Škola autonomije na Visu, godina II
Klasične škole su prostori sa čvrstim, često zaključanim, vratima. Kad radni dan završi, gomile učenika nestrpljivo hrle prema izlazu u uvjerenju da je pravi život „negdje vani“. Slijede ih njihovi umorni učitelji, vjerujući da je život „negdje drugdje“. Samo alternativne škole imaju šanse okupiti ljude koji su istinski tužni kada je dnevni posao završen.
Koncept i filozofija praxisa i danas je važan svjetonazor i politička orijentacija ukorijenjena u najpozitivnijim elementima koje je marksizam mogao ponuditi. Šezdesetih godina, Korčulanska ljetna škola bila je internacionalno stjecište onih koji su željeli održati taj koncept na životu, a kasnije, osamdesetih, uslijedili su Komiški susreti, ali sa značajnim pomakom u smjeru konkretnih akcija u određenom vremenu i prostoru – posljednjim godinama Jugoslavije. U današnje vrijeme ISSA (Island School of Social Authonomy) ide korak dalje, nastavljajući u drugim pravcima, ali ne zaboravljajući pritom ostavštine iz prošlosti, koje su izrasle i na ova dva jadranska otoka.
Otok je dio kopna okružen vodom, ali nedovoljno velik da bi se mogao nazvati kontinentom. Granice ove geografske definicije su kratke i jasne. Metafore su kompliciranije, spominju izoliranost i udaljenost od uobičajenog i poznatog, smisao za avanturu, uzbuđenje u izazivanju poznatog i približavanju nepoznatom, svjesnu želju da se obrazuje i prosvjetljuje na neki eksperimentalni način. U mnogim poznatim primjerima iz književnosti otoci su raskrižja i mostovi između onoga što postoji i onoga što se umjesto toga može zamisliti i stvoriti. Oni su mjesta još nerealiziranih mogućnosti i otvaranja prema novim počecima.
ISSA je pokušaj prelaska granica i spajanja osobnih, geografskih i metaforičkih otoka koji mogu postati dio novog i drugačijeg arhipelaga. Riječima osnivača: „Pokrećemo Školu na otoku usred Jadrana jer vjerujemo da budućnost leži u arhipelazima autonomije… Naša škola nije samo prostor za razmišljanje, već mjesto akcije. Njena je uloga istraživati i baviti se značajnim izazovima koji su pred nama kroz proces poučavanja i učenja, dok također prakticira društvenu autonomiju u sadašnjem trenutku… Nastojimo istražiti autonomiju kao političku strategiju i model društvene organizacije. Osim toga, usvajamo praktičan pristup dizajnu, eksperimentiranju i implementaciji procesa, robe i usluga. Zajednički se posvećujemo razgovorima, fizičkom radu, razvoju zajedničkih projekata i programa, radu s pojedincima i kolektivima. U svim našim nastojanjima ostajemo vođeni motom: ’Mi gradimo školu, škola gradi nas’.“
Tijekom godine nakon inauguralnog događaja održanog u rujnu 2023. godine, ostvaren je niz aktivnosti, često ponuđenih lokalnoj zajednici. Krajem listopada Vanda Franičević održala je predavanje u mjesnoj galeriji pod naslovom „Likovna kolonija na pučinskim otocima viškog arhipelaga i revitalizacija zbirke ’Đuro Tiljak’.“ Glavna tema bila je važna umjetnička kolonija, nastala u ljeto 1930. godine na otocima Visu i Svetcu, koja se može tumačiti kao zajednički rad otočkih umjetnika i radnika, uglavnom ribara. Srećko Horvat, u još jednom pokušaju povezivanja ’pravog otoka’ i škole na brdu, organizirao je filozofsku radionicu za djecu školskog uzrasta sa ciljem upoznavanja sudionika sa poviješću filozofije kroz hipotetsku priču o Platonu na otoku Visu. Na dječjem festivalu ’Kalanko’ u svibnju 2024. filmsko-glumačka radionica imala je za cilj otkriti nepoznate priče o Komiži iz perspektive njezine djece, a ujedno ih uputiti u tajne glume i filmskog stvaralaštva. Djeca su imala priliku učiti i maštati uz redatelja Zvonimira Jurića, glumce Gorana Bogdana i Jovanu Stojiljković. Paralelno s tim, neki od članova ISSA-e sudjelovali su na događanjima u Mokrinu i Kikindi u organizaciji sestrinske inicijative Mokrinska kuća ideja. Tamo su se pridružili Laibachu, Želimiru Žilniku i lokalnim aktivistima na nekoliko filmskih projekcija, koncerata i debata o novim modelima rada i življenja u današnjem svijetu. U isto vrijeme, raste broj međunarodnih kontakata.
Na samom otoku je nastavljena gradnja kamene kuće na brdu kad god je to bilo moguće, uz pomoć domaćih i stranih volontera i gostiju. Goran Bogdan, jedan od suosnivača, rekao je u jednom intervjuu: „Ima nešto sizifovsko, jer je kuća na brdu i treba ići kroz šumu uzbrdo više od kilometra, ima nešto ludo i uzaludno u tome, a ima i nečeg ljekovitog, jer cijeli svijet je pun agresije i fašizma zbog nekog cilja i to nešto mora biti zbog nečega, mi se guramo, svijet nas gura, i ta vrsta uzaludnosti je zanimljiva.“ Jedan gost, Conner Habib, opisuje ISSA-u kao prostor i inspiraciju za novi način zajedničkog učenja susretom, upoznavanjem drugih, obraćanjem pažnje na nove impulse, kroz učitelje koji zrače mudrošću kroz postojanje. Od fizički zahtjevnijih aktivnosti, u proljeće je održana radionica o suhozidima i održivom razvoju otoka Visa. Organiziran je u suradnji s udrugama ’Pomalo’ i ’Domino’. Radionicu obnove starih suhozida vodili su ing. građevine Igor Mataić koji neumorno rekonstruira i gradi nove suhozide na otoku, te Tonči Darlić, komiški graditelj specijaliziran za klesarstvo. Vođeni njima, 40-ak umjetnika, producenata i kustosa iz 10 zemalja pomoglo je u izgradnji novog suhozida ispred Škole. Ostale inicijative su u tijeku, kao na primjer ona usmjerena na kombiniranje tradicionalnih metoda prikupljanja vode (poput starih mediteranskih sustava „gustirni“ koje koriste prirodni teren i podlogu za usmjeravanje i očuvanje kišnice) s novim tehnikama poput sakupljača oblaka/magle kako bi se osigurala redovita opskrba vodom za ISSA vrt. U tome se Školi pridružilo udruženje ZMAG (Zelena mreža aktivističkih grupa). Drugi je uspostavljanje komunalne banke sjemena na otoku kako bi se očuvala raznolikost autohtonih usjeva za buduće generacije, dok se također eksperimentira s uzgojem novih kultura prilagodljivih današnjoj klimatskoj krizi. Projektom ’ISSA vrt’ planira se obnoviti oko tri hektara zapuštenog zemljišta i oživjeti dio otoka koji je do sada bio uglavnom napušten. To bi trebao postati prvi mediteranski šumski vrt. A s vremenom, prema planu, Škola će imati dobro opremljenu knjižnicu, arhiv, izdavačku djelatnost, Piratski radio, amfiteatar, rezidencije, godišnji simpozij. Za realizaciju svih ovih planova bit će potrebne godine predanog rada, ali volje i energije ne nedostaje.
Drugo ovogodišnje okupljanje pod nazivom „Živjeti zajedno“ trajalo je duže (od 4. do 9. listopada) i okupilo je oko 200 u odnosu na prošlogodišnjih 100 sudionika iz više od 20 zemalja, a bilo je i više akcija, radionica i rasprava nego na prvom. Nije pretjerano reći da ovaj društveni eksperiment uzima sve više maha, čvrsto usmjeren na koncepte suradnje, suosjećanja, solidarnosti, oblike samouprave i učenja o svemu tome kao i o mnogim drugim temama. Jedan od trajnih ciljeva ostaje širenje mreže povezivanja sa sličnim inicijativama, gdje god one bile. Na brdu usred otoka odvijale su se konkretne radne akcije, počevši od nošenja svog potrebnog materijala uz brdo koristeći vrlo usku stazu, nastavkom izgradnje suhozida, upoznavanjem sudionika s kružnim vodovodnim sustavom, radom na solarnim pločama, pripremama drva za izgradnju prostora ispred malog kamenog sjedišta ISSA-e. Kuhanje, čišćenje i asistiranje u raznim poslovima odvijalo se u duhu autonomne i opuštene suradnje, uz puno znoja, smijeha i glazbe iz pozadine. Vrijedno je spomenuti da su većina radnika na gradilištu bili ljudi koji nisu osobito navikli na teške fizičke poslove, ali su se brzo privikli imajući pred sobom konkretni cilj. Zajednički osjećaj nije bio onaj ekskluzivne skupine istomišljenika odvojenih od vanjskog svijeta i njegove stvarnosti. Kako kaže James Bridle, jedan od sudionika: „Kada idemo na planinu, ne izlazimo ’van’, idemo ’unutra’.“
