Natpis na vratima prodavnice: Maske obavezne
Foto: Peščanik

Kada od sutra na dalje vidite nekoga u trgovini ili javnom prijevozu da ne nosi masku, slobodno mu kažite ‘Glupane stavi masku’, jer se to više ne može smatrati uvredom, već znanstvenom činjenicom.’

To je u nedjelju, 12. srpnja, na svojoj Facebook stranici objavio mikrobiolog Gordan Lauc, član Znanstvenog savjeta Vlade RH. Ono ‘od sutra’ u njegovoj rečenici odnosi se naravno na ponedjeljak, 13. srpnja, otkad je na snazi odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite o obaveznom nošenju zaštitnih maski u trgovinama i javnom prijevozu.

Taj kalendarski detalj u Laucovoj objavi dovoljno je intrigantan da nametne neizbježno pitanje: zbog čega je to zaista onaj tko ne nosi masku u trgovini ili tramvaju glupan, i to naučno dokazani glupan (te mu, nazivajući ga glupanom, nećemo isporučiti uvredu, već znanstvenu činjenicu) – samo zbog toga što ne nosi masku ili zbog toga što ne provodi odluku Vladina tijela o obaveznom nošenju maske? Je li on, naime, glupan zato što ne vodi računa o svojem i tuđem zdravlju ili zato što ne sluša vlast?

Poruka mikrobiologa i Vladina suradnika na društvenoj mreži dovoljno je kratka da ne možemo s lakoćom ustanoviti kojoj od opcija on naginje, a sasvim je moguće da ima u vidu potvrdne odgovore na obje ponuđene solucije. No da se u slučaju ljudi koji ne poštuju epidemiološke mjere radi o osobama sniženih mentalnih sposobnosti, u to je potpuno uvjeren. Ostatak njegova tekstuljka na Facebooku glasi ovako:

‘Ako se u situaciji globalne pandemije ne pridržavate mjera društvenog udaljavanja, to naprosto znači da ste glupi. Barem je to pokazalo veliko istraživanje u Americi i upravo je objavljeno u vrlo uglednom časopisu ‘Proceedings of the National Academy of Sciences’.’

A ako u situaciji globalne pandemije, vidjeli smo, ne nosite masku u samoposluzi ili autobusu, iako je vlast propisala da je od ponedjeljka, 13. srpnja, nošenje maski obavezno, tada ste također naprosto glupan, i to naučno potvrđeni glupan, jer to pokazuje velika američka znanstvena studija objavljena u vrlo uglednom časopisu.

S obzirom na to da je riječ o znanosti i neumoljivim ‘znanstvenim činjenicama’ (proizašlim iz istraživanja o tome koliko netko mora biti glup da ne nosi masku i ne poštuje distancu), hajde da iz bliske prošlosti prizovemo neke neumoljive fakte.

Znanstveni savjet Vlade RH, čiji je jedan od članova i mikrobiolog Gordan Lauc, oformljen je u utorak, 24. ožujka ove godine, a svoju prvu sjednicu održao je sutradan, u srijedu, 25. ožujka, u 14.30 sati.

Istoga dana kada je osnovan Znanstveni savjet Vlade RH – utorak, 24. ožujka – epidemiolog Krunoslav Capak, član toga istog Znanstvenog savjeta, ali i Nacionalnog stožera civilne zaštite, na konferenciji za štampu je na pitanje o tome trebaju li građani nositi zaštitne maske kazao sljedeće:

‘Nošenje maski nema nikakvog smisla kod zdravih ljudi. Oni koji su bolesni, dobro je da nose maske, mada nije nužno. Mi nismo dali preporuke za nošenje maski za osobe koje su bile zdrave, niti mislimo da su te preporuke korisne.’

Kada su mu kasnije toga dana (utorak, 24. ožujka) novinari postavili isto pitanje – jer je hrvatska javnost u tome momentu bila živo zainteresirana za tu temu – epidemiolog Capak ponovio je svoj odgovor, posebno apostrofirajući prodajne centre: ‘Ako ste zdravi i idete u trgovinu, nošenje maski nema smisla. Mi nigdje nismo dali preporuku da se moraju nositi.’

Za tri i pol mjeseca, dakle, prevalili smo put od epidemiologove ocjene da nošenje maski u trgovinama ‘nema nikakvog smisla’, tj. da je ono ‘beskorisno’, do mikrobiologova suda da su svi koji ne nose maske u trgovinama znanstveno dokazani glupani.

