porcelanske figurice, muška ljubi ženskoj ruku
Foto: Predrag Trokicić

Gostujući na N1, Bojan Klačar je između ostalog primetio i da je „pametna odluka“ Srpske napredne stranke da svoje unutrašnje sukobe zadrži izvan očiju javnosti „koliko god da je to moguće“. Nasuprot tome, primećuje Klačar, mediji vrlo detaljno izveštavaju o svakom sukobu u opoziciji što šteti imidžu opozicionih stranaka i pokreta. Opozicija bi, dakle, trebalo da se opameti.

Zamislimo se na trenutak nad ovom zen mudrošću izvršnog direktora CeSID-a. „Pametno je“ držati političke sukobe izvan javnosti. Glupo je rešavati ih javno. Gde se rešavaju politički sukobi kada se ne rešavaju javno? Tajno, tj. privatno, tj. iza kulisa.

Odakle nam je poznata ova filozofija politike? Naravno, iz izjava nelegitimno izabranog predsednika Srbije, koji na škakljiva novinarska pitanja o odnosu sa saradnicima, ali i stranim zvaničnicima, neretko odgovara da ne želi da otkriva detalje iz „privatnih razgovora“. Politika je u naprednjačkoj Srbiji privatna stvar predsednika i njegovih najbližih saradnika, njegove političke porodice, i javnost tu nema šta da se pita ili interesuje. Mešanje u politiku je mešanje u predsednikove privatne stvari – zato se na svaku kritiku neretko i reaguje vrištanjem o napadima na predsednikovu porodicu. U privatizovanoj državi, svako mešanje u politiku i traženje odgovora predstavlja neumesno mešanje u intimu vlasnika države i remećenje njegove porodične idile.

Stranka, koja bi u demokratiji trebalo da bude javna ustanova, sa jasnom i transparentnom organizacionom strukturom i stranačkim telima na kojima se mogu artikulisati različiti interesi i stanovišta, pa i sukobi, neslaganja i razilaženja, ovde je takođe samo nastavak porodice, a porodice, zna se, svoje sukobe treba da drže unutar svoja četiri zida. Mešati se u tuđe porodične razmirice znak je lošeg vaspitanja. Ovo je politička, ne etika, već etikecija naprednjačke Srbije. Poštuj je i bićeš bezbedan. Ako se iz komšijskog stana čuje lomljenje posuđa, ti se napravi da ne čuješ. Ako se čuju pucnji, ti reci – da nije vatromet?

A pucnji se itekako čuju. Dok je na N1 Klačar objašnjavao kako detalji naprednjačkih sukoba „ne dospevaju u javnost“, Vojislav Šešelj je na režimskoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom pričao o svojoj novoj knjizi „Smrdljiva slina sa lažnom diplomom – Nebojša Stefanović“, da bi samo dan kasnije na drugoj režimskoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom izjavio da je dojučerašnji ministar unutrašnjih poslova, a aktuelni ministar odbrane i koordinator službi bezbednosti, nalogodavac u jednom poznatom slučaju ubistva. Već nedeljama, režimski tabloidi optužuju ministra odbrane za veze sa jednim gangsterskim klanom i umešanost u najteža krivična dela, uključujući i „pokušaj državnog udara“. Već nedeljama, njegove stranačke kolege insinuiraju da je on umešan u „pokušaj državnog udara“. Kad se naprednjaci svađaju, ceo komšiluk ječi. A Klačar se čudi – otkud vatromet usred bela dana?

Peščanik.net, 04.09.2021.