Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Šteta što predsednik Srbije nije objavio više puta najavljivani bestseler koji će biti najčitaniji u celom svetu. Jer bi sad to pročitao i Donald Tramp pa bi mogao da se poziva na „crnog labuda“ umesto što kao guska u magli, inače srodnica labuda, samo ponavlja odbranu koju je i predsednik Srbije izrekao kad je pala nadstrešnica.

U Trampovoj verziji, agent za imigracije nije usmrtio nedužnu ženu zato što je bio besan i bahat, kakvog ga je Tramp i zaposlio, nego zato što ga je žena pregazila kolima pa je pucao u samoodbrani. Ovo pravdanje, takođe izgovoreno odmah nakon događaja, ubrzo je i demantovano, čak i očiglednije od onog: eto, baš samo tu nadstrešnicu nismo renovirali. Na objavljenim snimcima se lepo vidi da je agent sam stao ispred automobila i, suprotno propisima, upucao ženu i to čak tri puta, spreda, sa strane i otpozadi, a zatim, nepovređen kao što je otpočetka i bio, odšetao sa lica mesta.

Pošto laž nije prošla, mada ju je potvrdila pa još i dosolila šefica Službe za imigraciju i carine, Tramp bi, i inače mitoman sklon zaverama, a još i suočen sa posledičnim protestima u Mineapolisu i širom Amerike, mogao sada da se ugleda na svog srpskog parnjaka i, pre nego što perje počne da leti, izađe pred kamere („da narod razume“) i pričom o crnom labudu optuži sve one koji protestuju. Samo da je pročitao udžbenik o pobedi nad obojenom revolucijom, odnosno, samo da je taj udžbenik već odštampan.

A u udžbeniku bi verovatno pisalo ono što nam je predsednik Srbije već i rekao o crnom labudu, a to je da „CIA u svojim udžbenicima piše da treba koristiti svaku tragediju, svako zlo, svaku lošu vest da bi se pravio haos u nekoj državi“. Osim što bi se Tramp iznenadio što CIA uopšte objavljuje udžbenike a i što ih daje tuđim a ne svojim predsednicima na čitanje, mogao bi da dobije ideju kako da ubuduće objašnjava probleme koje ima: „CIA, snajka, CIA“. Jeste da to ne uspeva u Srbiji, ali, ko zna, možda je američka publika manje zahtevna.

Doduše, crni labud kao metafora za neočekivani događaj koji niko nije mogao da predvidi i koji, zbog krupnih i dalekosežnih posledica, svi pokušavaju da retroaktivno objasne ne bi li ga razumeli sledeći put, svakako zvuči kao školska definicija prvobitno studentske, a sada i opšte pobune.

Ali sam pad nadstrešnice nije bio crni labud. Ponajpre zato što to nije bio neočekivani događaj. Kad onima koji hoće da očerupaju državu dopišeš pohlepu, korupciju, nemar, bahatost i neznanje, moraš da očekuješ, čak i da predvidiš da će se kad-tad srušiti. A što se to jedno kad-tad obistinilo baš u danu u kojem su škole bile u obustavi nastave pa je, zahvaljujući smanjenoj posećenosti ž. stanice, bilo „samo“ sedamnaest žrtava, to je sreća u nesreći, a ne opravdanje za odbacivanje optužnice jer, zaboga, „nije bio veliki broj žrtava“. Kao i što „samo“ jedna žrtva brutalne bahatosti u Mineapolisu može postati okidač za opštu pobunu. I za labudovu pesmu, i sa one i sa ove strane okeana. Načuljite uši.

Peščanik.net, 12.01.2026.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)