Uzmimo da vlada želi da dobije savet kako da obezbedi privredni oporavak, koga bi trebalo da pita? One koji imaju odgovarajuće znanje i neće proći ni gore ni bolje od svih drugih ljudi bez obzira na to koju politiku oporavka vlasti izaberu. Uzmimo da vlasti ne znaju kakav privredni oporavak žele, koga bi trebalo da pitaju?

Glasače nudeći im program, a potom one koji znaju i nemaju poseban interes. Savetnici mogu i da nadomeste glasače ako ih oni kojima je vlast poverena nisu pitali za koju bi politiku glasali.

Dakle, oni bi trebalo da znaju šta je u javnom interesu, kako bi on mogao da se ostvari i da su nepristrasni.

Da li je to savet koji je sastavljen od različitih predstavnika pojedinih interesnih grupa? Nije. Izborima se obezbeđuje, bar u načelu, da se dođe do interesa koji na najpribližniji način izražava ono što bi se moglo zvati javnim interesom.

On će se zasigurno razlikovati od bilo kog sporazuma koji će se postići između predstavnika pojedinačnih interesa. Dakle, savet sastavljen od privrednika, sindikalaca i naučnika ne obezbeđuje ni jedan od tri uslova koji biste hteli ako biste razmišljali da tražite savet: da se rukovode javnim interesom, da znaju i da nemaju posebne interese.

Blic, 06.09.2012.

Peščanik.net, 06.09.2012.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija