…I tako, dogovorili smo eto: radujem se zbog toga, zadovoljan sam ishodom, i zahvalan Vam, a ujedno pomalo i tužan. Shvaćate, to je jedina knjiga koju sam napisao, a sada smo dovršili s prenošenjem na njemački, osjećam se kao otac čiji je sin postao punoljetan pa odlazi i on se ne može više brinuti za nj.

No nije riječ o tome. Vi ste zacijelo uočili da je Lager za mene, i činjenica da sam o Lageru pisao, bila značajna pustolovina koja me duboko promijenila, podarila mi zrelost i razlog za život. Možda je to preuzetnost: ali eto danas ja, zatvorenik broj 174517, zahvaljujući Vama, mogu govoriti Nijemcima, podsjetiti ih na ono što su učinili, i kazati im ”živ sam i htio bih vas razumjeti, kako bih vas mogao suditi”.

Ja ne vjerujem da ljudski život nužno posjeduje neki određen cilj; ali ako mislim na svoj život i na ciljeve koje sam sebi do sada postavljao, samo jedan prepoznajem sasma razgovijetan i svjestan, i to je upravo taj da donosim svjedočenje, da njemačkom narodu učinim dostupnim svoj glas, da ”odgovorim” Kapu koji je svoju ruku brisao o moje rame, doktoru Panwitzu, onima koji su objesili Posljednjeg [riječ je o likovima iz romana Ako je to čovjek] i njihovim potomcima.

Siguran sam da me Vi niste pogrešno shvatili. Nikada nisam osjećao mržnju prema njemačkom narodu, a da se to dogodilo – od toga bih ozdravio sada nakon što sam upoznao Vas. Ne shvaćam, ne podnosim da se čovjeka sudi ne po onome što jest već po grupi kojoj slučajno pripada…

Ali ne mogu reći da shvaćam Nijemce: naime, nešto što se ne može shvatiti predstavlja bolnu prazninu, ubod, trajan podražaj koji zahtijeva da mu se udovolji. Nadam se da će ova knjiga imati nekog odjeka u Njemačkoj: ne samo zbog taštine već i stoga što će mi priroda toga odjeka možda bolje pomoći da shvatim Nijemce, da taj podražaj ublažim.

13. maj 1960.

 
Primo Levi, Pismo Heinzu Riedtu, njemačkom prevodiocu romana Se questo è un uomo ( Ist das ein Mensch? Fischer, Frankfurt/M 1961)

S italijanskog preveo Mario Kopić

Peščanik.net, 27.01.2011.

Leave a Reply