
Čisto da se zna – nije se onaj mitski Narcis zaljubio u sebe. Zaljubio se u svoj odraz na površini vode. Baš kao što su, u potonjoj klasifikaciji poremećaja, narcisi zaljubljeni u svoj odraz u tuđim očima ili, u moderno doba, u svoj odraz u medijima, dok legenda, doduše naučno zasnovana legenda, kaže da sami sebe vide sasvim drugačije, štaviše suprotno, i da se najdublje stide onoga što o sebi zapravo misle i znaju. Zato i nije čudno što, kad „ogledalce, ogledalce moje“ prikaže rugobu, oni osete paničan strah od razotkrivanja a onda i neobuzdanu potrebu da, kao Snežanina zla maćeha, smrskaju ogledalo u paramparčad. Ogledalo, kameru, mikrofon, novinara, televiziju, čitavu zemlju, druge zemlje…
Bilo je sasvim u redu što je slika Dorijana Greja, koji je sa đavolom tikve sadio, postajala odurnija iz dana u dan, sve dok je starila daleko od očiju javnosti, na nekom mračnom tavanu. Oni koji bi i zavirili unutra nisu imali mnogo mogućnosti da prenesu drugima šta su videli. Ućutkivani su, uklanjani, oduziman im je pristup medijima ili celi mediji, pa čak i tviter nalozi, prećeno im je zatvorima i to nisu bile prazne pretnje (zaboga, čovek je zbog privatnog SMS-a poslatog poznaniku završio u zatvoru i tamo ubrzo i umro!). Nebojša Stefanović, nekadašnji ministar i rodonačelnik SLAPP tužbi u nas, tužbi koje služe za zamajavanje i finansijsko iscrpljivanje medija, davno je pao u zaborav i javnosti i specijalnog tužilaštva ali njegovo delo sada doživljava renesansu – poslanik podnosi tužbe protiv tužilaca, ministar podnosi protiv tužioca, drugi poslanik protiv drugih poslanika, predsednik Srbije protiv svih. Nadajmo se da će imati bolje obrazloženje od onog Stefanovićevog legendarnog da su to sve bajke „braće Andersen“, pa posle taj navodni lapsus branio „semantičkom sličnošću“. Tja, to što je Andersen imao dva imena, Hans Kristijan, ne znači da su u pitanju braća, baš kao ni Dejan (i) Vuk Stanković, a ako je i bio zaveden semantičkom sličnošću, možda je to pre bilo zbog braće Vučić, a ne braće Grim.
No, i sa tužbama i bez njih, ogledala su se nepovratno pokvarila i ovde i u inostranstvu. Neka su postala konveksna, neka konkavna, u svakom slučaju, odraz ove vlasti teško da i najlojalnima može više da deluje bajkovito. To vidimo u sve manjoj i sve manje frenetičnoj podršci, čak i onoj prisilnoj i plaćenoj, odražava se u samotnom majanju po Nišu u gluvo doba noći, ko rušenje u Savamali daleko bilo, ali je možda najpotresnije kad te i belosvetski muljator prezre što je zbog tebe muljanje dospelo na loš glas. Pa, zaboga, ne kaže se za džabe „don’t bullshit a bullshitter“, aman, je l’ stvarno misliš da možeš prodavcu svetskog glasa onih stvari za bubrege da prodaš one stvari za bubrege? Sad još fali da i Tramp podnese tužbu, koja bi imala mnogo više osnova nego ovdašnje SLAPP tužbe, i obruka nas za sve pare, još i gore nego novim zakonom o tobože Zapadnom Balkanu a u kojem se samo Srbija pominje. I to po zlu.
P.S. Naslov se ne odnosi na (više nego ikad) aktuelnog ministra već na fiktivni lik iz filma „Mi nismo anđeli“ i ne predstavlja moje mišljenje već mišljenje takođe fiktivnih likova, anđela i đavola, koji su u narečenom filmu ovu konstataciju dopunili opisom „govno jedno“ što sam ja izostavila iz naslova jer sam, za razliku od nekih, lepo i na vreme vaspitana.
Peščanik.net, 22.12.2025.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Nadežda Milenković (see all)
- Zare ga još dava - 13/07/2026
- VARljivo leto - 06/07/2026
- Skup, a jeftin - 29/06/2026