Okosnica svakog progresivnog oblika obrazovanja je izgradnja sposobnosti za učenje, poticanje ljudi na eksperimentiranje, njegovanje autonomije i osobnog izbora, poticanje kritičkog mišljenja i odbojnosti prema konformizmu. Učenici bilo koje dobi trebaju znati kada i kako riskirati, ne vjerovati nametnutim autoritetima, poduzeti izravnu akciju kada je to potrebno, pokazati inicijativu, imati hrabrosti, pogledati oko sebe vlastitim očima. U tim pravcima ISSA je organizirala niz dobro posjećenih aktivnosti koje su se održale na tri lokacije u Komiži. Radionice su uključivale „Imam svoj glas“, „Sjećanje svijeta“, „IssaFix – ispis, popravak, ponovno korištenje“, „Vaša vlastita privatna piratska radio postaja“, „Naan-svrstano kuhanje“, „Za globalnu pobunu protiv carstva nemara“, „Esperanto – subverzivna utopija zajedničkog razgovora“. Predavanja, rasprave i razgovori pokrivali su teme poput „Ponovni zajednički život? Prema relacijskoj, eksperimentalnoj onto-epistemičkoj uzajamnosti“, „Stvaranje prijateljstva s kaosom“, „60. godišnjica Praxisa“, online razgovor sa Silviom Federici, „Računalo kaže ne! Prakse praćenja, kontrole i otpora“ i „Otoci budućnosti“. Dvije sesije čitanja usredotočile su se na teme poput razlike između ’kuće’ i ’doma’, identiteta, patriotizma, pripadnosti i nejasnog pojma ’nacije’. Ostale sestrinske inicijative predstavile su svoja iskustva („Cho Delat“, „Šumski univerzitet“, „Aventura“). U Memorijalnom centru održane su projekcije filmova „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ i „Neptunova nevera“ te performans „Speedrun to nowhere land“. Srećko Horvat i ove je godine vodio grupu kroz revolucionarnu povijest Visa, a događaju pod nazivom „Zajedno s narodom Palestine“ prisustvovali su u jednakom broju polaznici Škole i mještani. Kiša nije omela inicijativu „Plesati zajedno“ na završnoj večeri, a dan poslije oni koji su mogli ostati još nekoliko dana vratili su se u kuću na brdu kako bi nastavili s poslom. Planovi za buduće akcije su u tijeku.
Na Jadranu se nalaze dva otoka koji imaju otoke na svojim unutrašnjim vodama. Košljun na otoku Krku i danas je dom franjevaca u samostanu sv. Marije. Otočić Svete Marije usred Velikog jezera na otoku Mljetu dugo je bio domaćin benediktincima, a sada je svjetovni prostor. Geografski gledano, Vis nema jezero koje bi na sebi imalo otok, ali ISSA postaje njegova metafora koja se ne libi posegnuti ka svojem, bližem ili daljem okruženju. U svom nedavnom eseju „Konspiracija ’Doline snova’“ Srećko Horvat, govoreći o otocima i arhipelazima, navodi: „Nije nas sramota da nas se smatra naivnima, romantičarima, pa čak i ludima jer pokušavamo oživjeti utopijsku težnju naših budućih otoka… Ono što još jednom učimo je kako disati zajedno – kako, kroz suradnju i čistu radost izgradnje zajednice, možemo stvoriti nešto veće od nas samih, kako u smislu uključenih pojedinaca, tako i temporalnosti iza i ispred nas… otvaramo svoja jedra prema arhipelazima trajnih autonomnih zona. Ove zone već postoje na mnogim mjestima u svijetu, kao posljedica zavjere, namjernog, zajedničkog, somatskog i besplatnog davanja jednih drugima. Nismo prvi, a nadamo se ni posljednji.“
Albert Camus je rekao: „Sama borba sa visinama dovoljna je da ispuni čovjekovo srce. Sizifa treba zamisliti sretnim.“ Neki aspekt borbe sa visinom uvijek je neka vrsta pobune. Ono što ova Škola prihvaća jest, kako je rekao Goran Bogdan nakon projekcije filma „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, pobuna protiv šutnje. Šutnja je modus vivendi onih koji mogu zamisliti samo nesretnog Sizifa i ne potruditi se da mu pomognu. A nešto se ipak može i mora učiniti, barem ’pomalo’.
Foto: Bonk Production iz Mostara
Peščanik.net, 17.10.2024.
Srodni link: Mira Oklobdžija – Škola autonomije na Visu
JUGOSLAVIJA