Kako je Lagarde pomagala populistima
Tri greške koje je Christine Lagarde učinila obavljajući funkciju predsednice Evropske centralne banke svakako nisu glavni uzrok jačanja desničarskog populizma u Evropi, ali su mu značajno doprinele.
Tekstovi o porastu populizma u Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi i Srbiji; od Jan-Wernera Müllera do Vesne Pešić…
Tri greške koje je Christine Lagarde učinila obavljajući funkciju predsednice Evropske centralne banke svakako nisu glavni uzrok jačanja desničarskog populizma u Evropi, ali su mu značajno doprinele.
Umesto grube represije, novi autokrati koriste špijunski softver da identifikuju disidente. Umesto tajnih agenata, šalju finansijsku inspekciju u nevladine organizacije ili medijske kuće.
Pozajmljujemo od Svetlane Slapšak ime za ovu temu, u kojoj su sabrani tekstovi o bogu i ocu svih populista ovoga sveta.
„Zabavnije je biti fašista“, izjavio je moj 14-godišnji sin, koji inače voli slobodu, pošto je veći deo leta proveo sa drugarima igrajući društvenu igru „Tajni Hitler“, objavljenu u trampovskoj 2016.
Smenu populističkih režima, ako do smene dođe, naročito opasnom čine lideri koji tvrde da samo oni predstavljaju narod, a uz to imaju masovnu podršku i mnogo toga da izgube.
Radikalno desna vlada, po ugledu na režime u Mađarskoj, Poljskoj i ostalim samoproglašenim bastionima i-liberalizma, želi da sudstvo i nezavisne medije potčini državnoj kontroli.
Posle loše godine autokrati širom sveta mora da su oduševljeni: uoči druge godišnjice pobune na Kapitolu, SAD su zaprepašćenoj globalnoj publici pružile spektakl demokratskog rasula.
Fašizam – i pored glorifikacije nasilja – često nije morao da pribegava nasilju da bi ostvario postavljene ciljeve. Mussolini nije umarširao u Rim. Doputovao je spavaćim kolima iz Milana.
Suprotno raširenom mišljenju da se težište Unije iz Berlina i Pariza pomerilo na istok, Varšava i Budimpešta zapravo nemaju širu zajedničku viziju, osim iliberalizma unutar sopstvenih zemalja.
Bizarna ekipa antivaksera i putinofila pod motom „Češka na prvom mjestu“ okupila se na velikim protestima u centru Praga.
Poricanje izborne volje je novi globalni trend: to je učinio Tramp, a sada se na to sprema Bolsonaro. Postavlja se pitanje zašto glasači staju uz lidere koji se neosnovano žale da su „prevareni“.
Tekstovi o dugogodišnjem autoritarnom vladaru susedne Mađarske, velikoj inspiraciji Aleksandra Vučića.
Američki konzervativci su ove godine svoju konferenciju prvi put održali van SAD, u Budimpešti. Viktor Orban je bio glavna atrakcija, uz prateće vokale lidera evropske ekstremne desnice.
Rezultati izbora u Mađarskoj, prvih velikih izbora organizovanih u Evropi od počeka rata u Ukrajini, dovode u pitanje našu pretpostavku o tome da svaka autokratija na kraju pada sama od sebe.
Reizbor Makrona prikrio je njegovu zavisnost od Marin Le Pen. Njih dvoje ne podnose jedno drugo, ali opstaju u nekoj vrsti simbioze koja ukazuje na mnoge probleme u Francuskoj, Evropi i šire.
Podela društva na „ljude koji mogu otići bilo kuda“ i „ljude koji ostaju vezani za mesto“ skriva činjenicu da su elite koje donose odluke i dalje više nacionalističke i manje liberalne nego što se misli.
Iako je Trump otišao, niko ne bi rekao da je demokratija najzad bezbedna u svetu. Trumpov povratak se ne može isključiti, a imaćemo posla i s trampizovanom Republikanskom strankom.
Intervju za Njujorker o novoj knjizi – Demokratija će opstati i bez obnove tradicionalnih kontrolnih mehanizama. Građani mogu da preoblikuju posredničke institucije, pre svega stranke i medije.
Posle poraza 2002. Orban je obznanio da „domovina ne može biti u opoziciji“. Pod „domovinom“ je mislio na sebe kao jedinog pravog predstavnika Mađarske: ako on nije u vladi, onda je vlada oteta.
Za liberalne kritičare Angele Merkel kompromis sa čelnicima Mađarske i Poljske odražava sve ono što ne valja u Evropskoj uniji: nedostatak vizije, fokus na puki opstanak i brutalni realizam.
U poređenju sa mađarskim i poljskim premijerom Margaret Tačer deluje kao nežna ljubiteljka Evrope. Ona jeste vikala „hoću svoje pare“, ali je britanski doprinos EU budžetu bio ogroman.
Osporavanje izbornih rezultata je standardna strategija autoritarnih populista. Time se potkopava jedna od najvažnijih funkcija izbornog procesa – prevladavanje neslaganja bez primene sile.
Trumpova odluka da sluša poslovne lidere umesto infektologe verovatno će imati smrtonosne posledice. Pre njega su to radili Reagan, Thatcher i drugi proponenti neoliberalizma.
Kažu da smo sa „alternativnim činjenicama“ ušli u fazu istorije u kojoj istina nije bitna. Ali ovaj problem je star koliko i demokratija; novi su napori ključnih aktera u društvu da se degradira javni diskurs.
Na fotografijama se jasno vidi da su na oglasnim tablama mađarske ambasade ispisane parole „fašisti“ i „marš iza žice“, međutim, režimski mediji uprkos tome tvrde da parole glase „fašisti“ i „marš iz moje ulice“.
Novi magazin – Centralnoevropske populiste privlači Netanjahuov Izrael na način na koji su zapadnoevropski levičari 1960-ih i 1970-ih bili hipnotisani Kubom Fidela Kastra.
Govore nam da je Amerika podeljena kao nikada pre. Ali kada je reč o mnogim važnim pitanjima to naprosto nije tačno. Na primer, oko 75% Amerikanaca smatra da bi trebalo uvesti više poreze za superbogataše.
Levica je uspevala uvek kada je nudila jasne alternative o pitanjima kao što su stambena politika i finansijska regulacija, a ne kada je zazivala „narod“ i „naciju“. Dobri primeri su Džeremi Korbin i Berni Sanders.
VIDEO i transkript tribine u okviru ciklusa „Nije Filozofski ćutati“ održane 28.2.2019. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Govorili su Vesna Pešić, Dragoljub Mićunović, Branislav Trifunović i Dubravka Stojanović.
Reakcije vlasti na protest „1 od 5 miliona“ je školski primer autokratije. Tu se predsednik predstavlja kao glas volje naroda. Njegova stranka reprezentuje Srbiju, dok pljačkaška opozicija radi po nalogu spoljnih neprijatelja.