Generalno postoje tri načina rukovođenja. Demokratski, autokratski i takozvani ”laissez-faire”, odnosno ”pusti i ne mešaj se” način. Autokratski može da posluži samo u kriznim situacijama, onda kad nema vremena za konsultacije i pod uslovom da vođa zna mnogo više od svih ostalih, dok ”nemešanje u svoj posao” može biti uspešno samo kad lider vodi kompetentne i merodavne ljude.

U svim drugim situacijama, koje su i najčešće u životu i poslu (i politici), demokratsko rukovođenje daje najbolje rezultate jer su saradnici više motivisani ukoliko su bili pitani za mišljenje pa makar i da njihov predlog nije usvojen. I svakako su manje frustrirani nego da su samo dobili direktive šta, kako i kada mora da se uradi (kao sa autokratskim liderom) ili da su prepušteni sami sebi bez mogućnosti da zatraže pomoć, što se dešava kod ”laissez-faire” stila rukovođenja.

Pa ipak, ako je verovati novinskom naslovu, znatno manji procenat građana Srbije je za demokratiju. Ne znam da li i kakvo istraživanje stoji iza te tvrdnje ali bih odokativnom metodom i sama donela takav zaključak. Da, većina građana Srbije nije za demokratiju. Neki zato što o njoj ne znaju dovoljno, neki zato što ne razumeju, neki zato što znaju, ali im je demokratija suviše zahtevna da bi je upražnjavali, naročito da bi joj se pokoravali, a neki i zato što su dušom i srcem za ona druga, nedemokratska rešenja. Sve dok su ona – nedemokratska rešenja – u njihovim porodičnim, partijskim, poslovnim ili crkvenim rukama.

Ali, nad svakim autokratom ima neki autokrata, ili, kako se to u narodu kaže: i nad popom ima pop. Ili, u ovom slučaju: i nad patrijarhom ima – premijer.

Patrijarh koji se, kako mu i samo ime kaže, zalaže za patrijarhat u kojem vođa (u ovom slučaju on) neprikosnoveno upravlja autokratskim metodama, obznanio je da su poplave ne baš božja kazna, ali svakako božja opomena zbog najavljene Parade koja je ”veliko bezakonje i mrski porok”. Na šta je premijer, sa razlogom ljutito, ”zamolio” crkvene velikodostojnike da ne odmažu. I gle čuda – ne samo da su smesta prestali da odmažu nego su, o moj bože, krenuli i da pomažu. Patrijaršija je proglašena sabirnim centrom za prikupljanje pomoći ugroženima u poplavama.

Šta se desilo? I ranije su bile poplave, zemljotresi, ljudi su bili unesrećeni, gladni, iseljavani, smrzavali su se u oštrim zimama… pa se ipak crkva nije angažovala u pružanju pomoći ugroženima. Ako ne računamo molebane, naravno. Moleban je održan i sada. Moleban za prestanak kiše, što su i meteorolozi prethodno najavili (baš kao što je i moleban za prizivanje kiše bio usklađen sa vremenskom prognozom pa ispada da je samo ”moleban za upokojenje vlade i skupštine” promašio kalendar).

Da ne grešim dušu, za spas naroda crkva se angažovala i pre nekoliko godina kad je, kroz usta nikog drugog do Pahomija! pozvala žene da rađaju, a ako ”zbog pomodarstva i karijere” ne mogu da brinu o deci, da ih predaju crkvi na staranje (i valjda sve ostalo).

Ali još nismo gledali da patrijaršija prikuplja konkretnu pomoć za konkretne ljude. Doduše, mogla bi baš i sama da donira konkretnu pomoć, u novcu ili u automobilima, ali i ovo je neki početak. Koji se verovatno ne bi desio da nije bilo pretnje sa višeg mesta. Ne, ne mislim na boga, kao što ni crkva ne misli mnogo na njega.

No, problem sa autokratskim načinom rukovođenja je što, kako smo i videli, kad nad popom ima pop – autokrata se bespogovorno pokorava onom iznad sebe. Jer samo taj princip razume i samo tako ume da funkcioniše. Ma koliko sebe i sve druge ubeđivao da je neprikosnoven.

Peščanik.net, 19.05.2014.

POPLAVE 2014.

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)