Međutim, mikrobiolog i epidemiolog istoga su onog dana (utorak, 24. ožujka) skupa zasjeli u krizno državno tijelo, u Znanstveni savjet Vlade RH, a već sutradan (srijeda, 25. ožujka), na prvoj sjednici, sudjelovali u njegovu radu. Zar ne bi bilo logično da je na tom sastanku mikrobiolog Lauc epidemiologu Capaku, referirajući se na njegove jučerašnje izjave o tome kako nošenje maski ‘nema nikakvog smisla’, jednostavno rekao: ‘Glupane začepi gubicu, makar i maskom’?

Tek da je to tada učinio, da je rukovodećem državnom epidemiologu, s kojim stoluje u istome Vladinom znanstveno-savjetodavnom tijelu, poručio da je ordinarni glupan, njegova bi današnja arogancija na društvenoj mreži imala neko pokriće. Ali, jebi ga, nije…

Istini za volju, mikrobiolog tada još nije mogao biti upoznat s rezultatima velikog istraživanja u Americi, koje je tek ovih dana objavljeno u vrlo uglednom časopisu ‘Proceedings of the National Academy of Sciences’ – i odgovorilo na kapitalno pitanje koliko netko mora biti umno zaostao da ne nosi masku i ne poštuje međuljudsku distancu – a on je, kao ozbiljan naučni radnik, navikao u diskusiji baratati isključivo ‘znanstvenim činjenicama’. Možda je, dakle, imao indicije da je epidemiolog glupan, ali nije to mogao potkrijepiti tvrđim naučnim dokazima.

No danas i epidemiolog Capak smatra da su maske iznimno korisne, i čak nam nalaže da ih nosimo, kao i mikrobiolog Lauc, a ovaj drugi k tome veli da se građani koji to ne poštuju imaju smatrati znanstveno potvrđenim glupanima ‘od sutra’, to jest od dana kada odluka o obaveznom nošenju maski što ju je donio epidemiolog Capak – koji je do jučer uvjeravao javnost da su maske beskorisne – stupa na snagu.

Time je i uvodna dilema definitivno razriješena: mikrobiolog Lauc ne smatra da su građani koji s golim njuškama ulaze u trgovine i javna prometala glupani zbog toga što ne nose maske, već zbog toga što ne provode direktivu vladajućeg aparata (medicinskog i političkog, odnosno medicinsko-političkog) da maske moraju nositi, a onda to osnažuje velikim američkim istraživanjem objavljenim u vrlo uglednom časopisu. Kao utjecajan znanstvenik, možda bi američke kolege i urednike vrlo uglednog časopisa mogao dodatno animirati, kako bi se ovi upustili u nove naučne avanture. Predlažem temu: Koliko glupana nastane u ishodu procesa kroz koji vlast od građana pravi budale?

U ožujku je epidemiolog Capak dobro znao što čini: zaštitnih maski u Hrvatskoj nije bilo dovoljno, građani ih nisu mogli nabaviti, pa se epidemiologu i njegovim političkim poslodavcima činilo neizbježnim obnarodovati kako su one nepotrebne. Proglasiti obaveznim nešto što je nedostupno značilo bi ugroziti poredak, uprijeti prstom u njegovu nesavršenost i nemoć, a za one koji su unajmili epidemiologove usluge sigurnost poretka neusporedivo je važnija od sigurnosti ljudi.

Glupost današnjih glupana bila je, prema tome, brižno pothranjivana od strane medicinskog krila vlasti. Svatko tko je tada u trgovini ili tramvaju ugledao građanina sa zabarikadiranim licem mogao mu je uz podršku eksperata iz komandnoga ešalona slobodno reći: ‘Glupane skini masku.’

Stoga bi mikrobiologu Laucu, kada već želi nastupati kritički, bilo mnogo korisnije da nišanske sprave, umjesto prema mentalnoj retardaciji u društvenom prizemlju, usmjeri prema moralnom idiotizmu upravljačkog aparata. Samo što bi tada po svemu sudeći morao biti nešto manje raspojasan, jer nema sumnje da i činjenica njegova članstva u Znanstvenom savjetu Vlade RH svjedoči o ciničnoj prirodi vladajućeg stroja.

Možda bi radi razjašnjavanja svih tih mutnih sumanutosti mogao okupiti tim vrhunskih domaćih stručnjaka, kakvih očito ima napretek, koji bi zaronio u materiju, ukrstio podatke i izradio neku vrijednu studiju. Zašto bi se, naime, američka istraživanja bavila hrvatskim slučajem?

Novosti, 18.07.2020.

Peščanik.net, 20.07.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)