Foto: Milica Jovanović
Foto: Milica Jovanović

Završen je (možda) poslednji Međunarodni sajam knjiga na staroj lokaciji, u urbanističkom kompleksu Beogradskog sajma, čije dane naprednjačka vlast uveliko odbrojava. Za sada je izvesno da će ova prepoznatljiva urbanistička celina, koja je sve do 2009. imala status spomenika kulture, biti srušena. Preživeće samo Hala 1, koja je jedina sačuvala taj status. Te 2009. godine još uvek nisu bili poznati razlozi za ukidanje ovog statusa jednom od najznačajnijih dela posleratne srpske i jugoslovenske arhitekture. O arhitektonskoj i kulturnoj vrednosti ovog kompleksa početkom godine pisao je istoričar umetnosti Marko Stojanović, upozoravajući na neprijatnu realnost koja bi mogla zahvatiti gradski prostor između Gazele i Ade, usled širenja Beograda na vodi. Najava izgradnje nacionalnog stadiona i hangara za potrebe izložbe EXPO 2027. u Surčinu, tobože je suspendovala svaku dalju potrebu Beograda za sajamskim halama na staroj lokaciji – odnosno u centru grada. Stoga se kultura izmešta u surčinske oranice.

Isto tako je učinjeno i sa Autobuskom stanicom, Železničkom stanicom, Slavijom, Beogradskom tvrđavom. Učinak investitorskog urbanizma, pod kojim nestaje Beograd kakav smo poznavali, pretvara najatraktivnije delove grada u basnoslovno skupe spavaonice, sa poslovnim prostorima u prizemlju i šoping molom Galerija kao jedinim izrazom kulturnih potreba nove elite. U ovaj posao razaranja Beograda (da li to čeka i Hipodrom?) uključene su i nadležne institucije koje su tokom poslednje decenije izgubile svoja svojstva i pretvorile se u operativne timove naprednjačke vlasti, koja bez njihove pomoći ne bi mogla da izvede svoj kriminalni poduhvat. Jedna od njih je i Zavod za zaštitu spomenika grada Beograda koji je na proteklom Sajmu knjiga poneo prestižno priznanje Izdavača godine [sic!]. Žiri koji je dodelio ovu nagradu takođe je uključen u devastaciju grada, pre svega Beogradskog sajma, pod čijim je krovom ova nagrada dodeljena. Žiri Sajma knjiga, sa istančanim osećajem za cinizam, radio je u sledećem sastavu: dr Zlata Bojović, Anđelka Cvijić, dr Bojan Jović, Zoran Paunović i Marko Krstić. Njihovo kratko i, kako će se ispostaviti, krivotvoreno obrazloženje, citiraću u potpunosti:

„Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda stručnim monografijama unapređuje znanje o nepokretnom kulturnom nasleđu, predstavljajući ga kao živo polje preplitanja uticaja i podsticaja kulturnih, društvenih i političkih procesa. Posebnost i vrednost knjiga koje je Zavod samostalno ili u saradnji sa naučnim institucijama objavio od prošlogodišnjeg Sajma knjiga leži u spoju iskustva terenskog rada i znanja konzervacije i restauracije sa svim zahtevima naučnih izdanja. Tematski usmerena, metodološki stroga i grafički umešno oblikovana izdanja ispituju upliv graditeljskih ideja srednje Evrope na teoriju i praksu arhitektonskog i urbanističkog delovanja u Beogradu, oličen kroz opšte uticaje i posebne poglede istaknutih arhitekata i univerzitetskih profesora. Objavljene kapitalne monografije doprinose dubljem razumevanju problematike oblikovanja identiteta u okviru šireg društvenog, kulturnog i privatnog okruženja prestonice koja je aktuelnija nego ikad.“

Šta li se krije iza ovakve pohvale koja više podseća na političku demagogiju nego na stručno obrazloženje izdavačke produkcije, pri čemu nije naveden nijedan značajan naslov ovog giganta, koji je svojim radom doprineo „živom preplitanju uticaja i podsticaja kulturnih, društvenih i političkih procesa“? Najbolji način da se ovako nešto proveri je uvid u elektronski katalog Narodne biblioteke Srbije, koji jedini može posvedočiti koliko su reči ovog stručnog žirija tačne. I da li se ovim osvedočenim stručnjacima može verovati na reč.

Naime, do ispisa sa bibliografskim jedinicama iz produkcije Zavoda za zaštitu spomenika grada Beograda između dva sajma knjiga dolazi se lako preko komandnog pretraživanja. Nakon kratkog upita, stiže se do spiska od 17 publikacija za 2023. godinu: taj spisak čine pre svega izložbeni katalozi i vodiči (Antički Taurunum, Beogradska tvrđava, Smiljanićeva ulica, Centralna zona Novog Beograda, Posveta beogradskom školstvu, Naselje Cerak-Vinogradi i dr.) – ukupno 15 publikacija od kojih većina nema više od 10 stranica; zatim jedno ponovljeno izdanje (monografija Nikola Nestorović) i jedan zbornik koji se na stručan način bavi onim od čega je Zavod zapravo odustao – Zaštita graditeljskog nasleđa u 21. veku. Od svih izložbenih kataloga trebalo bi izdvojiti onaj koji je posvećen arhitekti Milanu Zlokoviću (154 str.), koji se u šifrovanom obrazloženju žirija markira kao onaj deo rada Zavoda koji je „tematski usmeren na ispitivanje upliva graditeljskih ideja srednje Evrope na teoriju i praksu arhitektonskog i urbanističkog delovanja u Beogradu“. Na ovom spisku ne postoje nikakve „kapitalne monografije“ osim ako se ne misli na jednu iz 2022. (Srednja Evropa i Beograd). Iz svega ovoga može se zaključiti da je Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda imao jednu jedinu relevantnu publikaciju u 2023. kojom je simbolično ozvaničio svoje samoukidanje, odnosno odustajanje od zaštite spomenika kulture, zašta je opet nagrađen od stručnog žirija Sajma knjiga, i to pod kupolama jednog spomenika kulture koji će uskoro biti srušen usled ekspanzije investitorskog urbanizma.

Dani Beogradskog sajma su odbrojani. Buldožeri „kompletnih idiota“ turiraju mašine nadomak urbanističke celine koja predstavlja landmark Beograda, ali i posleratne kulturne povesti ovoga grada. Zarđale kašike naprednjačke mašinerije krenuće u juriš na hale odmah po objavi rezultata beogradskih izbora. Jedini način da se ovakav urbicid spreči je izlazak na izbore 17. decembra u što većem broju. To neće učiniti stručna javnost, jer je ona razbijena, neće ni nadležne institucije jer je promenjena njihova namena, neće to učiniti ni zaposlenici Beogradskog sajma. Njegovu odbranu (ali i čitavog Beograda koji je sada u jeku rušenja ili potkopavanja) mogu da izvedu samo njegovi građani. Ukoliko izbori budu pokradeni kao prošli put, onda preostaje samo aktivizam i goloruka borba sa šešeljevskim zarđalim kašikama. Barikade za zaštitu beogradskog graditeljskog nasleđa u 21. veku. Žiri Sajma knjiga je jasno izabrao stranu. Šta ćemo učiniti mi?

Peščanik.net, 11.11.2023.

Srodni link: Jovan Rajić – Gondolizacija Beogradskog sajma


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)