Džon Stjuart, uticajni američki satiričar (ovo je najpribližnija karakterizacija u jednoj reči koje mogu da se dosetim), neprestano je kritikovao Bušovu administraciju zato što sa Amerikancima ne razgovara „kao sa odraslim ljudima“. To je verovatno i najkraći mogući način da se odredi srpski populizam: ljudi na vlasti ne obraćaju se građanima kao da su odrasli ljudi. Ovde ima smisla ukazati samo na dva vida tog populizma.

Prvi je, da se vratim Americi, u tome što u toj zemlji većina ljudi veruje da postiže (zarađuje, stiče, uživa) ono što zaslužuje. Bez obzira na sveopšte nepoverenje u vlast na svim nivoima, većina ne veruje u bazičnu nepravičnost društva i sistema. To je osnovni motivišući činilac: ako se uloži trud, nagrada (proporcionalna) sledi. Srpski populizam karakteriše upravo suprotan moral: svima se čini velika nepravda. Svako, dakle, doprinosi više nego što je nagrađen. Retorika ljudi na vlasti to, na sve moguće načine, pothranjuje. I oni nekako ne bivaju valjano nagrađeni za neverovatan trud koji ulažu. I tako decenijama.

Drugi vid populizma jeste selektivno korišćenje podataka, zbog čega stvarnost izgleda himerično. Recimo, proizvodnja automobila će obezbediti oporavak srpske privrede. Čak i ako bi ona bila nekoliko puta veća nego što se planira ili što je realno, doprinos automobilske industrije ne može biti veliki. Naprosto je potrebno biti realan i, što bi se reklo, računati kao odrasli ljudi.

Šta to znači? Valja najpre poći od toga da je stopa zaposlenosti veoma niska. Suviše malo ljudi radi, drukčije rečeno. Na povećanju zaposlenosti dosta toga može da učini i vlast, ali ova populistička to neće. Ovde je potreban moral individualne preduzimljivosti.

Peščanik.net, 31.12.2009.

POPULIZAM

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija