Ilustracija: Slaviša Savić
Ilustracija: Slaviša Savić

Normalni ljudi koriste poštapalice u govoru. Predsednik države koristi paštapalice. No, a takođe za razliku od normalnih ljudi koji se poštapalicama služe u svakoj prilici i svakoj neprilici, predsednik države se paštapalicama okorišćava selektivno. Ako mu pitanje ili tema omogućavaju da „sipa istinu brzinom munje“, on će se nadugačko i naširoko baviti svakom izjavom bilo da ju je dao neki političar, pop, glumac, tviteraš. Ali, ako sipanje istine, a naročito brzinom munje, može postati otežavajuća okolnost, elokvenciju i bogat rečnik zameniće – paštapalice.

Pa šta ako su srušili Savamalu, trebalo je danju pa i meni da daju jedan bager. Pa šta ako je plagirao doktorat, za ministra ti ne treba ni osnovna škola. Pa šta ako su ministar i otac mu uhvaćeni u korupciji, zaradili su tek jedan, dva odsto.

Začudo (ili zapravo nema mesta čuđenju?) od paštapanja je odustao kada je u pitanju optužba zbog, državom subvencionisanog, nelegalnog uzgajališta marihuane. Čak je i izgubio živce da sačeka postupanje omiljenih mu nadležnih organa po oslobađajućoj krivičnoj prijavi partijski podređenog kolege – pa je potegao tešku artiljeriju. I dao deci pare za sladoled al’ da trče po gradu i viču „Ponovo radi poligraf! Ponovo radi poligraf!“

Na najavu da će se sa bratom podvrgnuti poligrafu a ne istrazi, nadležni organi, osupnuti ovolikim nepoverenjem predsednika države u njihovu prilježnost, brže-bolje su zakazali ponovno veštačenje telefona kojim je prvooptuženi navodno pozvao prvog brata. E, sad, to što vi svakodnevnim veštačenjem svojih mobilnih telefona začas utvrdite ko vas je zvao, ne znači da su nadležni organi spori ili nesposobni. Jer – šta ako se ne može otkriti vlasnik pozvanog broja? Pa, molim vas, imajte u vidu da Rodoljub Šabić više nije Poverenik, tako da je sada mnogo bolja zaštita podataka o ličnosti. Naročito ličnosti od poverenja.

Evo, probajte, na primer, da saznate zašto vlasti tako opsesivno-kompulzivno seku sve parkove i drvorede pa ćete i sami videti koliko je nemoguće saznati da li to rade jer su šumokradice koje posečena stabla dele za ogrev svojim sigurnim glasačima, ili je u pitanju krčenje gradova da bi nelegalne kamere imale bolji vidik za video nadzor građana.

Ali, čak i da je ovo drugo u pitanju, odnosno u odgovoru, nema razloga za brigu. Pa bar video nadzor može da zakaže kad hoćete. Dobro, ne baš kad vi hoćete, ali kad neko hoće. Bilo da streljaju Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici ili ubiju Staniku Gligorijević na naplatnoj rampi Doljevac.

Jer – kaubojština u banana državi, pa šta?

Peščanik.net, 06.01.2020.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)