Pročitajte pažljivo sljedeća dva teksta. Neće vam oduzeti mnogo vremena, a moglo bi biti zabavno. Vaš je, naime, zadatak da otkrijete skrivene razlike i pokušate pogoditi tko je autor kojega teksta.
Evo dakle prvog.
“Smatrate li da je prihvatljiv takav način pisanja o bilo kojoj temi? Mislite li da se takav tekst može opravdati jednostavnim isticanjem vrijednosti slobode govora ili specifičnostima stilskoga izražavanja? Možete li navesti koje se to vrijednosti i kakva odgovornost promiče takvim napisima? Možda je za vas to poželjan način kojim Slobodna Dalmacija i njezini vlasnici žele medijski djelovati u hrvatskome društvu? Namjeravate li i dalje dopuštati i promicati da se čitatelji hrane uvredama i bezobzirnim grubostima koje zanemaruju istinu, koje gaze postulate etičnosti, koje nisu na tragu mjerodavnoga pisanja o nekoj temi niti na tragu profesionalnosti i stručnosti novinarskoga poziva? Svaki čitatelj koji pročita taj tekst može lako i sam zaključiti koliko su opravdana ta naša pitanja. Stoga još više iznenađuje činjenica da ni novinari ni novinarske strukovne organizacije i tijela nisu osjetili potrebu osvrnuti se na spomenute uvrede.“
A evo sad i drugog.
“Radi se o apsolutno neprihvatljivom pisanju, koje je nemoguće opravdati takozvanom slobodom štampe ili humorom i satirom. Da li je to sloboda za koju smo se borili, da li Slobodna Dalmacija tako sudjeluje u izgradnji našeg društva? Sloboda štampe ne znači uvrede i laži, sloboda štampe je odgovornost novinara da piše istinu, a takvi napisi nisu samo neprofesionalni, nego predstavljaju i duboku uvredu ljudskog dostojanstva, moralnih vrijednosti i patriotskih osjećanja svih radnih ljudi i građana. Posebno je zabrinjavajuće što se permanentno i uporno takvim i sličnim napisima pokušavaju diskreditirati rad i rezultati rada naroda i rukovodstva te društveno-političke zajednice. Iako se ovi i slični napisi ponavljaju, neshvatljiva je činjenica da nadležni organi vlasti i politike nisu reagirali. Zato tražimo od Slobodne Dalmacije da dade političku ocjenu i utvrdi odgovornost autora napisa, glavnog urednika i ostalih koji su odgovorni za izdavačku politiku te kuće.“
Vaš je zadatak, rekoh, da otkrijete razlike i pogodite tko je autor kojega napisa. Trebat će vam, jasno, i mala pomoć: jedan od dva ponuđena teksta star je sedam dana i predstavlja priopćenje Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu sa sjednice 29. svibnja ove godine, povodom napisa ovog autora o počasnom doktoratu kardinala Josipa Bozanića, objavljenog u pretprošloj Arteriji, kulturnom prilogu Slobodne Dalmacije.
Drugi je pak star dvadeset četiri godine i predstavlja saopćenje općinskog komiteta SKH, boračke organizacije, Socijalističkog saveza i ostalih društveno-političkih organizacija Skupštine općine Kaštela sa zajedničke sjednice 29. kolovoza 1988. godine, povodom napisa istog autora – zajedno s Predragom Lucićem – o Miloševićevim mitinzima u Srbiji, objavljenog u Feralu, satiričnom prilogu Nedjeljne Dalmacije.
Eh, da – ne znam hoće li vam u razlikovanju oštre reakcije zagrebačkih biskupa iz 2012. i oštre reakcije kaštelanskih komunista iz 1988. biti od neke pomoći, ali na kraju saopćenja drugova iz Kaštela stajalo je zapažanje kako “pojedini dijelovi“ našeg teksta “predstavljaju neprijateljski akt i napad na društveno-politički sistem, JNA i bratstvo i jedinstvo, te obezvrjeđivanje svih napora u sređivanju stanja u zemlji“. Dočim na kraju priopćenja Nadbiskupskog duhovnog stola stoji zapažanje kako se “u pojedinim sintagmama“ mog teksta “može pročitati jezik iz doba komunističkog totalitarizma“.
Svoje odgovore šaljite na adresu Nadbiskupski duhovni stol, Kaptol 31, p.p. 553, 10000 Zagreb, SFR Jugoslavija.
Slobodna Dalmacija, 06.06.2012.
Peščanik.net, 07.06.2012.
