Zakon za oslobađanje od odgovornosti
Direktor kancelarije za obnovu poplavljenih područja Marko Blagojević obavestio nas je da bi “Srbija do kraja godine trebalo da dobije novi Zakon o upravljanju rizicima i vanrednim situacijama”.
Direktor kancelarije za obnovu poplavljenih područja Marko Blagojević obavestio nas je da bi “Srbija do kraja godine trebalo da dobije novi Zakon o upravljanju rizicima i vanrednim situacijama”.
Na srpskoj političkoj pijaci razmena je uvek u toku. Prošle nedelje je i predsednik opštine Obrenovac iz Ujedinjenih regiona Srbije prešao u vladajuću stranku i to onu najveću – Srpsku naprednu.
Sa povlačenjem vode, život se polako vraća tamo gde je i bio. U blato. Poplave su iznele na videlo najbolje i najgore u nama. Šta ko ima. Mnogi su nas prijatno iznenadili. Mnogi nas nisu iznenadili uopšte.
Stvar je kulminirala objavom okončanja vanredne situacije i obećanjem premijera da će on sam „odgovoriti“ na kritike onih „koji nijedan džak nisu napunili“, a „sole pamet“.
Novosti – Srbija danas podseća na scenografiju iz spota („Esi mi dobar“) hip-hop benda Bad Copy, snimljenog u jednoj faveli, među udžericama, u blatu i vodi.
“U danima kada građani preuzimaju funkcije države i pomažu unesrećenima iz poplavljenih područja – vlast troši vreme i energiju na kršenje slobode izražavanja, napadajući internet stranice koje pozivaju na odgovornost.”
Sa povlačenjem vode, sudeći po nešto malo nezavisnih medijskih prostora, nailazi jedna druga bujica – bujica pitanja o odgovornosti za ono što se dešavalo u poslednjih sedam dana.
Reforme u Srbiji se odlažu jer su nepopularne. Teško je poverovati da će Unija progledati kroz prste našoj Vladi odlaganje ovih poslova, samo zato što su deo Srbije zadesile katastrofalne poplave.
Balkanski internet se raspada od asocijativnosti na jugoslovensku solidarnost. Unesrećeni i oni koji im pomažu otkrivaju šta mogu da urade sami. To jeste već davno zaboravljeno vaspitanje za demokratiju.
Navesti tehnologiju kao glavni problem koji pogađa omladinu je u najmanju ruku cinično. Ja bih ipak pre Fejsa morao da navedem ideologiju etničkog nacionalizma koja im je decenijama usađivana od intelektualaca sličnih Ćosiću.
Najsablasniji su svetla i zvukovi koji dolaze iz potopljenih automobila. Kratki spojevi pale i gase svetla, migavce i alarme, pa mislite da u njima ima ljudi kojima treba pomoći. Ali to je samo afterlife udavljenih automobila.
Država se konačno pribrala i polako uspostavlja kontrolu nad ključnim oblastima života pogođenog nesrećom. Najvažnija od tih oblasti je, naravno, mišljenje javnosti.
Ali, nad svakim autokratom ima neki autokrata, ili, kako se to u narodu kaže: i nad popom ima pop. Ili, u ovom slučaju: i nad patrijarhom ima – premijer.
Onda je dida rekao: „Sanja san da je cili Split poplavija! Jedino malkice viri vrh Svetog Duje, i to bez križa!“ Mama je rekla: „I?“ Tata je rekao: „I?“ Onda je dida pričao.
Bila sam u Hali sportova na Novom Beogradu, da zajedno sa drugima sortiram donirane stvari. Nisam navikla da vidim motivisane mlade ljude: činilo se da je život pred njih konačno stavio zadatak koji ima smisla.
Države samo tome i treba da služe: da građani zajedno urade ono što im je kao pojedincima nemoguće.
Umesto besmislene slike premijera i ministara koji se guze po helikopterima, prizovimo sliku spasioca koji je noćas jednoj ženi ustupio svoje mesto u čamcu.
Tramvajem ću do Centra Sava stići za dvadeset minuta. Biću tamo nešto pre 21.00. Premijer je na sednici vlade otvorenoj za javnost pozvao ljude da se u to vreme okupe i krenu za Šabac.