(1)

Prvo, šta je to?

Peščanik je nevladina organizacija koja se sastoji od dva člana, dve novinarke, Svetlane Lukić i Svetlane Vuković. Njih dve već devet godina proizvode devedeset minuta dugu radio-emisiju koju, bez dinara naknade, poklanjaju radiju B92 da bi bila emitovana jednom nedeljno, petkom, i reprezirana sutradan. Emisiju sluša svake sedmice između 350.000-400.000 slušalaca.

Njih dve zatim transkribuju emisiju i svaka tri meseca transkripte objavljuju kao knjigu. Knjige su do sada štampane u 26.000 primeraka, koji se prodaju po ceni prozvodnje ili dele besplatno na promocijama. Promocije se organizuju na tribinama širom Srbije (u tridesetak mesta godišnje). Do sada je emitovano 354 emisije, od kojih je 300 preneto na dvd koji se distribuira na sličan način.

Od prošle godine Peščanik je postavio svoj sajt www.pescanik.net na kojem objavljuje priloge svojih saradnika na teme politike (pre svega evroatlantskih integracija i odnosa prema ratnim zločinima), društva i kulture. Sajt dnevno posećuje 5000-6000 ljudi, od kojih se mnogi, prema izjavi provajdera, na sajtu zadržavaju i satima.

Važniji tekstovi se prevode na engleski jezik, a jedan širi izbor transkribuje i objavljuje kao posebna publikacija pod naslovom Almanah. Prvi broj Almanaha izlazi iz štampe u petak, 30. januara 2009.

Da ponovim: sve to rade dve osobe, Svetlana Lukić i Svetlana Vuković, uz malu pomoć nekoliko volontera. Toliko o statistici.

Što se tiče profesionalnog kvaliteta toga rada, njih dve su dobitnice brojnih nagrada za svoj profesionalni rad:

Udruženja novinara Srbije (1990) zanajbolju emisiju na RTV Beograd,

Fonda “Jug Grizelj” za istraživačko novinarstvo (1995),

Fonda “Dušan Bogavac” za etiku i hrabrost (1995),

Nagrade “Konstantin Obradović” Beogradskog centra za ljudska prava (2006),

Nagrade grada Beograda za novinarstvo (2006),

Nagrade “Press Freedom Award” međunarodne organizacije Reporteri bez granica.

(2)

Emisija Peščanika redovno počinje takozvanom najavom Svetlane Lukić, što je u stvari kolumna koju bismo u štampanim medijima nazvali uvodnikom.

U poslednjoj, 354. emisiji Svetlana Lukić se, kao i obično, pozabavila događajima iz prethodne sedmice. Slučaj je hteo da je u centru tih događaja bio, izgleda neprikosnoveni, predsednik Republike. Uvodničarka mu je zamerila, redom

· da jedini na svetu nije poslao čestitku novom američkom predsedniku Obami;

· da izoluje Srbiju (“diže novu Gvozdenu zavesu”);

· da je za sedam meseci, od formiranja proevropske Vlade do danas, podrška evropskim integracijama pala za 6%;

· da preko svog đaka i Ministra inostranih poslova optužuje EU da postavlja Srbiji “specijalne uslove” za prijem (mi hoćemo u Evropu, ali Evropa nas neće);

· da uzurpira nadležnosti koje mu po Ustavu ne pripadaju;

· da ne čini ništa kako bi Srbija podržala rezoluciju Evropskog parlamenta da se 11. juli proglasi Danom sećanja na žrtve genocida u Srebrenici;

· da preko istaknutih članova svoje stranke (Mićunović) obmanjuje srpsku javnost da je Međunarodni sud pravde “oslobodio Srbiju od odgovornosti za genocid”.

(3)

I, gle čuda!

Usled do sada neobjašnjenih “smetnji” na većem broju predajnika tokom emisije u petak 23. i reprize u subotu 24.januara, ovu najavu, kao ni veći deo emisije, nisu mogli da čuju brojni slušaoci u Vojvodini, centralnoj Srbiji, južnoj Srbiji i Beogradu.

Ovi predajnici su inače okačeni na repetitore RTS-a (na čijem se čelu i dalje nalazi Aleksandar Tijanić, bivši ministar pod Slobodanom Miloševićem, kasnije savetnik Vojislava Koštunice).

