vlade. U julu 2013. godine, kineski mediji su izvestili o slučaju verovatno jedinog Ujgura koji se bori u Siriji, izvesnom Memeti Ailiju, dvadesettrogodišnjaku iz Ksinjanga koji je priznao da ga je organizacija Ujgura u izgnanstvu poslala u Alepo, dok je studirao u Turskoj. Aili je rekao da je u Alepu pohađao sedmodnevnu obuku za korišćenje oružja i pravljenje bombi i da je to znanje trebalo da iskoristi kad se vrati u Kinu.

Prema The New York Times, iračko ministarstvo odbrane je objavilo da je uhapšen jedan građanina Kine koji se borio na strani Islamske države Sirije i Iraka, ali ime tog čoveka, Bo Vang, i njegov izgled na fotografijama koje su postavljene na Fejsbuk stranici iračkog ministarstva odbrane, sugerišu da je on verovatno kineski Han, a ne Ujgur.

Ne tvrdim da među džihadistima koji dolaze iz celog sveta da se bore na Bliskom istoku nema Ujgura. Verovatno je da su se i neki od njih priključili džihadu, zbog narastajućeg gneva u Ksinjangu i zabrane mirnih protesta. U martu, reporter Rojtersa je razgovarao telefonom sa Abdulahom Mansurom, koji sebe naziva vođom Turkestanske islamske partije. Mansur tvrdi da je borba protiv Kine „islamska dužnost“ i da će biti još mnogo napada.

Dok raste zabrinutost evropskih država zbog svojih građana koji se priključuju džihadistima u Siriji, i zbog mogućih bezbednosnih rizika kada se budu vratili sa ratišta, kineske tvrdnje o ekstremizmu Ujgura dobijaju na uverljivosti.

Ali da li su se Ujguri uhapšeni proletos na Tajlandu zaista uputili ka Siriji? I ako Kina ubeđuje tajlandske vlasti da su neki od uhapšenih džihadisti, mogu li oni očekivati pravično suđenje kada se vrate u Kinu? Čim su Ujguri uhapšeni na Tajlandu, kineska vlada je od tamošnjih vlasti zahtevala njihovo izručenje. Američka ambasadorka na Tajlandu, Kristi Kini, zajedno sa ambasadorima nekoliko evropskih zemalja, apelovala je na tajlandske vlasti da se odupru tom pritisku.

U međuvremenu je turska ambasada izrazila spremnost Turske da pruži azil svim uhapšenim osobama. Tokom narednih dana, prema tvrdnjama diplomata na Tajlandu, Kina je ublažila svoje zahteve i sada traži od Tajlanda izručenje samo jedne trećine Ujgura, za koje tvrdi da su kriminalci. Tajland je od Kine zatražio dokaze za to i – tu se stalo.

Poznavaoci prilika u Bangkoku su mi rekli da će se verovatno naći neki kompromis. Kao ustupak velikom i moćnom susedu, Tajland će verovatno izručiti nekoliko Ujgura, a ostalima će dozvoliti da odu u Tursku. Prema navodima organizacija za zaštitu ljudskih prava, ovo bi bilo i moralno i pravno neprihvatljivo.

Tajland je potpisnica nekoliko međunarodnih konvencija, uključujući i Konvenciju protiv mučenja, koje zabranjuju nasilno izručenje bilo koje osobe zemlji u kojoj je verovatno čekaju progon i tortura, a razumno je pretpostaviti da je upravo to ono što čeka Ujgure ukoliko ih Tajland izruči Kini.

Tokom poslednjih nekoliko godina zabeleženo je dovoljno slučajeva Ujgura koji su izručeni Kini i koji su onda praktično nestali u kineskim zatvorima, iako je Kina, dok je tražila njihovo izručenje, obećavala da će njihovi slučajevi biti transparentni.

Tako je, na primer, pod kineskim pritiskom Kambodža 2009. izručila 20 Ujgura koji su se sklonili na njenu teritoriju. Radio Slobodna Azija (RFA), koji ima mrežu izveštača Ujgura u Ksinjangu i verovatno najbolje pokriva dešavanja u regionu, izvestio je da su dvojica od njih osuđena na doživotne kazne zatvora nakon tajnih suđenja, a treći na 17 godina. Za ostale se veruje da su i dalje u kineskim zatvorima, ali se ne zna kojim.

Malezija je 2011. vratila u Kinu 11 Ujgura koji su tražili politički azil i bili registrovani kod UNHCR-a. Prema RFA, svi su uhapšeni. „Stvar je jasna“, rekao je Bred Adams, direktor kancelarije Human Rights Watch za Aziju. „Povratak Ujgura u Kinu znači teško zlostavljanje.”

Zbog toga se Tajland i druge zemlje u jugoistočnoj Aziji suočavaju sa dilemom. One verovatno radije ne bi poklekle pod pritiskom Kine. Sa druge strane, ne žele da ohrabre Ujgure da nastave da dolaze, iako sve ukazuje na to da će sve više njih svakako dolaziti. Cambodia Daily je u aprilu izvestila da su Ujguri opet počeli da prolaze kroz Kambodžu na putu ka Tajlandu, nakon što su je nekoliko godina izbegavali, uprkos upozorenjima kambodžanskih vlasti da će i izbeglice i oni koji im pomažu biti tretirani kao kriminalci.

Tokom aprila, vijetnamska policija je uhapsila 16 Ujgura nakon puškaranja tokom kojeg je poginulo nekoliko ljudi na obe strane. RFA je izvestila da su Ujguri koji su učestvovali u napadu na železničku stanicu u Kunmingu zapravo pokušavali da pobegnu preko granice prema jugu i da su izvršili taj napad pošto su sprečeni u bekstvu.

Neki od uhapšenih Ujgura su imali prilične svote novca kod sebe. Nema informacija o tome odakle im taj novac, iako zvuči verovatno da su mnogi od njih uspeli da ga sakupe trgovinom, legalnom ili nelegalnom, ili možda udruživanjem sredstava. Bez obzira na poreklo, keš objašnjava kako su uspeli da stignu dotle – imali su novca da plate krijumčare i podmite graničnu policiju.

Malo je informacija o putevima kojima se oni kreću, ali Shan Herald, višejezična novinska agencija iz Burme, nedavno je objavila svedočenje „dobro obaveštenog izvora“ sa severa Tajlanda, u blizini tromeđe Tajlanda, Mjanmara i Laosa. Prema ovom izvoru, Ujguri, ili neki od njih, dolaze do južne provincije Junan, a onda brodovima idu niz reku Mekong, koja čini granicu između Burme i Laosa. „Silaze sa brodova kad priđu nekoj granici“, rekao je izvor, „i sa vodičem prelaze granicu peške, a onda se vraćaju na brod.“

Bez obzira na to kako su izbeglice koje se sada nalaze na Tajlandu stigle iz Kine, njihovo iskustvo nam pokazuje da je put za bekstvo Ujgura preko jugoistočne Azije, i politički i geografski, višestruko opasan poduhvat.

Richard Bernstein, The New York Review of Books, 08.09.2014.

Prevela Marijana Simić

Peščanik.net, 08.10.2014.

IZBEGLICE, MIGRANTI
NAŠ TERORIZAM