Paralelno sa jenjavanjem rejtinga Evropske unije raste ponovno oduševljavanje švedskim modelom. Jedan od vođa italijanskog populističkog pokreta hotelijerskog imena “Pet zvezdica” obećao je pre neki dan Italijanima kako će imati švedski standard čim njegova “nepartija” preuzme državu u svoje ruke. Švedska je u populističkoj mitomaniji najblještaviji mamac za naivne. U februaru ove godine i srpski premijer je u Švedskoj bio vidno impresioniran: “Kada bismo deo onoga što imaju Skandinavci, njihovog duha, mogli da prenesemo u našu zemlju, mnogo bismo brže napredovali”. Za razliku od Miloševića ili Berluskonija, na primer, koji su svojim podanicima obećavali Švedsku, Vučić se pokazao elegantniji u ulozi manekena njenog modela. Pozvao je njih, Šveđane: “Molim vas dođite u Srbiju, potrebno nam je vaše iskustvo, podrška i pomoć”.

Čime taj privlačni model zrači danas? Švedska je svoju finansijsku krizu doživela 90-ih godina prošlog veka. Oporavak je plaćen smanjenjem BDP-a za četvrtinu i, kako se tada govorilo, padom “od socijalne do minimalne države”. Eto, i u tome je preduhitrila ostale koji su sve do 2007. zataškavali ekonomske nestabilnosti zbog kojih su zatim pali u mnogo dublju psiho-finansijsku depresiju. Ponovila se situacija iz vremena Velike krize kroz koju je Švedska prošla mnogo lakše nego druge zemlje i poslužila za primer predsedniku Ruzveltu da se reformama treba pozabaviti pre nego što stigne kriza. Švedski “srednji put”, kako ga je (1936) u istoimenoj knjizi definisao Markvist Čajlds (Childs), Ruzvelta je posebno privukao zbog dokaza uspešne koegzistencije državne intervencije i privatnog sektora u Švedskoj, “pri čemu i jedni i drugi prave novac, a ne gubitke”. Još tada je primećeno i da je Švedska zemlja sa visokim stepenom autonomije, sa relativno malom, nekorumpiranom birokratijom, van uticaja političkih partija.

Švedska je ostala jedna od najdemokratskijih zemalja, u kojoj je birokratija efikasna, socijalne službe uzorne, nezaposlenost mala – 6,7 odsto danas, a umela je biti i 1,3 odsto pre nego što su navalile izbeglice iz Jugoslavije 90-ih godina. To je i zemlja sa najorganizovanijim prihvatom imigranata. Švedski građani gaje duboko poštovanje prema drugome, svojoj okolini, zajedničkim dobrima, različitosti, svim rodnim orijentacijama. Žene su okosnica društva, podjednako važna kao porodica, pravo na rad, solidarnost i tolerancija.

Neprikosnovena vladavina socijaldemokrata (SAP) prekinuta je 2006. pobedom konzervativaca (Alijanse za Švedsku), koji su prvi put u istoriji dobili dva mandata za redom. Pritom se u ključna opredeljenja nije diralo previše, jer različiti politički pogledi nisu osnova za mržnju, za rušenje protivnika i po cenu upropašćavanja zajednice, nego platforma za ponudu različitih programa za rešavanje društvenih problema. Na građanima je da se opredele u koga imaju više poverenja da će efikasnije voditi politiku, ekonomsku pre svega. Najveći deo švedskih uspeha i apsolutna komparativna prednost nad drugima proističe iz sposobnosti da relativno lako postižu konsezus politike, preduzetnika, moćnih ali kooperativnih sindikata, nevladinog sektora… oko ključnih interesa nacije koje zatim poštuju i vlast i opozicija. Tako su van rasprave pitanja izvozne orijentacije proizvodnog sektora, favorizovanja nauke, aplikacija novih tehnologija, opšteg obrazovanja i socijalnih prava građana, ekologije, zastupljenosti žena u politici i zapošljavanju.1 To je deo korpusa švedskog modela, koji kod njih niko razuman ne dovodi u pitanje. Dakako da je talas populizma dopro i do Skandinavije, ali je tamo blaži i po broju i po zagriženosti pripadnika.

