Funny Christmas

Funny Christmas

NA REPU ZAČELJA – KOLIKO JE SRBIJA ZAOSTALA

Od svih zemalja bivše Jugoslavije, jedino Srbija još uvek nije dostigla stepen razvoja iz 1990. godine. Bosna i Hercegovina je otprilike na nuli, dok su sve druge federalne jedinice, pa i Kosovo, manje ili više premašile nivo od pre četvrt veka. Istovremeno, njen privredni rast je među najnižima u okruženju. A po njenim resursima, po njenim potencijalima, prosto je prirodno da Srbija bude lider ovog regiona. Ali šta kada je vođa na repu, kako da se to objasni?

Objave

Malo, malo, pa nam sa vrha države poruče kako je Srbija lider regiona; da je prva u ovom, a najbolja u onom i tome slično. Eto recimo, premijer Vučić je već više puta izjavljivao kako će Srbija ove godine biti “među prve tri države u Evropi po rastu bruto domaćeg proizvoda”, tvrdeći čak samouvereno: “Niko ne može da me demantuje, jer je reč o merljivim stvarima”. U želji da pokažu da su uvek spremni da brane svog lidera, potom su se oglašavali i njegovi saradnici. Kao na primer Zorana Mihajlović koja je izjavila: “Verujte, Srbija je jedina zemlja u Evropi sa rastom. Pogledajte zemlje oko nas”.

Pre nego što bacimo pogled u preporučenom smeru, nije naodmet podsetiti na još jedan razlog za ovakvo poređenje. Uskoro će naime isteći jubilarna godina u kojoj se navršilo četvrt veka od faktičkog raspada SFR Jugoslavije, pa je ovo poslednja prilika za pogled na to “gde su, šta rade” bivše jugoslovenske republike (i pokrajine). Stari čitaoci Novog magazina sada će se možda prisetiti da smo se jednom već bavili ovom temom, pre pet godina, pa se ova prilika može iskoristiti da se vidi da li se nešto, i šta, od tada promenilo.

I odjave

Na žalost naših lidera, ali na našu još više, Srbija nema čime da se pohvali. Srbija ne da nije lider regiona, koji je, uzgred, na repu Evrope, već je na njegovom začelju. Čak i ako se uzme da će Srbija ove godine ostvariti rast bruto domaćeg proizvoda od 2,8 odsto, prema procenama Svetske banke (iznetim u Ekonomskom izveštaju za jugoistočnu Evropu) Srbija će biti pri dnu. Iza Srbije će biti samo Makedonija, sa dvopostotnim rastom, a ispred naše zemlje su i Albanija i Crna Gora, čiji se rast procenjuje na 3,2 odsto, i Bosna i Hercegovina (2,8), pa i Kosovo, koje će imati najviši rast (3,6 odsto). Srećom, ili nažalost, ni naš region više nije ono što je bio. To jest, nekada smo bili u društvu sa Hrvatskom i Slovenijom, a sada sa Albanijom, pa možemo da se hvalimo kako smo po rastu BDP-a ispred “zapada”. Jer, “dežela” će ove godine imati rast od oko dva, a “lijepa naša”, tj. njihova, oko 1,5 odsto. To je svakako lepo, ali ne treba smetnuti sa uma da slovenačkih jedan odsto rasta BDP-a svakom stanovniku Slovenije donosi 178 evra, a tri odsto rasta svakom građaninu Srbije 141 evro.

Tabela 1

Tabela 1

Kada je reč o pokazateljima nivoa razvoja, tzv. uža ili, ako je nekome tako bolje, centralna Srbija bila je 1989. godine na 52 odsto Slovenije, a sa pokrajinama (obema) na 46 odsto. Međutim, ako se uzme u obzir da je Vojvodina bila na oko 60 odsto Slovenije, onda bi – da bi se napravilo poređenje s tamošnjom situacijom gde uža Srbija i njena “severna pokrajina” čine jednu državnu celinu – moglo bi da se kaže da je Srbija sa Vojvodinom u svom sastavu na početku poslednje decenije 20. veka bila na (najmanje) 55 odsto slovenačkog bruto domaćeg proizvoda po stanovniku. Današnja Srbija (de facto bez Kosova) nalazi se na 45 odsto slovenačkog BDP-a po stanovniku, što znači da je jaz između dve zemlje povećan.

