Novi predlog gubitnika poslednjih izbora o takozvanoj podeli odgovornosti tj. vezivanju mesta premijera i mesta predsednika Republike i njihovoj automatskoj dodeli “onoj drugoj strani” nezapamćeno je javno priznanje o ukidanju izbora i volje građana kao osnovnog mehanizma i principa demokratije. Kao da se izbori nisu dogodili, kao da glasovi nisu izbrojani, kao da “narod koji najbolje zna” nije izabrao kome će u sledećem periodu ukazati poverenje, DSS i G17 Plus predlažu da sa DS zauvek kohabitiraju deleći dve ključne državne i političke funkcije na “ravne časti”. Još gore, ovaj predlog anticipira i rezultat još neodržanih predsedničkih izbora i uvodi “rezervaciju mesta predsednika” za jednog od dvojice, te se ovi izbori nemaju rašta ni održati. Uz malo sabornog jedinstva ovaj princip “podele odgovornosti” može se ugraditi i u ustav “koji se lako menja”, odmah uz član o partijskom vlasništvu nad poslaničkim mandatima.

Istovremeno sa predlogom o “podeli odgovornosti” došao je i predlog da sledeća vlada funkcioniše kao i dosadašnja, po principu “jednopartijskih ministarstava”. Dakle, po principu odsustva kontrole i monopolu odgovornosti. Javno iznositi ovako protivrečne i suštinski nedemokratske stavove može samo politički neobrazovana, bahata partijska nomenklatura koja građane, glasače doživljava kao “stoku nemisleću”.

Očigledno je da se iza ove deklarativne brige za političku stabilnost države zapravo krije jedan od ključnih uzroka naše političke nestabilnosti, a to je pre svega nedemokratska unutrašnja struktura političkih partija i princip doživotnog vlasništva lidera nad jednom osvojenom funkcijom. Tako se društvena igra “šta bi bio kad bi bio…” pretvara u igru “Šta bih bio kad više ne bih bio premijer, predsednik države ili bar ministar?” Bili bi bivši premijer, predsednik ili ministar. Malo li je?

Ponuda DSS i G17 Plus se zapravo zasniva na opasnom shvatanju srpskog društva kao nepromenjivog, politički zaleđenog i trajno nedemokratskog. Ovakvo viđenje Srbije smatram opasnim jer s vremenom neminovno vodi u represiju i gušenje svakog novog političkog ili društvenog pokreta, svakog glasa razlike koji bi mogao poremetiti dogovor(e)nu stabilnost. Ovaj predlog zaista na najbolji način odslikava dubinu i iskrenost predlagača u otporu promenama bilo koje vrste, a samim tim i suštinskom neprihvatanju demokratije koja se uvek bazira na dinamičnom razvoju društva i promenjivosti vlasti.

Ne sumnjam da su prave demokrate shvatile neprihvatljivost, da ne kažem nepristojnost ove ponude. Nadam se da će biti dovoljno razumni i odlučni da se odupru novom pokušaju zaustavljanja demokratskih promena u Srbiji, jer sam uveren da su građani Srbije danas i zreli i spremni da sa njima podele odgovornost za hrabre odluke koje treba da donesu.

 
Danas, 08.03.2007.

Peščanik.net, 07.03.2007.