Foto: Ivana Tutunović Karić
Foto: Ivana Tutunović Karić

Jedan od najkontroverznijih investicionih projekata koji se realizuju u Beogradu, projekat koji je otvorio mnoštvo mučnih pitanja, počev od onih koja se tiču ustavnosti, odnosno pravne valjanosti celog posla, preko doslovno sramnih momenata u vezi sa realizacijom, poput rušilačke noćne akcije nekakvih „fantoma“ a zapravo same vlasti i potom bezočnog prikrivanja i zataškavanja okolnosti i stvarnih aktera pa do više nego čudnih, neobjašnjivih vlasničkih odnosa u preduzeću – jeste „Beograd na vodi“.

Sva pomenuta i niz drugih mučnih pitanja ostala su bez odgovora, odnosno epiloga kakav zaslužuju, a vlast se upravo trudi da, koristeći turbulentna politička događanja koja privlače najveću pažnju javnosti i medija, tiho i nezakonito pripremi uslove za proširenje projekta „Beograd na vodi“.

Pre nekoliko sedmica, Agencija za prostorno planiranje i urbanizam Republike Srbije oglasila je na svom sajtu javni uvid u Nacrt izmena i dopuna prostornog plana za projekat „Beograd na vodi“. Nacrtom je predloženo gotovo dvostruko proširenje projekta sa postojećih 177 hektara na preko 344 hektara površine. Pored savskog amfiteatra, u starom delu grada biće zauzeti i deo Terzijske terase, kompleks Beogradskog sajma i deo kulturno-istorijske celine Topčidera, uz Hipodrom i kompleks Stare šećerane, a na novobeogradskoj strani priobalje Save na mestu brodogradilišta.

Očigledna je namera da se projekat proširi na lokacije koje spadaju u krug ekonomski, infrastrukturno i funkcionalno najvrednijih u glavnom gradu i na kojima se nalazi značajan broj spomenika kulture, zaštićenih kulturno-istorijskih celina i ekološki značajnih i zaštićenih prostora. Zbog svega toga, sasvim je nesporno da to zavređuje interesovanje i stručne i najšire, opšte javnosti.

Prisustvo javnoj prezentaciji je zakonom zagarantovano pravo svih koji hoće da se informišu i nakon toga, ako žele, upute svoje komentare i primedbe. Osporavanje tog prava je kršenje zakona. Ali uprkos tome vlast sve aktivnosti u vezi sa „učešćem i informisanjem“ javnosti sprovodi na način koji nedvosmisleno govori da se učešće i uticaj javnosti žele svesti na minimum. Nadležni organizuju javni uvid u minimalnom zakonskom trajanju, zakazuju javnu prezentaciju u najkasnijem propisanom terminu za podnošenje primedbi, rezervišu prostor unutar kojeg jednovremeno može boraviti mali broj ljudi, svoje interne akte o unutrašnjem redu zloupotrebljavaju da bi zainteresovanima osporili pravo prisustva i učešća.

Zašto vlast svesno krši i izigrava zakon? U čijem interesu je slaba informisanost javnosti i isključivanje njenog uticaja? Čemu to vodi?

Srbija i Beograd su u projekat „Beograd na vodi“ već uneli 177 hektara građevinskog zemljišta u centru grada, na obali reke, sa čistim papirima i raščišćenim terenom (što je podrazumevalo i desetine miliona evra troškova naknade za eksproprisane objekte), urbanistički plan prilagođen željama investitora, oslobađanje od doprinosa za uređenje građevinskog zemljišta, mogućnost da se doprinosi „plate“ izvođenjem radova po sopstvenom nahođenju i proceni i preko toga još i niz već postojećih zgrada, od kojih su neke (npr. Beogradska zadruga ili Hotel Bristol) i velike materijalne i izuzetne kulturne vrednosti.

Cena hektara građevinskog zemljišta u Beogradu koja se mogla postići odnosno postiže na javnim licitacijama kreće se od 8 do 10 miliona evra, što znači da bi samo pomenutih 177 hektara građevinskog zemljišta na području „Beograda na vodi“ moglo da vredi negde između 1,4 i 1,8 milijardi evra.

Ljudi čija obaveza je bila da u ovom poslu štite i zastupaju interese Srbije i njenih građana, od samog početka projekta duguju javnosti odgovor na pitanje – ko je i kako došao na ideju da je opravdano i prihvatljivo da Srbiji, koja je uložila u zajednički projekat sve gore navedeno, pripadne manje od trećine, 32% vlasništva u „Beogradu na vodi“ a da privatnom partneru samo na osnovu uplate novčanog iznosa od 150 miliona evra i još tolikog kredita koji mora da se vrati, pripadne više nego dvostruko veći udeo u vlasništvu zajedničkog preduzeća?!

Odgovor na to pitanje javnost do danas nije dobila a oni koji ga duguju, ne samo da već apsurdan vlasnički odnos ostavljaju bez ikakvog objašnjenja, nego hoće da ulaganja Srbije u „Beograd na vodi“ udvostruče!

Projekat, od samog početka najblaže rečeno sumnjiv kao teško ugrožavanje imovinskih i drugih interesa Srbije i njenih građana u korist stranog investitora i njegovih domaćih (poznatih ili „diskretnih“) partnera i onih koji su im tu ekskluzivnu poziciju omogućili, vlast bahato uvodi u fazu „metastaze“.

Peščanik.net, 16.06.2025.

BEOGRAD NA VODI

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)