Pred Sudskim većem haškog tribunala Milanu Lukiću izrečena kazna doživotnog zatvora, a Sredoju Lukiću kazna od 30 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad muslimanskim stanovništvom u Višegradu.

Sudsko veće kojim je predsedavao Patrik Robinson proglasilo je Milana Lukića krivim po svim tačkama optužnice – za spaljivanje najmanje 119 muslimanskih civila, većinom žena, dece i staraca u dve kuće u Višegradu u junu 1992. godine, i za ubistva 12 muškaraca na obali Drine, jedne žene u Višegradu i mučenje nesrpskih pritvorenika u logoru Uzamnica.

Sredoje Lukić proglašen je krivim za pomaganje i podržavanje spaljivanja najmanje 59 civila u višegradskoj Pionirskoj ulici 14. juna 1992. godine, za ubistava na obali Drine i mučenja u Uzamnici.

Sudsko veće je utvrdilo da nije dokazano da je Sredoje Lukić bio prisutan, ni učestvovao u spaljivanju 60 Muslimana u višegradskom naselju Bikavac 26. juna 1992. godine.

Spaljivanje živih muslimanskih civila, u čemu je Milan Lukić igrao ključnu ulogu, sudija Patrik Robinson je nazvao „najgorim delom protiv čovečanstva“ na kraju 20 veka.

Milan Lukić bio je vođa „Belih orlova“ ili „Osvetnika”, lokalne paravojne grupe bosanskih Srba u Višegradu, u jugoistočnoj Bosni i Hercegovini, koja je sarađivala sa lokalnom policijom i vojnim jedinicama zavodeći vladavinu terora nad lokalnim muslimanskim stanovništvom tokom sukoba 1992 – 1995.

Milan Lukić je pred Haškim sudom bio optužen za sledeće zločine (primeri):

Optužen je da je odveo sedam bosanskih Muslimana na obalu reke Drine, u blizini Višegrada, prisilio ih da se postroje na obali i pucao na žrtve, ubivši petoricu.

Optužen je da je došao u pilanu i fabriku nameštaja „Varda” u Višegradu, prisilio sedam bosanskih Muslimana da odu na obalu reke Drine, više puta na njih pucao i usmrtio svu sedmoricu.

Optužen je da je ubio oko 70 žena, dece i starijih muškaraca bosanskih Muslimana u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu tako što je zabarikadirao žrtve u jednoj prostoriji kuće, zapalio kuću i pucao iz automatskog oružja na one koji su pokušavali da pobegnu kroz prozore.

Optužen je da je ubio oko 70 žena, dece i starijih bosanskih Muslimana u kući u selu Bikavac, blizu Višegrada, prisilivši žrtve da uđu u kuću, nakon čega je zabarikadirao sve izlaze iz kuće, a u kuću ubacio nekoliko eksplozivnih naprava.

Optužen je da je brutalno lišio života bosansku Muslimanku u naselju Potok u Višegradu.

Optužen je da je u više navrata premlaćivao muškarce bosanske Muslimane zatočene u zatočeničkom logoru u kasarni u Uzamnici u Višegradu.

Sredoje Lukić je bio član lokalne paravojne grupe bosanskih Srba u Višegradu koju je predvodio njegov rođak Milan Lukić. Pre i za vreme sukoba 1992.–1995. radio je kao policajac.

Sredoje Lukić je pred Haškim sudom bio optužen za sledeće zločine (primeri):

Kao i Milan Lukić, optužen je da je ubio oko 70 žena, dece i starijih muškaraca bosanskih Muslimana u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu tako što je zabarikadirao žrtve u jednoj prostoriji kuće, zapalio kuću i pucao iz automatskog oružja na one koji su pokušavali da pobjegnu kroz prozore.

Optužen je da je ubio oko 70 žena, dece i starijih ljudi bosanskih Muslimana u kući u selu Bikavac, blizu Višegrada, prisilivši žrtve da uđu u kuću, nakon čega je zabarikadirao sve izlaze iz kuće, a u kuću ubacio nekoliko eksplozivnih naprava.

Optužen je takođe da je često dolazio u zatočenički logor u kasarni u Uzamnici, koji se nalazio na udaljenosti od pet kilometara od Višegrada, udarao zatočenike kundakom i nogama na kojima je imao čizme zbog čega su mnoge žrtve zadobile teške i trajne povrede.

Izvori: Beta, Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju

Peščanik.net, 20.07.2009.

SJEVERIN
ŠTRPCI