73 godine lista Oslobođenje

73 godine lista Oslobođenje

Baza podataka nematerijalnog nasljeđa

U bilo kojoj statistici trik s brojkama je u tome da ko god ih čita ili koristi biva skoro sve ravnodušniji što su brojke veće. Ali kad brojkama damo ime, kada ih vizualiziramo i dodamo im vremensku odrednicu, polako ulazimo u ono što stoji iza njih. Pročitati: 25.000. izdanje Oslobođenja nema istu težinu kao otvoriti svjetove dva velika rata, pada dva društvena sistema, izgradnje dvije države – i to sve u 73 godine, na jednom malom prostoru. A to je ono što stoji iza ovog broja koji Oslobođenju pribavlja naziv istorijskog nasljeđa.

Čak i ako nije arhivirano ili sačuvano svih 25.000 izdanja Oslobođenja u njegovim raznim formatima i na raznim vrstama papira, kao i vrstama štampe i naslovnih strana, oni ipak predstavljaju ogromnu bazu podataka o vremenu između 1943. godine, kad prvo Oslobođenje izlazi kao glasilo antifašističkog pokreta Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu, pa sve do 2016. godine, kad nakon svih pretumbavanja, Oslobođenje još uvijek izlazi, danas u već permanentnoj krizi osporavane države.

Ako i ne u stvarnoj, onda bar u imaginarnoj bazi podataka Oslobođenje 25.000, istraživači i istoričari bi mogli – možda bolje nego igdje drugo – pratiti identitet partizanske borbe, revolucionarne govore i vizije njenih vođa, borbu protiv fašizma sa ‘tri puške i dva topa, i nekoliko desetina bakandži’ ali sa strašću onih koji mogu samo dobiti jer su već sve izgubili. U toj bazi podataka istraživači bi mogli pronaći tekst Skendera Kulenovića sa osnivanja ZAVNOBiH-a, i o tome kako izgraditi komplikovanu Bosnu i Hercegovinu. Kroz tu bazu podataka istraživači mogu pratiti poslijeratno društvo pobjednika koji grade Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo, mogu čitati intervjue, govore i deklaracije, pokušati rekonstruisati gradnju komplikovane zajednice i socijalizma kao društvenog uređenja. Jer riječ ‘socijalizam’ u svijetu postaje riječ godine; Kshama Sawant u Guardianu kaže: „Milijarde ljudi danas odbacuju vladavinu klase milijardera i okreću se izvornim idejama socijalizma. Masovni pokret radnih ljudi ključan je faktor ukoliko ne želimo svijet opustošen ratovima, siromaštvom, izbjegličkim krizama i klimatskim katastrofama, nego društvo sposobno da resurse planete iskoristi na način koji će osigurati održiv i visok standard života za sve“.Oni koji danas otkrivaju riječ ‘socijalizam’ mogli bi iz data baze Oslobođenje 25.000 rekonstruisati kako je Jugoslavija funkcionisala u tom uređenju, pa bi taj model mogao ponuditi i poneko objašnjenje moderne riječi socijalizam.

Istraživači koji bi ušli u imaginarnu bazu podataka Oslobođenje 25.000 mogli bi kroz spoljnju politiku Jugoslavije istražiti pokret nesvrstanih čije su članice bile upravo zemlje koje danas ekonomski propadaju, koje su u malim ratovima, ili većim ratovima, promašenim revolucijama, ili su izvori terora. Možda bi u ovoj bazi podataka našli i neka funkcionalna rješenja za današnje probleme, rješenja korisna za čovječanstvo.

Istraživači, i oni koji pišu istoriju, mogli bi kroz Oslobođenje 25.000 pratiti vladavinu jednog svojevremeno voljenog i poštovanog predsjednika, te njegovu ulogu između Zapada i Istoka, kao i u odnosima sa SSSR-om i drugim socijalističkim zemljama, predsjednika čija je smrt označila početak raspada jednog sistema, jedne države. A rekonstrukcija događaja iz baze podataka Oslobođenje 25.000 od 1980. do 1991. pokazala bi jasnu liniju raspada i rane znakove upozorenja. Tako bi istraživači naučili kako se razbija struktura jednog jakog institucionalnog sistema.

Istraživači bi mogli pronaći ratno Oslobođenje koje izlazi u Sarajevu pod opsadom, sa grupom novinara smještenih u podrumu, na 100 metara od agresorskih položaja. (Nasuprot kojih su se novinari u pauzama pripremanja novina sunčali – moja sestra Dika je bila među njima, pa tako znam koliko su se bili zainatili da Oslobođenje opstane, da se i iz ovog rata piše i situacija odbrane prati kao nekad partizanska borba: ‘jedna puška jedan pištolj’).

Mi smo, na primjer, kroz bazu podataka Oslobođenje 25.000 (mart 1992 – mart 1996) u okviru projekta FAMA napravili platformu za govornu istoriju Opsada Sarajeva 1992-1996. Pozvali smo aktere tekstova Oslobođenja da o događajima govore kao svjedoci iz prve ruke. Koristeći i druge izvore, komparativnom metodom složili smo hronologiju svega što se u Sarajevu dešavalo svakog dana tokom četiri godine. Tako da istraživači i oni koji će pisati istoriju mogu rekonstruistati sve ono što je važno za ljudsko znanje o tome kako jedan veliki grad funkcioniše u četverogodišnjoj blokadi (humanitarna pomoć, transport, voda, hrana, grijanje, odbrana, škole, mediji, kultura, bolnice, pijace, bašte za preživljavanje, fakulteti…).

Oslobođenje 25.000, baza podataka o poslijeratnom društvu definisanom Dejtonskim mirovnim sporazumom, nudi mogućnost da se kroz istraživanje naslova, tekstova, intervjua, aktera političke, ekonomske, kulturne, medijske scene uz važnu asistenciju strane 4 (međunarodne zajednice) rekonstruiše mehanizam tranzicije društva koje je preživjelo rat, raspad bivše države, raspad socijalističke ideologije, raspad jedne vrste ekonomije, raspad svih institucija, raspad ‘bratstva i jedinstva’, etničko čišćenje, genocid, gubitak stanovništva (1.000.000 izbjeglica), uspostavljanje humanitarnog mentaliteta, crne berze, sive ekonomije i izgradnje mogućeg sistema na osnovu mirovnog sporazuma kao ustavnog uređenja.

Oslobođenje 25.000, baza podataka istorijskog nasljeđa, riznica je znanja o uspostavljanju i raspadu sistema, o brutalnim ratovima i odbrambenim pokretima, o socijalizmu, o potrazi za identitetom građanina, o rastu nacionalizma, o gradnji sistema, o tranziciji i korupciji, o nevinosti vizionara i manipulaciji političara, o propasti ideologija i o umijeću življenja građanki i građana Sarajeva, uprkos svemu.

Čestitam 25.000 Oslobođenju na radu i opstanku.

Oslobođenje, 30.06.2016.

Peščanik.net, 30.06.2016.