Unutar geografskog područja koje danas nazivamo Hrvatskom postoji jedna čudesna zemlja. Ne čudesna na baš isti način kao C.S. Lewisova Narnia ili Tolkienovi imaginariji Shire ili Mordor, već čudesna po stanovnicima koje uzgaja. Zemlju možemo nazvati liberalno-demokratskom Kroacijom, da ne kažemo neoliberalnom. Ovih dana sam sreo jednog od njenih podanika. Osoba koja je aterirala na stolicu pored mene, konstelacijom čudesnih prijateljsko-obiteljskih odnosa, nije osoba koju bi iko na svijetu okarakterizirao kao zlu. Nije ni neobrazovana, jer uspješno stremi diplomi iz ekonomije, a znamo da je svaka diploma na Balkanu jednaka sa dobijanjem titule intelektualca. Nije čak ni politički desno orijentirana. Jedino voli da razglaba o politici i nepravdi te koristi riječ ‘normalno’ u svim njenim gramatičkim oblicima isuviše često. Što moje senzore za otkrivanje amaterskih oblika ksenofobije brzo dovodi do usijanja.

Opterećena teškim bremenom nepravde osoba počinje priču o predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću i stanovima u zagrebačkom naselju Sopnica-Jelkovac. Naime, u ovom naselju koje je Bandić nazivao svojim “djetetom” u medijskim istupima, postoji problem koji uzrokuje gorepomenutu nepravdu. Problem, strukturalno-urbanistički, leži u tome što je jedan dio stanova u naselju dodijeljen Romima koji bi se tu trebali doseliti iz Plinarskog naselja. Nepravda je, kako moj sugovornik izlaže, ekonomske prirode jer stanari koji su tu kupili stanove nisu imali pojma da će određen broj stanova biti dodijeljen Romima i sada je ekonomska vrijednost stanova naglo pala zbog predviđene migracije romske populacije.

Iako kritika protiv Bandića u ovom slučaju dobija raznovrsne forme sve se ipak lako svodi samo na jedan zajednički nazivnik. Recimo, naselje danas nema ni telefonske niti Internet-priključke niti ikakvih trgovina. Što je svakako neprofesionalan odnos prema građevinskom projektu. Što je također onaj jarko vidljivi diskurs koji iza sebe vješto krije onaj pozadinski koji se u liberalnoj Kroaciji ne formulira u baš iste riječi kakve, recimo, možemo naći na ekstremističkom portalu Stormfront. Ruku na srce, priključci kasne ali će doći. Kao i trgovine. Problem je nešto drugo.

Prevareni stanari koji su ogromne pare spiskali da bi kupili stanove koji sad ne vrijede ništa su prevareni u etničkom smislu. Iako su Hrvati na hrvatskoj zemlji. I svi, metodom nepogrješivih predrasuda, znaju već sad da će Romi sakupljati staro željezo koje će narušiti izgled hrvatskih haustora ili će se pak sami Romi sakupljati u bande koje će nasrtati na hrvatske penzionere, kako se već može pročitati po Internet-jazbinama. To da su i Romi, uglavnom, građani Hrvatske koji trebaju negdje u Hrvatskoj živjeti se, naravno, olako zaboravlja baš kao i činjenica da su isti Romi odigrali bitnu ulogu u domovinskom ratu. Tad su bili samo dobri Hrvati koji su služili svojoj domovini.

Bandić je ovih dana upuzao u povijest populizma. Njegov postupak dodjele stanova Romima je još samo jedna stavka u njegovoj populističkoj strategiji. Iako je Bandić motiviran jeftinim politikanstvom kojim grabi glasove određenih kategorija, a ne altruizmom ili borbom za ljudska prava najveće evropske manjine, to nije zapravo osobito zanimljivo i formira samo taj vidljivi diskurs koji redovno dospijeva u prvi plan medijske pažnje. Ono što je zaista interesantno je koliko se kritika samog Bandića, u koju se tu i tamo uključi i to da je on došljo iz Hercegovine koji se rasipa hrvatskim ili zagrebačkim parama, te oštra kritika poslovanja zagrebačkog Holdinga koristi kao paravan za manje ili više čistokrvni etnorasizam prema Romima. Tako su stanari naselja, ‘profesionalni’ ili ‘normalni’ Hrvati, uputili pismo protesta u kojem se, kako prenose index.hr i reklamacije.net kaže: “Politikom naseljavanja osoba koje statistički bilježe veću vjerojatnost pojave kriminalnog ponašanja ugrožena je sigurnost svih stanara u naselju.” Nema ovdje ni riječi o Romima već ‘osobe’ postaju kategorija. Prilično teška kategorija za definirati. I efektivan način da se bude i etnorasista i politički korektan istovremeno.

