Da li ste čuli za bajku o Hari Poteru? Suština cele priče i uloge ovog dečaka jeste borba protiv zla koje čuči u liku vrhovnog zlog čarobnjaka po imenu lord Voldemort. Taj čarobnjak, zajedno sa svojom svitom, radi svima o glavi – kako ostalim vešticama i čarobnjacima, tako i „normalcima“, običnim ljudima koji nemaju pojma šta se dešava u čarobnjačkom svetu. Lord Voldemort, naravno, želi da zauvek vlada i toliko je strašan da se retko ko usuđuje čak i ime da mu izgovori. Ko će na kraju vladati, biće rešeno van „normalskog sveta“, nakon mnogo žrtava i čarobnjačkih dvoboja.

Slobodni ste da povučete kakve god želite analogije sa našom realnošću, mada su ovde prilično očigledne. A ko bi bio vrhovni zloća u Srbiji?

Ako odbacimo sve one koji su ubijali, silovali, čerečili i krali, kao očigledno zle, preostaje nam ono skriveno, podmuklo zlo, jedva vidljivo i naslutljivo, sposobno da se uvuče i raširi neprimetno i spremno da unesreći sve oko sebe samo da bi vladalo. Naš primerak „onoga koji se ne sme imenovati“ spava mirno, kažu i previše, svestan da je korenje pustio preduboko. Hrani se duhovnom bedom i ljudskom potrebom da svojim malim životima dodele viši smisao – bitku za svetsku pravdu, pravoslavlje i srpsku kolevku Kosovo. Takav izvor hrane je nepresušan, jer se i ljudski strah od konačnosti i nedostatka smisla življenja bez onostranog života i viših ciljeva ne može iskoreniti. Slika ovakve vlasti postala je jasna kada su počele nicati crkve na svakom ćošku, a broj zvona i zvonika se eksponencijalno uvećavao sa svakom novom svetinjom kako bi se grešan narod stalno podsećao na stradalačke hrišćanske zadatke. Izgledi da se sa takvom ideologijom izborite veoma su male. Viši ciljevi lebde svuda oko vas, nisu materijalni i opipljivi, ali vas opaljuju po džepu, guše vam nadu, nameću vam osećaj svetske nepravde i povećavaju želju da se sklupčate u ćošku i tiho uginete prepustivši se svetom vođi i njegovoj samoubilačkoj misiji. Ako volite život i ne pristajete na lagano umiranje, na ovom svetu bićete izdajnik, a na onom gore vas sigurno čeka strašna kazna. Vladanje na takvim osnovama uvek je dobitna kombinacija, a za jadne narode, po pravilu, katastrofalna.

Dakle, mislim da mi je ova stvar oko načina vladanja „onoga čije se ime ne sme izgovoriti“ sasvim jasna, osim jednog detalja. Da li je: 1) naš Lord Tame podlegao istim zabludama kao i veći deo našeg naroda pa luduje u veličanju svoje svete uloge po cenu totalne samoubilačke propasti, ili je 2) sasvim svestan manipulator ljudskim glupostima? Ponekad mi se učini da je kolektivno ludilo (1) pravi odgovor, pa mi dođe žao i nas i našeg nesrećnog vođe. A opet, događaji me stalno demantuju. Neprekidne ucene i pretnje, promišljeno zapušavanje svake rupice kroz koju može ući makar malo svežeg vazduha i svetlosti, a sve sa posve jasnim ciljem održavanja dubine tog korena mračne vlasti, ne mogu biti delo ludaka sa sindromom vanzemaljske veličine, već surovog i proračunatog mizantropa (2). Moguće je, naravno, da je u pitanju kombinacija obe stvari.

Na kraju krajeva, zašto bih se bavila analizom psihičkog stanja ili svetonazora Mračnog Čarobnjaka, osim radi lične mentalne gimnastike. Traganje za uzrocima zla u sferama nadprirodnog, ali i u okvirima biologije ili socijalnog konteksta, udaljava nas od onoga šta zlo zapravo znači. Zlo je „obično“ i materijalno – pojam koji koristimo da opišemo dela i patnje, nešto što ne postoji samo za sebe, već u odnosu na suprotne postupke koji drugima donose blagostanje i sreću. Zlo pripada kategoriji morala, kako je to lepo rekao Laš Svensen u Filozofiji zla. Ma koliko sredstvo vladanja i manipulacije bilo imaginarno i mitološko, zlo je vrlo opipljivo i osećamo ga na svojoj koži. Bitni su samo rezultati vladanja moralno zlog Lorda Tame – mrak, udaljavanje od sveta, umnožavanje ljudske gluposti, veličanje mržnje, ubijanje nade u bolji život.

Još samo da dočekamo Harija…

Peščanik.net, 07.02.2008.


The following two tabs change content below.
Biljana Stojković, rođena 6. oktobra 1972. u Beogradu, profesorka na Katedri za genetiku i evoluciju Biološkog fakulteta u Beogradu. Magistrirala je i doktorirala na istom fakultetu. Od 1996. učestvuje u naučnim projektima u oblasti evolucione biologije. Autorka je većeg broja publikacija u vodećim međunarodnim naučnim časopisima, kao i poglavlja i knjiga iz oblasti evolucione biologije. Objavila je knjige „Darvinijana: vodič kroz evolucionu biologiju” (2009) i „Od molekula do organizma: molekularna i fenotipska evolucija” (2012). Religiju i misticizam svake vrste smatra najvećim preprekama za razvijanje inteligencije, kritike autoriteta i humanog i slobodnog društva. Svetliju budućnost vidi u sekularnom humanizmu, u čemu posebno važnu ulogu imaju popularizacija nauke, borba protiv klerikalizacije, ksenofobije i nacionalizma. Izvori najveće ljubavi, inspiracije i istrajavanja u Srbiji su joj suprug Oliver i sin Paja.

Latest posts by Biljana Stojković (see all)