
Besomučni marketing Aleksandra Vučića na svim televizijama, svakog dana, tokom više sati, podseća me na evoluciono-biološki mehanizam seksualne selekcije u životinjskom svetu. Kao što jedinke jednog pola, najčešće muškog, ispoljavaju karakteristike koje treba da privuku i seksualno zainteresuju jedinke drugog pola, najčešće ženskog, tako i Vučić svakog dana pokušava da zavede sve i svakog. Nesretnik menja strategije ne uspevajući, avaj, da pronađe onu adekvatnu koja će konačno dovesti do apsolutnog prepuštanja objekata udvaranja, tj. nas – građana Srbije.
Prvo treba reći da atraktivne osobine evoluiraju unutar pola koji treba da privlači, a to se odvija kroz kompeticiju između jedinki tog pola. U evolucionoj biologiji ovaj mehanizam se naziva intra-seksualna selekcija. Zapravo, suština je u takmičenju – ko će privući više jedinki i sa njima ostvariti reproduktivni uspeh, a na uštrb uspeha drugih. Najatraktivniji, naravno, obezbediće pobedu i iza sebe ostaviti svoje rivale.
Kakve osobine treba da poseduje neodoljivi pojedinac? Ima tu svega i svačega. Za neke životinjske vrste najvažniji su vizuelni atraktanti, tj. da si lep, šaren, veliki, ili da su ti bar neki delovi tela veliki i jarko obojeni. Veoma često je važno i kako mirišeš i olfaktorno stimulišeš budućeg partnera/partnerku, ili moraš da budeš izuzetan u čitavom paketu ponašanja koji označavamo kao „svadbene igre“. Kod nekih je od presudne važnosti kako se oglašavaš – koliko si glasan i kako ti zvuči „pesma“. Postoji kod brojnih vrsta i uspostavljanje hijerarhije unutar jednog pola gde se unapred zna ko je glavni baja, a on postaje glavni ili nakon pobede u direktnom fizičkom sukobu, ili svojom veličinom i ispoljavanjem najveće agresije (zastrašivanje drugih) i/ili kroz pravljenje neiskrene koalicije sa drugim jedinkama istog pola (pod neiskrenim mislim na to što ipak svaki pripadnik koalicije gleda kako da zezne glavnog i da ipak i sam ostvari seks).
Drugi mehanizam je inter-seksualna selekcija koja zapravo podrazumeva da jedinke suprotnog pola biraju koga će prihvatiti za svog partnera/partnerku. Ovaj proces zasniva se na evoluciji preferencije za ovaj ili onaj oblik atraktanata (dakle, određenog ponašanja, oglašavanja, mirisa, obojenosti itd). I u tome leži čitava igra oko evolucije seksualnog izbora. Unutar pola koji se nudi i želi da privuče k sebi jedinke suprotnog pola, kontinuirano se pojavljuju osobine koje su bolje ili veće kod pojedinaca u odnosu na druge, zbog čega oni uspešnije nadražuju želje suprotnog pola. I tako su kroz generacije atraktanti postajali sve kompleksniji, veći, obojeniji/drečaviji, mirisniji, glasniji, agresivniji.
Vučić mi deluje kao persona koja koristi baš sve raspoložive mehanizme ne bi li se umilio građanstvu i postao njihov jedini izbor u nanovo i nanovo reprodukovanom uspehu. Da se razumemo, svoju intra-naprednjačku selekciju doveo je do kraja ostajući efektivno jedini potentan mužjak u moru kastriranih naprednjaka i koalicionih partnera. Čini se da je različitim metodama postepeno doveo do potpune sterilizacije ostatka pripadnika svog čopora, tj. odstranio im je ne samo atraktante već i čitave polne organe. Da stvar bude gora, u velikoj je meri ovu operaciju uspešno odradio i među opozicionim akterima. Verujem da je bilo fizičkih sukoba, tačnije, fizičkog odstranjivanja rivala, kao što to radi svaki tiranin koji drži do sebe. Shvatao je on da mora biti agresivniji i nagoveštavati da je veća pretnja u odnosu na sve druge kompetitore i na taj način uterao je strah u kosti svakome ko makar poželi da ga sruši s trona. U mnogim životinjskim vrstama, tokom reproduktivne sezone, mužjaci se međusobno bore svojim rogovima (npr. jeleni), vratovima (npr. žirafe) ili ekstremitetima i zubima (brojni sisari) ne bi li bili uspešni. U srpskoj političkoj sceni, možemo pretpostaviti, radi se o drugačijim okršajima i veoma živopisnim pretnjama.