Tabela 2 pokazuje koliko je koja bivša jugoslovenska republika napredovala od 1990. godine naovamo. Za poslednjih 25 godina, dakle, najviše je napredovala Slovenija, koja je i svoj ukupni BDP i BDP po stanovniku povećala (preko) 70 odsto. Zatim slede Crna Gora i Hrvatska s povećanjem od 35-40 odsto, pa Makedonija (20-30 odsto); Bosna i Hercegovina je praktično ostala na istom nivou, dok je Srbija zabeležila i pad bruto domaćeg proizvoda u celini i po stanovniku – u oba slučaja za petinu.

Tabela 2

Tabela 2

Koliko je Srbija izgubila (što važi i za druge ex-Yu zemlje), najbolje pokazuje poređenje sa državama od kojih je pre 25 godina bila razvijenija. Recimo, Bugarska je 1990. godine imala BDP po stanovniku 5.200 evra, dakle 10 odsto manje od Srbije, a lane 6.300 evra ili 30 odsto iznad Srbije. Poređenje sa Slovačkom još je poraznije. Nekad je Srbija bila dva i po puta razvijenija od Slovačke (čiji je BDP po stanovniku bio 2.300 evra, a danas je Slovačka, sa BDP/pc od (neverovatnih) 14.500 evra, tri puta razvijenija od Srbije.

Tabela 3

Tabela 3

Sudbina

Ni poslednjih 15 godina, ni demokratske promene, nisu međutim donele očekivani boljitak. Naravno, rasta je bilo, ali ni blizu obećavanog. Ako se pogleda BDP po stanovniku meren kupovnom snagom, što je realnija mera kvaliteta životnog standarda (makar njegovog materijalnog dela) jer su cene u manje razvijenim zemljama niže, pa se za manje novca može kupiti više robe, ni tu napredak nije naročito spektakularan. Recimo, iako je Srbija svoj BDP/pc PPP (purchasing powerr parity – paritet kupovne moći) duplirala – sa oko 5.000 evra 2000. na 10.500 evra 2015. godine – a Slovenija ga je u istom razdoblju povećala svega 50 odsto, razlika je u apsolutnom iznosu porasla: sa 10.000 na 13.000 evra. Posebno, međutim, “frapira” podatak da je (i) prema ovom kriterijumu Srbija (gotovo) najgora jer je iza nje samo Bosna i Hercegovina (Tabela 4). Uzgred, neka vas ne mrzi, dragi, ma kako proređeni, čitaoci da svoju pažnju zadržite na tabelama; možda je dosadno, ali je sigurno korisno; one, kao slika, govore više od hiljadu reči.

Tabela 4

Tabela 4

Što je najgore, da se vratimo na temu, uprkos hrabrim najavama naših najviših dužnosnika, sudeći prema procenama relevantnih međunarodnih institucija, Srbija se ni u 2017. godini neće probiti u prve redove vazda zaostalog zapadnog Balkana. Naprotiv, sa prognoziranim rastom od tri odsto Srbija se nalazi na začelju regiona. Jer, svi će drugi, bar tako kaže Svetska banka, imati veći rast: BiH 3,2 odsto; Makedonija 3,3; Albanija 3,5; Crna Gora 3,6 i Kosovo 3,9 odsto.

I sad se zbilja postavlja pitanje: Kosovo, koje je bilo sinonim zaostalosti, danas ne ulazi u statističku sliku Srbije niti opterećuje njen razvoj, ali Srbija nikako da pokaže svoje lepše lice niti da bržim i odlučnijim koracima krene napred.

Tabela 5

Tabela 5

Tabela 6

Tabela 6

Il’ ko zna šta li je

A napred, to znači na Zapad. Ali, kada se pogleda poslednjih 15 godina onda se one, suma sumarum, uz mestimične, periodične i personalne izuzetke, čine kao nastavak politike devedesetih, samo “latentni”, tj. prikriveni i drugim sredstvima. Mada se nekad nije libilo ni starih metoda. Premijer Zoran Đinđić pao je kao prva žrtva te politike, vojnici Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović kao sledeće… Drugih, ne tako tragičnih, bilo je još mnogo više.

Liberalne reforme ne samo u sferi ekonomije, nego i politike, prosvete, zdravstva, vrlo brzo su došle na zao glas; ne sprovode se uopšte ili se sprovode tako traljavo da ih to samo kompromituje. Svako mesto u javnoj službi postalo je partijski plen, od direktora do spremačice. Desetine hiljada članova Srpske napredne stranke dobija radna mesta u javnom sektoru.

Etablira se život na dug, troši se mnogo više nego što se zarađuje. Preduzetništvo i privreda uopšte pod sve su većim opterećenjem, i finansijskim i političkim. Otimaju se firme i poslovi, naročito oni sa državom.

Uloga i uticaj tajnih službi raste. Paralelno s tim, kroz uzročno-posledičnu vezu jača uticaj Rusije. Nikada od 1948. naovamo uticaj Rusije nije bio tako jak. Ne samo u tzv. običnom narodu, tu možda i ponajmanje, nego pre svega u inteligenciji, u kulturnim institucijama, u političkim partijama, među poslanicima i, na kraju, ali najvažnije, u državi.

Institucije, ionako slabe i praktično još nezavršene, polako se razaraju. Na nišanu je posebno ona najvažnija – javnost. Društvo bez institucija, to znači život bez države, drugim rečima, život bez prava i pravila. A to znači bez slobode i pravde.

Režim u Srbiji sve više liči na onaj u Rusiji. Sve je više vlasti u rukama jednog čoveka. Paradoksalno, ali samo na prvi pogled, taj čovek deluje sve nervoznije. I sve nesigurnije. Na svaku zamerku reaguje ljutito, svakog političkog protivnika tretira kao neprijatelja protiv koga usmerava celokupni državni aparat.

Pogledajte parlament. Vladajuća stranka ne samo što neprekidno izaziva incidente nego i konstantno obesmišljava svaku raspravu o bilo kom problemu. Na svaku kritičku primedbu opozicije odgovara se salvama ličnih uvreda i diskvalifikacija.

U unutrašnjosti zemlje stanje je još gore. Tu je lokalna vlast još bezobzirnija jer nema ni (koliko-toliko) kritičke javnosti ni medija. Samo se čeka poslednja komanda: uhapsite internet.

To je – poslovni ambijent. A ne procedura za izdavanje građevinskih dozvola. Ne kaže se džabe da je kapital “plašljiva zverka”. Diktature su nestabilni režimi. Strani investitori dolaze samo uz velike povlastice i gledaju na kratak rok, da u nekoliko godina izvuku uloženo. Domaći biznismeni se pak povlače u ilegalu ili investiraju napolju. Posledica: u naredne tri godine ukupne investicije će se kretati oko 19 odsto bruto domaćeg proizvoda. A Srbiji je potrebno najmanje 25 odsto da bi ostvarivala stope razvoja od 4-5 odsto godišnje. Da se zaista izvuče iz ove teške ekonomske zaostalosti u kojoj se valja.

Izgubljene stotine milijardi

Ekonomska faktografija pokazuje da su gotovo u celom prošlom veku, a naročito za vreme SFR Jugoslavije, razlike u ekonomskoj razvijenosti između pojedinih ex-Yu republika bile manje-više konstantne. Slovenija je, naravno, bila najrazvijenija, a onda su išle Hrvatska, koja je bila malo ispod dve trećine slovenačkog nivoa, pa Srbija (na polovini), Crna Gora (na nešto preko trećine, 37-39 odsto) i, na kraju, Bosna i Hercegovina i Makedonija, koje su imale trećinu slovenačkog bruto domaćeg proizvoda po stanovniku (BDP/pc – per capita). Ti odnosi, koji su trajali decenijama, u poslednje dve drastično su narušeni. U korist Slovenije, odnosno, sa druge strane, na manju ili veću štetu svih ostalih. Da su ti odnosi ostali isti – s obzirom na to da je slovenački BDP po stanovniku prošle godine dostigao 17.400 evra – Srbija bi danas imala BDP/pc od oko 8.700 evra, dakle 4.400 evra više nego što ima danas. Bosna i Hercegovina bi imala BDP/pc veći 2.200 evra, Makedonija 2.100, Crna Gora 1.200, a Hrvatska, koja je najmanje izgubila, oko hiljadu evra po stanovniku.

Isto, logično, važi i za bruto domaći proizvod u celini. Srbija je (bez Kosova) prošle godine imala BDP od oko 30 milijardi evra, a mogla je da ima, da je bila pametna, dvostruko više, oko 60 milijardi evra. Gubitak Srbije meri se, dakle, stotinama milijardi evra, a svakog njenog stanovnika pojedinačno desetinama hiljada evra. I taj će nas gubitak, kroz smanjene performanse privrede i društva, pratiti i u narednim godinama.

Novi magazin, 15.12.2016.

Peščanik.net, 17.12.2016.


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)