Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Ovde u Sjedinjenim Državama, gde se trenutno nalazim, najveća je neizvesnost u tome što, bar zasada, neizvesnosti nema. Predsednik Tramp je već prvim odlukama stavio do znanja da je njegov program upravo taj koji je najavljivao u predizbornoj kampanji.

Uzmimo prvo trgovačku politiku. Ona je svakako najveća novina u odnosu na ono što su do sada američki predsednici najčešće zagovarali (bar posle Drugog svetskog rata). Tramp je nezadovoljan postojećim trgovačkim ugovorima, ali i ponašanjem američkih preduzetnika. Po njegovom mišljenju, SAD je sklopila neke rđave sporazume o slobodnoj trgovini, a neke druge trgovački partneri, Kina pre svih, ne poštuju na štetu američkih interesa. On namerava sve to da promeni. Kako?

Najpre promenama koje ne zahtevaju međunarodne pregovore. Jedna mera jesu carinske ili poreske obaveze američkim investitorima, koji bi da ulažu u inostranstvu a da prodaju robu na američkom tržištu. Dakle, ako neko umesto da poveća proizvodnju ulaganjem kod kuće to čini ulaganjem u inostranstvu, ta će osoba platiti carinu na tu robu ukoliko je želi prodavati u Americi. I to veliku carinu ili porez (nije još uvek izvesno o čemu je tačno reč). To je neka vrsta zabrane na izvoz kapitala, ako mu cilj nije da proizvode prodaje na stranim tržištima.

Kako to znači da ulaganja u SAD ili neće biti ili da dobiti od tih ulaganja neće biti, uvešće se mere subvencije. Korporativni porezi će biti značajno smanjeni, a takođe će se ukinuti veliki broj propisa, recimo onih koji zahtevaju da se vodi računa o okolini, oni koji štite privatnu svojinu ili oni koji obavezuju poslodavce na radne standarde, ili ih obavezuju da osiguraju radnike zdravstveno, ili već kada je reč o otpuštanju sa posla. Ovi propisi, po Trampovom mišljenju, ograničavaju poslovanje i ulaganja jer im povećavaju troškove. Što sve, računa se, ima negativne posledice upravo po zapošljavanje.

Dakle, nova trgovačka politika jeste zabrana ulaganja u inostranstvo s ciljem izvoza na Američko tržište i subvencija ulaganjima u SAD putem smanjenja poreskog tereta i standarda proizvodnje, zapošljavanja i poslovanja.

Nezavisno od toga, već dogovoreni, ali ne i ratifikovani sporazum o transpacifičkoj trgovini neće se sprovoditi jer se Amerika iz njega povlači. Nasuprot tome, cilj je da se otvore pregovori o bilateralnim sporazumima, a da se uđe u spor oko postojećeg trgovanja sa Kinom, koje je regulisano pravilima Svetske trgovinske organizacije. Cilj je da se Kina obaveže na jačanje kursa juana, a ako to nije moguće, da se uvedu visoke carine i druge zaštitne mere na uvoz iz Kine. Ove mere su pretnja, dok je cilj da Kina sama promeni trgovačku i monetarnu politiku i tako uravnoteži razmenu robe i usluga sa Amerikom. Isto važi i za druge partnere na Pacifiku, gde će cilj biti da se otvore vrata američkim investicijama i izvozu robe i usluga koji će iz toga nastati.

Na evropskoj strani, namera je da se postigne sporazum o trgovini sa Velikom Britanijom, mada nije jasno kako će to biti moguće sve dok je ona u Evropskoj uniji. Trampova su očekivanja da to neće biti veliki problem jer će se EU raspasti. U tom slučaju bi politika bilateralnih sporazuma bila primenjena i na odnose sa drugim evropskim državama. Shvatanje koje preovlađuje u njegovoj administracije jeste da je EU prepreka na putu uspostavljanja nove, nacionalističke trgovačke politike jer je EU ozbiljna trgovačka sila i nije saglasna s takvom američkom trgovačkom politikom. Ukoliko bi se EU raspala, to bi značajno promenilo odnos snaga u trgovačkim pregovorima. Nije u ovom času izvesno da li će Trampova administracija dodatno podsticati populističke, anti-EU partije u Evropi. I hoće li to tim partijama pomoći ili ne.

Konačno, ovakva trgovačka politika, uz nameru da se povećaju ulaganja u američku infrastrukturu, ima fiskalne posledice koje su uglavnom negativne u tom smislu da će povećati fiskalni deficit i javni dug. Uz to, vršiće pritisak na inflaciju i tako će jačati kurs dolara jer će se kamatne stope povećati. To će zahtevati dodatne mere zaštite, ako bi se zaista ostalo kod nameravane trgovačke politike, a uz to bi bilo potrebno značajnije smanjiti izdatke na sve druge budžetske obaveze osim za vojsku. To znači za socijalna i penzijska davanja, kao i za obrazovanje i manje-više sve druge javne potrebe. Time će se platiti nova trgovačka politika i povećani rashodi za bezbednost.

Najavljuju se i očekivane mere ograničavanja imigracije i deportacije onih koji nelegalno rade u SAD. Kao i mere uperene protiv prava žena, kada je reč, recimo, o abortusu, zbog čega su održane masovne demonstracije širom zemlje. Neizvesnosti, dakle, nema, održivost će biti na probi na izborima kroz dve godine.

Novi magazin, 30.01.2017.

Peščanik.net, 30.01.2017.

TRAMPOZOIK

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija