Reformisti i ksenofobi

Kad su Božu Petrova novinari pitali hoće li mu teroristički zločini počinjeni u Parizu predstavljati dodatni motiv da ubrza pregovore s eventualnim postizbornim koalicijskim partnerima, čelnik Mosta je odgovorio: “Mi smo odmah napravili poteze, ali i bez toga smo vrlo dobro svjesni da na nama leži odgovornost i da se stvari moraju brzo rješavati, s tim da nikada nećemo popustiti pritisku nekih drugih stranaka, koje bi to na takav način mogle iskoristiti. Ovo što se dogodilo u Francuskoj je stvarno katastrofa, mi znamo da je u pitanju i nacionalna sigurnost, to je dodatan motiv i za ovo što ćemo mi odraditi u idućih tjedan dana. U cilju nam je usuglašavati reforme i s HDZ-om i s SDP-om, na način na koji ćemo to predstaviti jednoj i drugoj strani, kao i tajming kako će se sve odvijati u sljedećih tjedan dana.”

Valjda i sam svjestan koliko vrijedi to što se od njega moglo čuti, Petrov je nestrpljivoj javnosti poručio da će “kvalitetne informacije dobiti u ponedjeljak”. U ponedjeljak je glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja kvalitetno informirao javnost da pregovori počinju “već u utorak”, a kada bi mogli završiti… e, to “ovisi o HDZ-u i SDP-u” koji su “navodno odbacili vladu nacionalnog jedinstva”. O Mostu pak ovisi da vidi jesu li ti navodni odbacivači vlade nacionalnog jedinstva “uistinu spremni na reforme ili ih isključivo interesira ostanak na vlasti”, kao i da vidi “postoji li mogućnost jedne reformske vlade, jer se neke od promjena koje je Most obećao hrvatskim građanima može provesti samo dvotrećinskom većinom”.

Katastrofa u Francuskoj kao dodatna motivacija da se pod izlikom pojačane brige za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske ubrzaju pregovori, u ponedjeljak nije spominjana. Valjda iz obzira prema potencijalnim partnerima u toj reformskoj vladi, među kojima ima i onih što su pariške masakre iskoristili kako bi ponovo pustili u optjecaj svoje ksenofobne teze o izbjeglicama kojima je jedini cilj “uništavanje kršćanstva, uništavanje ljepote, mira i blagostanja u kojem građani Europe žive”, te kako bi zatražili “potpuno zatvaranje granica”, kao što je to u svojemu priopćenju za javnost učinio Đuro Božanović, međunarodni tajnik HSP-a dr. Ante Starčević, ponosne članice Karamarkove Domoljubne koalicije.

Sličan su zahtjev uputili i HDZ-ovi koalicijski pajdaši iz Hrvatske čiste stranke prava. Oni u priopćenju što ga u ime Glavnog stana potpisuje predsjednik Mladeži HČSP-a Frano Čirko traže da se odmah podigne granična ograda, da se granice odmah zatvore za sve imigrante, te da se odbije poslušnost “onima koji su glavni odgovorni krivci ne samo za teroristički napad u Parizu, već i za rat na Bliskom istoku te sve posljedice tog rata, a to su NATO i Europska unija”.

No, od Mosta ovoga ponedjeljka nismo dobili nikakvu pa tako ni kvalitetnu informaciju o tome imaju li Božo Petrov i ostali reformisti ikakav etički problem da o budućnosti ove zemlje pregovaraju s Domoljubnom koalicijom čije se članice zalažu za hitno i potpuno zatvaranje državnih granica, te da s onima koji zagovaraju takav oblik iživljavanja nad izbjeglicama i pretvaranje Hrvatske u blindiranu Nedođiju danas-sutra postignu i dogovor o formiranju vlasti.

Ako u Mostu ne misle da su se dužni jasno odrediti prema takvim “sigurnosnim” inicijativama i ako, sukladno tome, drže da svoje reforme mogu provoditi zajedno s mračnjacima koji na pariškoj tragediji žele politički utržiti svoju ksenofobiju, onda su pregovori o formiranju reformske vlade toliko besmisleni da mogu završiti već danas. Podjela resora bit će samo tehničko pitanje, a i mandatar može biti izabran lakše nego što se misli.

Kako bi se očuvao reformski privid, to ne mora biti ni Petrov ni Karamarko, ni bilo tko iz Mosta ili Domoljubne koalicije. Može to biti bilo koji dripac što po web-kloakama ispisuje hejterske poruke srodne antimigrantskim kampanjama domoljubnih koalicionara. Može to biti i neki M. B. koji u Slobodnoj Dalmaciji izjavljuje kako su “ljudska prava, s kojima se Francuska tako ponosi, i dovela do ovakvih terorističkih napada”.

A mandat za sastav nove vlade može se, po istim reformskim kriterijima, ponuditi i “hrvatskom književniku, slikaru, filozofu, članu Hrvatskoga kulturnog vijeća i jednom od najcitiranijih hrvatskih kolumnista”, izvjesnome Mili Prpi, koji nakon pariškog krvavog petka javno poručuje kako smo “dobili ono što smo gotovo tražili – prve plodove zla kojima u temeljima leži infantilna EU politika” i koji za to zlo krivi “jednu frau” koja je “širom otvorila sva vrata Europe pristupu golemih milijunskih masa iz drugih, Europi stranih civilizacija, stranih svjetonazora, stranih religija, stranih običaja, stranih tradicija, stranih jezika i stranih Europi nepoznatih boleština” i koja će zbog toga “ostati zapamćena kao jahač apokalipse nad Europom”, jer je “pokrenula islamizaciju kršćanske Europe”.

Takvi su “reformisti” u ovoj zemlji najglasniji. A ni Mostova šutnja o njima i njihovim “reformama” nije baš bezglasna.

Novi list, 17.11.2015.

Peščanik.net, 18.11.2015.