Osnovano se može pretpostaviti da Vučić nije mogao sam odstraniti svoje rivale, bilo da ih je trebalo eliminisati ili zastrašiti. Čitava plejada likova – od svakakvog političkog polusveta do najobičnijih uličnih kriminalaca – prijavili su se u njegov koalicioni kružok. Sa stanovišta takvih tipova, biti deo koalicione bande koja opslužuje alfa jedinku, tj. Vučića, svakako je bolje nego se nalaziti izvan „zone uticaja“ gde ne možeš prisvojiti ni ono malo mrvica uspeha koje su otpale sa glavnog stola. Ipak, ma koliko bilo privlačno biti deo „pobedničke ekipe“ i osećati zaštitu i udobnost u tom čoporu bez ikakve zasluge i kvaliteta (ne znam zašto mi pada na pamet ona mudrost „u čoporu je toplo, ali smrdi“) to ima svoju cenu. Na primer, kod šimpanzi alfa mužjak se uvek okružuje koristoljubivim članovima čopora; uglavnom je to nekoliko drugih mužjaka. Kako bi sačuvao svoje liderstvo, Alfa mora razviti specifično, toplo-hladno ponašanje prema članovima svoje koalicije. S jedne strane, kroz transakcioni odnos omogućava im da u nečemu profitiraju zato što su mu verni, ali mračni deo cele priče ogleda se u potrebi da ih neprekidno i javno ponižava. Osim što povremeno podvikne ili udari, kao da to nije dovoljno poniženje, Alfa ih tera i na koitus. Da, dobro ste pročitali! Seksualnim zlostavljanjem svojih koalicionih individua, u položaju gde on dominira, a drugi se povinuju, pajtosima se jasno stavlja do znanja ko je glavni i neprikosnoveni vladar. Ovo ponašanje uglavnom nema seksualne konotacije već isključivo socijalno-hijerarhijske. Koliko nam je poznato iz zatvorskih ili mafijaških krugova, opisana praksa nije nepoznata ni u ljudskoj vrsti. Pokazano je da takvo zlostavljanje ostavlja posledice i na neuroendokrini status poniženih i drži ih u stanju pokornosti. Naravno, svoju frustraciju zlostavljani će iskaliti na ostatku čopora. Nasilje rađa nasilje.
Kod flamingosa postoji veoma ljupko, posmatrano sa strane, ponašanje čitave grupe. Svi kolektivno hodaju unaokolo ritmički savijajući svoje glave na dugačkom vratu. Ipak, udvaranje može da pokrene, svojim autoritetom, samo poneki mužjak. Drugi mogu da probaju, ali njihovi pokušaji uglavnom završe blamantno – niko se ne odazove. U sezoni parenja, to jest, u sezoni izbora, kod naprednjaka se zna ko je Alfa koji će pokrenuti kolektivno zavođenje građanstva, a svi ostali moraju da se ugledaju i imitiraju ponašanje glavnokomandujućeg. U želji da se dokažu neki će ići i do karikature imitiranog idola. Kada se lokalni naprednjaci snimaju i slikaju pri svečanom otvaranju semafora, bankomata, školskog toaleta, zakrpljene rupe i slično, oni pokušavaju da se ubace u ritam Alfe za koga su ipak obezbeđeni megalomanski atraktanti – putevi, metroi, fabrike, škole, vrtići. Naravno, čitava se grupa udruži da to izgleda što bolje i da se čuje što dalje, čak i ako sve to nije stvarno, tj. put nije završen, fabrika postoji samo na papiru, metroa nema ni u nacrtu, škole nisu odmakle od prve lopate za temelj.
Konačno, zna to i Vučić, zar zavođenje i nije samo apstraktno iscrtavanje lepote i moći i intrigiranje mašte? Postoje žabe u džunglama koje su toliko male da se njihovo kreketanje ne može čuti u sezoni oglašavanja svih drugih vrsta. Buka je tolika da se njihovi glasići niti čuju niti razaznaju. Tada ove žabice pribegavaju obmani. Jako je važno da nađu neku rupu, najčešće u drvetu, koja može dobro da rezonira sa njihovim glasićima i da ih višestruko pojačava. Imamo i drugačijih prevara. Mnoge životinjske vrste nude različite poklone kako bi privukli pažnju suprotnog pola. Delfini, na primer, sa morskog dna „uberu“ sunđer i nude ga kao dar. Neke ptice donose hranu u različitim oblicima, a škorpije daruju mrtve insekte. Nekoliko vrsta južno-američkih paukova pripreme paketić sa darovima (hranom) tako što ga upakuju u svoju paučinu i trude se da taj paket izgleda što veći. Ali, kako je ustanovljeno, sedamdeset procenata ovih darova su prevara – unutar paketa nalazi se samo ljuštura već pojedenog insekta ili je plen toliko malen i nekvalitetan da bi izazvao prezir i gnušanje suprotnog pola kad bi bio na videlu. Sve može biti lažno, ali dovodi do reproduktivnog uspeha, pa makar se žrtva obmane gorko kajala nakon završenog koitusa. U naprednjačkoj strategiji udvaranja, darovi i ogromne prevare sastavni su deo svadbene igre sa glasačima.
Još jedna stvar pobuđuje analogiju između životinjskog sveta i SNS koalicione skupine. Kod mnogih vrsta ptica građevinski poduhvati su veoma važan deo udvaranja. Kod nekih vrsta to je talenat za jednostavno pravljenje gnezda, a kod nekih se intenzivno procenjuju inženjerske sposobnosti. Naime, neke vrste pevačica svoje građevine doživljavaju veoma ozbiljno uz izražen smisao za estetiku. Mužjaci moraju da ukrase svoja dela i pronalaze razne kamenčiće, cvetiće, šareno perje i stakliće koje ređaju ne samo na ono što su izgradili, što nije ni najmanje prosto i jednostavno, već se bave i pejzažnom arhitekturom uređujući okolinu i prilaz građevini. Ženke, potom, dolaze u inspekciju i procenjuju šta im se sviđa. Zanimljivo je da su one sklone rasturanju zatečenog stanja ako im muški poduhvat nije po ukusu. Zbog toga nesretnici ponekad moraju više puta tokom sezone da se angažuju u tako zahtevnom poslu.
Građevinarstvo je jedan od temelja Vučićevog marketinga udvaranja. Čitavu deceniju slušamo o neverovatnim uspesima ovog neimara u svim oblastima – od niskogradnje, preko mostogradnje do izgradnje hramova i čitavih gradova (npr. Beograd na vodi). Često smo slušali da je sve, ali baš sve izgradio lično on, svojim rukama, svojim nadljudskim sposobnostima. Zahvaljujući njemu svi smo izmileli iz pećina i zemunica u potrazi za boljim životom. Veoma često okićen tuđim perjem, gazda se šepuri naokolo u neprekidnoj želji za udvaranjem. Mom biološkom mozgu sve se učestalije prikazuje slika dupeta pavijana u estrusu kojim neprestano reklamira svoju potentnost.
Megalomanska potreba za zavođenjem, uporedo sa egoističnim intrapsihičkim procesima, dovela je do toga da mali žabac s početka priče zauzme sve rupe za oglašavanje, da se jedino on čuje. Rupe je proširio na ceo areal, tj. Srbiju, prekrivajući svaki drugi glas neopisivom i neprekidnom bukom. Ponoviću – zna Vučić da je zavođenje imaginacija, izazivanje slatkog iščekivanja, kreiranje uveličane apstraktne predstave o predmetu žudnje. Zna i da će svoje šanse povećati pričom o „groznom drugom“, o kompetitorima kao o nedostojnim slabićima, o svojim izmišljenim pobedama nad neprebrojivim rivalima. Prema hipotezi „dobrih gena“, jedinka će biti sve uspešnija u reproduktivnom uspehu što se bolje prikazuje u svojoj veličini i lepoti.
Ipak, sve što je lepo ima kraj. Građevinarstvo, atraktant koji je u Vučićevom slučaju najčešće korišćen u zavođenju, počeo je da gubi na kapacitetu i intenzitetu. Imaginacija se sudarila sa realnošću onog trenutka kada je nadstrešnica na Železničkoj stanici u Novom Sadu pala i ubila petnaest ljudi, a još nekoliko veoma teško povredila. Rezonantne rupe (medijska buka) prestale su da nadražuju ljubav i čežnju istog momenta kada se svaki pojedinac u toj grupnoj meti udvaranja, tj. građanstvu, suočio sa suprotstavljenim i snažnijim emocijama – tugom, užasom i strahom. Bilo je to otrežnjujuće za mnoge prethodno očarane, znak uzvika za one apolitične i poziv na uzbunu svih koji nisu podlegli autokratskim „čarima“. Najvažnije, pojaviše se novi akteri koji nam svima udaraju u živac pravičnosti i polivaju nas vodom ne bi li se kolektivno probudili iz decenijske noćne more omađijanosti Alfom. Faktor studenata i mladih, koji neminovno i bez ikakvih zavodničkih aktivnosti izaziva iskonske emocije ljubavi i zaštitničke impulse kod nas starijih, najjače su sredstvo za otrežnjenje celog društva. Već sam pisala o veličanstvenosti tog novog i neočekivanog faktora promena. Imaginacija ipak nema šanse u borbi protiv realnosti.
