Na naslovnim stranicama mnogih dnevnih novina i sedmičnih magazina koji izlaze u Srbiji, na onom dijelu gdje je navedena cijena u dinarima te cijene koje važe za inostranstvo, među državama, uz Austriju, N(j)emačku, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, Crnu Goru, Švedsku, Italiju i ine u kojima se dotična novina ili magazin mogu kupiti nalaze se Republika Srpska i Federacija BiH, najčešće čak i ne bivajući navedene jedna za drugom. Cijena je, naravno, u oba slučaja navedena u konvertibilnim markama i cijena je, naravno, identična. Ne treba biti naivan: ne misle ni u jednom od ovih medija da su Federacija BiH i Republika Srpska nezavisne države, ali im je, eto, milo igrati se malo “fantastične geografije” i na taj način, je li, slati neke poruke.

Termin “fantastična geografija” preuzimam od Teofila Pančića; on je, naime, prije više od tri godine, komentirajući činjenicu da je u programskoj knjižici nekog vojvođanskog književnog festivala među zemljama iz kojih dolaze učesnici, uz Njemačku, Bugarsku, Norvešku, Mađarsku itd, navedena i Republika Srpska, napisao izvrstan i duhovit tekst pod naslovom “Priručnik fantastične geografije”, koji završava zaključkom da je Republika Srpska jedna od “dveju temeljnih administrativnih jedinica nezavisne i međunarodno priznate države koja se zove Bosna i Hercegovina, a s kojom Republika Srbija inače održava uredne diplomatske, trgovačke, saobraćajne, kulturne i ostale zamislive (dobrosusedske!) odnose. Pravo je pitanje, ako je tome tako, zašto onda pored imena onih pisaca ne piše Bosna i Hercegovina, ili barem Bosna i Hercegovina – Republika Srpska? Uostalom, ni pored imena Nemaca ne piše jesu li iz Bavarske, Brandenburga ili Šlezvig-Holštajna, zar ne? Zašto je uopšte došlo do ovog bizarnog zapleta (…) Mogućnost 1: neko fundamentalno ne poznaje (političku) geografiju. Odbija se kao neozbiljna. Mogućnost 2: radi se o poruci. U redu. Šta ta poruka sadržava, kome je upućena, koje su njene implikacije? I da li svako od nas, slobodnih građana slobodne i miroljubive zemlje, stoji iza nje? Ne znam za vas, ali ja vala jok: jak sam iz geografije, znam gde je Drina, i znam šta je iza.”

Već neko vrijeme iz dijela bošnjačkog političkog i društvenog establishmenta pokušava se kreirati platforma po kojoj bi se Sandžak simbolički trebao pretvoriti u neku vrstu pandana Republici Srpskoj, u smislu (ne)izgovorene prijetnje: ako Dodik “nama” bude previše mahao referendumom, njima će Zukorlić “zamahati” autonomijom. Takva ideja je potpuno besmislena. Najprije, koliko god da, za razliku od Republike Srpske, Sandžak u istorijskom smislu imao utemeljenje nezavisno od “izmišljanja tradicije”, on danas u praktičnom smislu nije ni najniža moguća nadopštinska administrativna jedinica. Također, istorijski Sandžak danas je podijeljen na dva dijela koja pripadaju dvjema nezavisnim državama: jedan Srbiji, drugi Crnoj Gori. Veći dio Sandžaka jest u Srbiji, no etnički su u srbijanskom dijelu Sandžaka bošnjački većinske samo tri opštine (ako se i to nije poremetilo nakon Zukorlićevog poziva na bojkot popisa). Ipak, prenebregavajući sve to, pojedini bošnjački prvaci daju izjave i intervjue u kojima se potencira fraza “Sandžak i Srbija” kao da Sandžak nije dio Srbije. Šta je to do nevješto imitiranje ove prakse koju je kritikovao Teofil Pančić u pomenutom tekstu, čak i kad se formuliše nešto opreznije?

Svoju bajramsku čestitku reisu-l-ulema Mustafa Cerić ovih je dana ovako završio: “Sa osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku i cijeloj Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu: Bajram šerif mubarek olsun!” Nabrajajući države u kojima žive Bošnjaci, Cerić je pomenuo Sandžak i Kosovo. Dobro, iza Sandžaka je rekao “i cijeloj Srbiji”, što sugeriše da je Sandžak (kao što i jest) dio ove države, makar bi neko zloban mogao kazati da titula episkopa Jovana Pavlovića (mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije) ne sugeriše da Zagreb i Ljubljana pripadaju Italiji. Što se Kosova tiče, Bosna i Hercegovina Kosovo kao nezavisnu državu nije priznala, kao što to nije učinila ni većina zemalja Organizacije islamske konferencije, što Cerićevu srčanu odanost nezavisnosti Kosova čini još začudnijom. Ali dobro, imajući u vidu da je bajramsku hutbu posvetio palestinskom pitanju, očito je da Cerića za ovaj Bajram naročito interesuju potencijalne nove članice Ujedinjenih nacija. Rečeno je već više puta da savremeni bošnjački nacionalni radikalizam unutar Bosne i Hercegovine prečesto ponavlja upravo greške srpskog nacionalnog radikalizma unutar Jugoslavije osamdesetih godina prošlog stoljeća. Priča sa (zlo)upotrebom Sandžaka ne uklapa se do kraja u taj kontekst, ali dobro ilustruje kontinuitet povođenja za lažnim analogijama. Ako već ne možemo biti majstori fantastične geografije, iščitava se u podtekstu takve politike, možemo barem biti šegrti. Analogija se, međutim, izbjegava izvesti do kraja da se ne bi došlo da zaključka kako ono što nije usrećilo majstore, šegrte može samo još i manje.

 
Oslobođenje, 08.11.2011.

Peščanik.net, 08.11.2011.