Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Kada je predstavnik Ministarstva pravde na završnoj trodnevnoj sesiji izrade Strategije za borbu protiv korupcije redom odbijao predloge koji su podrazumevali da se predvide novčana sredstva za izvršenje mera, bio sam ubeđen da će ministarka pravde, kad bude obrazlagala Strategiju, kazati da je Srbija strateški opredeljena za borbu protiv korupcije. I sa takvim „strateškim pristupom“, požalio sam se, od nas se očekuje da napravimo strategiju besplatne borbe protiv korupcije. Borbe koja takođe ne zahteva ni da se mnogo menjaju propisi ili, ne daj Bože, Ustav.

Nisam bio u pravu. Ministarka je na javnoj raspravi o nacrtu strategije izabrala drugu frazu – cilj Vlade Srbije je „nulta tolerancija prema korupciji“. Ista fraza, ukazali su mi kolege-saborci, koju je tadašnji ministar Nikola Selaković izgovorio krajem decembra 2012. godine najavljujući Strategiju borbe protiv korupcije (koja je usvojena 2013. i prestala da važi pet godina kasnije). Ista fraza koju je tadašnja ministarka Nela Kuburović ponavljala (rezultat brzog guglovanja) 2017. i 2019. („Vlada Srbije postavila kao prioritetan zadatak nultu toleranciju prema korupciji“). Čak ju je prežvakavao (frazu, da bude jasno) i tadašnji predsednik Skupštine Srbije Nebojša Stefanović na okruglom stolu sa evropskim parlamentarcima, hvaleći „opredeljenost“ Vlade.

Vrhovni borac protiv korupcije i organizovanog kriminala tu je frazu dodatno razrađivao, razvlačeći je od „država pokazala da ima nultu toleranciju prema kriminalu i korupciji“ do „postoji nulta tolerancija, politička volja i jasan politički cilj – zemlja bez korupcije i kriminala“.

Ministarka Popović nije se potrudila da bude, hm, originalna, pa da iz fundusa fraza izvuče ovu sa strateškim opredeljenjem, koju su njene stranačke kolege uglavnom uparivale sa „evropskim putem“.

Pored toga što sam promašio frazu, nisam bio u pravu ni sa uverenjem da će ministarka stratešku uvodnu rečenicu ispucati u parlamentu jer, kako sada stvari stoje, novu strategiju će usvojiti Vlada Srbije. Pa će tako strategija i akcioni plan koji usvaja Vlada predviđati mere za parlament i druge institucije kojima Vlada ne može da propisuje obaveze niti zadatke, niti da ih pozove na odgovornost.

Ups, sad sam se zaneo i počeo da obrazlažem šta u strategiji piše, a šta ne piše, kao da je to bitno. Uostalom, kada je prethodna strategija istekla, tadašnja Agencija za borbu protiv korupcije konstatovala je u poslednjem izveštaju da je od 250 aktivnosti sprovedeno 37%. Niko nije odgovarao za nesprovođenje aktivnosti. A kamoli za to što ni one sprovedene uglavnom nisu dale rezultate.

Tako da zapravo nije bitno ko će novu Strategiju usvojiti, sprovoditi i šta će u njoj pisati. U ovom trenutku jedino je bitno da se izmene Zakona o sprečavanju korupcije i Strategija usvoje što brže, kako bi Vlada do kraja septembra izvestila GRECO, mehanizam Saveta Evrope, da je ispunila pojedine preporuke iz petog kruga evaluacije i da bi se u izveštaju Evropske komisije konstatovalo da imamo Strategiju. I niko ne brine ni za procesuiranje korupcije, ni za njeno sprečavanje, ni za strategiju, ni za nezavisna tela, ni za izveštaje, predloge, sugestije. A nije ni bitno da li neko brine, da ne uvredim ljude zaposlene u javnom sektoru, u ministarstvima i drugim državnim organima, jer ti koji brinu su nalik na zaboravljene posade ostavljene na nekim isturenim ispostavama, koje više ništa ne brane, ali nikada nije izdata naredba da se vrate kući.

U Srbiji ne odlučuju ni ministarka, ni vlada, ni skupština, već jedino Aleksandar Vučić, bez obzira da li se nalazi na funkciji predsednika Republike ili mesne zajednice u Jajincima. Država i njene institucije su marljivo i predano razrušene, pa tako i institucije koje bi trebalo da se bore protiv korupcije. U Vučićevoj agendi borba protiv korupcije pojavljuje se samo kada treba odgovoriti na primedbe ili zahteve iz Brisela ili Strazbura, a ni to više nije toliko visoko na agendi koliko se stvarao privid da jeste pre desetak godina.

Vlada na čijem se čelu posle Vučića nalazi osoba koja Vučića oslovljava sa „šefe“, i čiji je „prioritet“ borba protiv korupcije svih ovih godina odbijala je da popravi zakone, da obezbedi njihovo sprovođenje, da pusti institucije da zaista rade svoj posao. Ostali smo u tom desetogodišnjem kuvanju žabe bez države. I nema strategije koja će omogućiti borbu protiv korupcije.

Rezervnu Srbiju, međutim, nemamo. I uz borbu da izgradimo državu, moramo održavati plamen, gurati taj prokleti kamen uzbrdo, svesni da ga mnogo jača sila gura nizbrdo. Stoga je i Transparentnost Srbija aktivno učestvovala u radu na strategiji, kroz radne grupe i podgrupe, i poslaće niz predloga za unapređenje teksta koji je nakon filtriranja izašao iz Ministarstva pravde. Ako hoćete da pogurate kamen ili bar vidite kako to izgleda, dobrodošli ste na sajt TS. Ja sam, da parafraziram Broja Jedan, odveć umoran da sve to prepričavam.

Peščanik.net, 23.08.2023.


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)