Moj sugovornik vidi svu ovu situaciju samo kroz prizmu kuna i eura koje su vlasnici stanova nepravedno izgubili. ‘Romska’ dimenzija pitanja se uopće ne registruje u njegovim riječima. Da je socijalizacija Roma bitna stvar za hrvatsko društvo mu ne pada ni na pamet. Romi su, u ovom slučaju, svedeni samo na negativni ekonomski faktor koji uništava profit. Prostorna segregacija koja postoji i koja Rome izdvaja u romska getoizirana naselja bez urbane infrastrukture nije predmet razmišljanja podanika liberalne Kroacije. Socijalna integracija Roma koja se može razviti samo sprječavanjem njihove potpune getoizacije u čemu država mora odigrati svoju ulogu je, također, proces kojim bi se, bar donekle, eliminirali površinski susreti između Roma i neroma koji, zbog svoje površnosti i rijetkosti, uveliko doprinose jačanju stereotipa na obje strane.

Stereotipiziranje načina zarađivanja ove etničke skupine (skupljanje starog željeza) služi u datoj situaciji za njenu ekskluziju iz sociološkog sustava normalnosti. Paralela se može povući sa septembarskim slučajem iz Osnovne škole Kuršanec u Međimurju gdje se grupa roditelja pobunila protiv mješovitih razreda sa podjednakim brojem Hrvata i Roma jer to, navodno, oštećuje jezički razvoj hrvatske djece. Zarađivanje ili jezik, Romi su isključeni iz demokratskog sistema. Signifikantno je, također, da se vratimo na slučaj Sopnica, da je SDP-ov političar Zdravko Juć uputio u eter izjavu u kojoj je izrazio brigu o tome ko će zapravo živjeti u Sopnici da budući potvrđeni stanari ne bi živjeli u strahu. Izjava, osuđena iz više pravaca kao diskriminatorna, dolazi, dakle, od nominalnog ljevičara a ne zastupnika HDZ-a ili ultra desnih stranaka. Ljevičar je i moj sugovornik koji me žustro uvjerava kako on ima čak i prijatelja Roma s kojima izlazi ali… Uvijek to famozno ALI kad pričamo o manjinama. ALI rječito koliko i sam Stormfront.

Prema gradskom zastupniku Jurici Meiću, Juć, dajući diskriminatornu izjavu, nije govorio kao SDP-ovac već kao direktor “Stanogradnje” iznoseći samo stavove zabrinutih stanara. To, naravno, kako Meić potcrtava, nije stav SDP-a već znači samo da je Juć dobar poslovni čovjek. Koji sve to gleda kroz jednostavnu prizmu kuna i eura. Incident je došao do toga da je Jasen Mesić, HDZ-ov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, osudio Jućovu izjavu kao protuustavnu i protuzakonitu. Za trenutak ljevica i desnica su zamijenile mjesta pod plaštom ekonomskog profita, što puno govori o (ne)kvalitetu hrvatske mainstream ljevice. Čini se da su granice između liberalno-demokratske Kroacije i Hrvatske koja u slobodno vrijeme obitava na Stormfrontu prilično porozne i nejasne, ako se radi o Romima i pitanjima vezanim za ovu populaciju. Obje Kroacije/Hrvatske će uskoro slaviti Božić, praznik mira, ‘normalnosti’ i obiteljske sreće. Nijedna od njih, kako se čini, nije baš rada živjeti s Romima. To malo Roma koliko ih je ostalo u Hrvatskoj nakon 30. aprila. 1941 godine.

 
Peščanik.net, 20.12.2009.

Leave a Reply