Protesti u Beogradu 8. jula 2020. Devojka drži transparent: Mama mi je rekla da se pazim
Foto: Peščanik

Da li zbog kovida ili neke druge bolesti tek – vlast je baš zapela da nam pokazuje svoj roditeljski odnos prema nama. E, sad, što ima svakakvih roditelja, to već nije problem ove vlasti. Jer biti roditelj ili biti vlastodržac, svejedno, nije kao biti vozač, na primer. Nema testova koje moraš da naučiš, nema trenažera na kojem prvo moraš da se obučiš, nema obaveznih časova sa instruktorom a tek nema obaveze da te i psiholog i psihijatar pregledaju pre dobijanja dozvole. Tako da ovoj vlasti ne možete zameriti što ne ume da bude ni dobra vlast ni dobar roditelj, jednostavno se nije školovala. Ni za jedno ni za drugo, a najčešće ni za šta.

Tim pre je pažnje vredan napor koji vlast ulaže ne bi li se pokazala kao brižan roditelj kao što je svaki normalan roditelj brižan kad mu se dete razboli. Osim kad je roditelj i sam bolestan. I to ne od kovida.

No, vratimo se na pažnje vredan napor. Masovni protesti po gradovima Srbije nisu izazvali vlast da krene sa svojim uobičajenim optužbama nas. Naprotiv, vlast je već prvog dana optužila „inostrane elemente“ (dobro nije onostrane pa da glavni podstrekivač bude Sava Savanović, kodno ime Leptirica, bože mi oprosti). Jedan inostrani element „vezan za demonstracije“ kako je rekao predsednik države (dobro, rekao je i za sebe da mu je srednje ime odgovornost, pa šta), imao je čak i Morzeovu azbuku. Možda je imao i Brajevu pa pojeo cedulju pre hvatanja, ali je bitno da je imao azbuku (a ne abecedu!). Što bi moglo da sugeriše prijateljskim inostranim elementima u Evropskoj uniji da Rusi pokušavaju da sruše ovu vlast radi nepredaje Kosova. Bilo kako bilo, važno je da nismo mi optuženi.

Dobro, nije baš da nismo svi optuženi. Grdni ljudi su uhapšeni i optuženi, a još grdnije isprebijani, ali i to je vlast radila kao roditelj. Bije nas za naše dobro, samo da nas skloni sa ulice da se ne zarazimo (pa nije ulica kladionica ili biračko mesto pa da je bezbedna od korone) i lepo vidite kako plače dok nas bije. Mada je plač možda izazvao i suzavac u formi bojnog otrova. Ali pošto ga nije bacala vlast nego demonstranti, što su potvrdili i premijerka i ministar policije, vlast ne može biti optužena za neosnovanu i prekomernu upotrebu sile, što je potvrdio i Zaštitnik građana koji su na vlasti. Mada ne može biti proglašena ni za roditelja godine.

No, ako ova vlast i ne zaslužuje čak ni šolju (kafenu, ne tu na koju ste pomislili!) na kojoj bi pisalo Najbolji roditelj na svetu, sigurno bi mogla da sad, na odlasku, barem proglasi predsednika države za oca nacije. Čemu bi se predsednik države, koji je bio onoliko ophrvan ganutošću samo zato što ga je predsednik Francuske, kako je rekao, „odveo u svoje odaje“ – sigurno mnogo obradovao. Pa makar ga za tu titulu predložio i ministar vojni onako kako je, na javni podstrek „svog vrhovnog komandanta“, predložio uvođenje vanrednog stanja.

Peščanik.net, 13.07.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)