Stižemo i do još jednog aspekta seksualne selekcije – do hipoteze proganjanja. Naime, interesi dva pola u reprodukciji nisu identični, a mogu biti i suprotstavljeni (tzv. sukob polova). Na primer, mužjaci nekih insekata imaju penise sa grebalicama pomoću kojih, pre kopulacije sa ženkom, izbacuju (izgrebu) potencijalnu spermu prethodnih mužjaka. Ili, ženke nekih paukova ubiju i pojedu mužjake ukoliko im se njihovo udvaranje ne dopadne. Postoje i životinje koje nemaju sofisticirane načine udvaranja, već se ponašaju kao siledžije koje jure i napastvuju suprotni pol. Potpuno je jasno da jedinke na koje se primenjuju ovakva sredstva mogu uginuti, ili odmah ili nakon nanesenih povreda. Da bi se izbegli ovakvi ishodi, kod ugroženog pola evoluiraju mehanizmi odbrane tako što se smanjuje preferencija za tipove koji povređuju, ubijaju ili siluju. To, naravno, za uzvrat rađa potrebu u „napadnom polu“ da evoluiraju dodatne intenzitete svog ponašanja s nadom da će dostići povišeni prag preferencije.
Prevedeno na naprednjački jezik u Srbiji, Alfa mora da pojačava svoje draži uporedo sa gubitkom pozitivnih emocija izazvanih svojim atraktantima. Ako je drečao iz svojih rupa tri puta nedeljno, sada će to raditi svaki dan po nekoliko puta ne bi li dosegao nove potrebne nivoe atraktivnosti. Nesrećan je što smo se prilično imunizovali na njegove imaginacije. Da bi nas uverio u svoje neimarske sposobnosti, nisu više dovoljni putevi, mostovi, škole i vrtići, već je nagazio gas na EXPO27 i ultra-megalomaniju. Obećanja rastu u nebo, do istorijskih razmera – od kredita za stanove do najvećih plata i penzija, a možda ćemo stići i do uveravanja u večni život.
Ipak, najizraženija strategija koju prepoznajemo jeste pojačavanje nasilničkog ponašanja. Biološkim rečnikom, silovanje u najavi najučestalija je pretnja svima, uključujući studente i decu. Ako nećeš milom da me voliš, uprkos svom trudu da te očaram, ja ću te naterati i proganjati sve dok te ne stignem. Ovako zamišljam podsvesni razgovor sa samim sobom u glavi Aleksandra Vučića. U nebiološkom žargonu, ovakva strategija bi se označila kao vladanje strahom, što je uobičajen manir svakog autokrate koji drži do sebe. Prethodnih dana prisustvovali smo pretnjama nekakvim lojalistima, a sada Alfa najavljuje karavan svojih pristalica svuda po svom arealu, tj. po Srbiji. Dakle, za očekivati je pojačavanje strategije proganjanja.
Kao što već rekoh – sve ima svoj kraj – pa tako i uspeh izanđalih strategija udvaranja. Suprotni pol, u našem slučaju građanstvo, na redu je da stekne osobine odbrane od siledžije. Kako stvari izgledaju, na veoma smo dobrom putu. Nakon što smo se probudili iz kome izazvane halucinogenim atraktantima, nakon što smo se prepali od suočavanja sa svojom snagom rođenom u bolu i očaju, čini mi se da smo se sabrali i razumeli šta nam je činiti. Prebrojavanje probuđenih je u toku na ulicama i trgovima, u fakultetima i školama, u fabrikama i na njivama. Jedno je sigurno – nas je više!
Peščanik.net, 18.01.2025.
NADSTREŠNICA- Biografija
- Latest Posts


Latest posts by Biljana Stojković (see all)
- Hipoteza proganjanja - 18/01/2025
- Nepoznati faktori promena - 21/12/2024
- Beznađe vs. nada - 26/06/2024