Istovremeno, izvršen je organizovani hakerski napad na sajt Peščanika koji je gotovo simultano sa emisijom tu najavu objavio u pismenoj formi. Radi se o DoS-napadu (Denial of Service), koji podrazumeva koordiniran napor grupe ljudi da optereti kompletne resurse servera kako obični korisnici ne bi mogli da dođu do njega. DoS-napad na server Peščanika čiji smo bili svedoci sastojao se u opterećivanju linka s internetom putem velikog broja otvorenih veza ka serveru. Rezultat je bio potpuna nedostupnost samog servera. Da je u pitanju koordiniran i dobro organizovan napad većeg broja lica govori i činjenica da bi se server, istog trena kada bi bio vraćen na mrežu, našao pod novim napadom.

Najveći broj napada dolazio je sa IP-adresa kompanija SBB i Telekom. Ova dva internet-servis provajdera raspolažu listom korisnika koji su tog dana imali te IP-adrese, dok hosting provajder rapolaže listom tačnih vremena kada su napadi izvršeni. Na osnovu ovih podataka lako se može utvrditi ko su učinioci ovog krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti (oštećenje računarskih podataka i programa, član 298, stav 1. Krivičnog zakonika). U Okružnom javnom tužilaštvu u Beogradu postoji posebno odeljenje koje se bavi tzv. visokotehnološkim kriminalom. Napadi su dolazili i sa lokacija u Hrvatskoj i Rusiji.

Ali tu čuda ne prestaju. Dok novinarka Svetlana Lukić u studiju radija B92 čita svoju najavu, rasklimani jugo bordo boje preduzima komplikovani manevar (ostavlja tragove na travnjaku) kako bi uzeo dovoljan zalet da pod uglom od 90 stepeni što snažnije udari u auto kojim se Svetlana Lukić dovezla na parking B92. To se dešava pred više očevidaca, ali registarski broj niko nije zabeležio. Automobil je udaren takvom silinom da su mu prednji točkovi prebačeni preko 30 cm visoke bankine. Hauba juga se puši, probušena mu je jedna guma, ali se on ipak udaljava sa mesta događaja, a policija ne uspeva da ga pronađe.

(4)

Ova čuda zahtevaju jak motiv, ozbiljnu i dobro sinhronizovanu organizaciju, učešće velikog broja lica, očigledno uverenje da im je garantovana nekažnjivost.

Nagradno pitanje glasi: ko je ovo organizovao? Imate li neku ideju? (Neka deca? Strane službe?)

(5)

Posle Markala (gde su Bošnjaci “sami sebe pobili”) više nije neobično što se na raznim forumima pojavljuju, doduše pojedinačni, komentari da je ovo sve delo samih novinarki Peščanika. To one same ometaju svoju emisiju, ruše svoj sajt i demoliraju svoja kola “da bi se proslavile”.

(6)

A sada je na koalicionom partneru g. Tadića, ministru unutrašnjih poslova Dačicu, da nas brzo reši svih očiglednih (zlobnih i zlonamernih) sumnji.

Peščanik.net, 28.01.2009.


The following two tabs change content below.
Srđa Popović (1937-2013), jugoslovenski advokat ljudskih prava. Branio mladog Zorana Đinđića, Brigitte Mohnhaupt (Baader-Meinhof), Vojislava Šešelja, Dušana Makavejeva, Milorada Vučelića, Mihajla Markovića, Miću Popovića, Predraga Čudića, Nebojšu Popova, Vladimira Mijanovića (Vlada Revolucija), Milana Nikolića, Mihajla Mihailova, Dobroslava Paragu, Milana Milišića, Vladimira Šeksa, Andriju Artukovića, Beogradsku šestoricu, profesore izbačene sa Filozofskog fakulteta... Pokretač peticija za ukidanje člana 133 (delikt govora), ukidanje smrtne kazne, uvođenje višestranačja u SFRJ... 1990. pokrenuo prvi privatni medij u Jugoslaviji, nedeljnik Vreme. Posle dolaska Miloševića na vlast iselio se u SAD, vratio se 2001. Poslednji veliki sudski proces: atentat na Zorana Đinđića. Govorio u 60 emisija Peščanika. Knjige: Kosovski čvor 1990, Put u varvarstvo 2000, Tačka razlaza 2002, Poslednja instanca I, II, III 2003, Nezavršeni proces 2007, One gorke suze posle 2010.

Latest posts by Srđa Popović (see all)