Foto: Slavica Miletić
Foto: Slavica Miletić

Ko bi rekao, Ana Brnabić je promovisana u izvršioca važnih poslova. Reklo bi se da više nije kaktus ili fikus, biljka u uredu, nego glasnik straha i pretnji. Evo je na naslovnoj strani Danasa, gde pokazuje svoju dečačku frizuru i dva primerka tog lista. Ta bi scena imala da dokaže kako Danas priziva ubistvo braće Vučić.

Kako je to zaključila premijerka kržljave pismenosti i oskudne rečitosti, izrazito skromnog misaonog sklopa, iznenadni ekspert za pitanja snajperske vatre. Režim je inače sklon da složene pojave uprošćava na neopisivo tupav način, tražeći javne poruke kojih nema kako bi saopštio nešto što ne ume. Bojeći se nečega što ne postoji, živeći jedino u svetu koji je stvoren za taj jedan dan plačljive melodrame.

Dan pre nego što je premijerka tuđim mozgom izmaštala planiranu bratsku tragediju, koju priziva jedan ugledni dnevni list, važniji brat je optužio Danas za širenje fašističke propagande. Na kojim temeljima je izgrađena ta misao rukovodećeg uma, koja je u Srbiju stigla iz Brisela putem Pinka?

Danas je objavio fotografiju žustrih aktivista SNS-a, koji su se slikali u Novom Sadu, sve pazeći da u nekakvim izborima po mesnim zajednicama i kućnim savetima ne krene naopako po njih. Na čelu tih posebnih trupa bio je Andrej Vučić, brat po funkciji, drugi, ili čak prvi čovek po moći u državi. Teško je sačuvati bilo šta bez neumrle legende o složnoj braći. U svoje vreme, dok je još uspavljivan u zagrljaju vladaoca, u toku jednog od podavalskih atentata, Nebojša Stefanović je rekao ovo: Aleksandar Vučić ima samo jednu slabost, a to je Andrej Vučić, Andrej Vučić ima samo jednu slabost, a to je Aleksandar Vučić.

Rezultanta tih slabosti daje ovo što imamo: masovni sektaški front za očuvanje braće od njih samih. U svakoj javnoj žalopojki Vučić će iskazati nežnu bratsku ljubav i baciti anatemu na sve i svakoga ko bi se usudio da bilo šta napiše o bratu u senci.

Zašto bi fotografija Andreja Vučića u Novom Sadu bila „fašistička propaganda“? Brat pomaže bratu u onome što brat radi, o tome pišu novine. Ispada da vladalac slabo stoji sa pojmovima. Niti zna šta je fašizam, niti propaganda, svoju je misaonu konstrukciju stvorio pod naletom radikalskog besa, ne želeći da se javno tumači ko je na toj fotografiji u lošem društvu: Andrej Vučić koji pomaže bratu, ili gomila oko njega, koja pomaže Andreju Vučiću da pomaže bratu da ga pazi od fašista.

Vladalac je stvorio sintagmu koja ne radi, igrajući se javnim jezikom koji ne poznaje. Dakle, da li je slika Andreja Vučića sa grupom bratskih podanika fašistička propaganda? Ili je to nešto drugo što pregovarač iz Brisela nije sasvim dobro poređao, pa je rekao ono što nije želeo da ispadne. Kakve veze ima fašizam sa fotografijom koja bi mogla da bude samo uspomena iz Novog Sada? Ili ipak ima? Ali to već nije problem Danasa.

Problem dobija svoje opskurne oblike, dorađene slaboumnom logikom iz samog vrha izvršne vlasti. Predsednica vlade je dobila težak posao da „fašističku propagandu“ preimenuje u pozivanje na ubistvo braće. A to, naravno, čini Danas, pa je tako i nastala ona fotografija AB sačinjena od šarma, brige i oskudnog aparata za razmišljanje.

Ponovo je u zaveru, bar na njenom začetku, uključena tviter zajednica, i jedna objava, čija je ironijska završnica nastala po nadimku partijskog militanta Slobodana Milutinovića Snajpera. Navedimo ovde celovitu premijerkinu misao, da se ne bi pomislilo da autor ovog teksta preteruje u vezi sa njenim nejasnim misaonim statusom: „Sad smo tačno videli, posle prve naslovne strane, paralelno sa ovom drugom naslovnom stranom, imamo poziv da svaka mesna zajednica nabavi po jedan snajper, ubije valjda Aleksandra Vučića i Andreja Vučića tim snajperom. E, onda će izbori biti fer. I sad smo došli do toga šta su njihovi zahtevi, kakvi izborni uslovi mogu da budu. Aleksandar Vučić ne može da se bavi politikom i ne može da se bavi izborima. Sad smo otišli korak dalje, sada ni Andrej Vučić ne može da se bavi politikom i ne može da se bavi izborima. E, sad njih treba i fizički likvidirati i onda će izbori da budu fer. Evo, to su onda fer izborni uslovi. Ja nemam o tome drugo da kažem.“ (Danas, 17 jun)

Ovo je čista esencija besmisla, ples po nesuvislosti, takav je tok kreativne misli srpske premijerke, potpuno zapetljane u ekstremno glupu atentatorsku fikciju. Ima li ta žena savetnike za medije, ili bar čuvara koji bi je sprečavao da nastupa javno? Ili je ovo vrhunac odbrane straha od poraza, i paranoje koja gura ovaj režim sve dalje od stvarnosti i u nove zločine.

Šta god da je, agresija na ostatke građanskog uma postaje opsesija režima, opasno testiranje strpljenja uspavanih. Ali, bar smo po nečemu jedinstveni: niko i nigde nema takvog predsednika niti takvu premijerku. Ništa slično nigde nije moguće.

Peščanik.net, 18.06.2021.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)