Tešku finansijsku krizu devedesetih godina, koja je pokazivala sve karakteristike kasnije globalne krize, Švedska je razrešila nacionalizovanjem banaka, ne obraćajući pažnju na kuknjavu liberalnih fundamentalista. Nedavno je prodala poslednjih 7 odsto vlasništva Nordea finansijske grupe, koja kao privatna banka pokriva Skandinaviju (Finska, Norveška, Danska i Švedska), ali će njene dve najveće domaće banke, koje je nacionalizovala, ponovo postati privatne tek 2028.

Švedska je sebi postavila čvrste i rigorozne ciljeve kresanja državne potrošnje sve do postizanja pozitivnog bilansa budžeta. Ustanovila je Finansijski savet – komitet eksperata kojem je definisan zadatak da obezbede dugoročnu finansijsku stabilnost, privredni rast i što veću zaposlenost. Uspela je jer je imala podršku celog političkog spektra. Isti postupak sa istim nivoom kolektivne svesti i odgovornosti ponovljen je kasnije još samo na Islandu i sa podjednakim pozitivnim rezultatima. Uglavnom oporavljena dočekala je globalnu krizu 2007/8. godine sa izbalansiranim budžetom i stabilizovanom ekonomijom. Švedska je jedina članica EU u kojoj sve regije imaju BDP po stanovniku viši od proseka Evropske unije, a prosečan BDP iznosi 46.219 dolara po stanovniku.2 Po broju stanovnika je od Srbije veća samo za četvrtinu (9,5 miliona ukupno), a po BDP jača 12,5 puta!

Kako njihov Business Tendency Survey (Pregled poslovnih tendencija) navodi, rast BDP u ovoj i narednoj godini biće preko 3 procenta, zasnivaće se uglavnom na ekspanzivnom izvozu sa rastom od 4-5 procenata, ukupni dugovi svedeni su na 41,2 odsto BDP (upola u odnosu na EU), veliki priliv imigranata povećaće stopu nezaposlenosti na 7,7 odsto u ovoj godini i 7,6 odsto u narednoj. Uprkos povećanoj ponudi na tržištu rada, stepen rasta radne satnice pašće u ovoj godini za samo 0,3 odsto, da bi već u narednoj dostigao nivo rasta od 3 odsto, odnosno za 0,5 odsto više. Indikator ekonomskih tendencija pao je u novembru za 1,9 odsto, ali je još uvek za 6,5 odsto iznad dugogodišnjeg proseka. Rigorozne mere štednje nikada nisu usmeravane na povećanje oporezivanja dohotka ili smanjenje fondova za razvoj. Najveći deo restriktivnih mera ostaće na snazi sve do 2018, odnosno do postizanja cilja od 1 odsto viška u platnom bilansu.

Ozbiljnu prepreku tom cilju predstavlja navala imigranata, kojih je u oktobru evidentirano 170 hiljada sa verovatnoćom daljeg rasta – do oko 200 hiljada do kraja godine. Već sada je Švedska daleko nadmašila rekord od 84 hiljade izbeglica iz 1992. pri raspadu Jugoslavije, kada je postala članica EU sa srazmerno veličini najvećom koncentracijom imigranata. Konstatovano je da će država morati da iz budžeta izdvoji između 6 i 7 milijardi evra da bi izbeglicama obezbedila dostojan smeštaj. Socijaldemokratska vlada je već najavila da će cilj pozitivnog platnog bilansa morati da se odgodi za izvesno vreme, koje će najviše zavisiti od smirivanja situacije u Siriji i oporavka te zemlje, koji bi povukao deo izbeglica nazad u domovinu.

Jedna od ključnih lekcija Švedske u ponašanju za vreme krize glasi: deficit nije problem ako služi za finansiranje istraživanja i zapošljavanja. Guverner Riksbank (Centralne banke), Stefan Ingves, lakonski kaže: “Strogost Bundesbanke? Ne hvala!” Ekonomista Kjel Nordstrem smatra da je noseći stub švedske ekonomske stabilnosti bipartijska saglasnost oko izvoza visokokvalitetne robe kao nacionalnog prioriteta. Volvo je nedavno otvorio svoju fabriku u SAD, švedski vojni avion Saab Gripen prodaje se bolje od Eurofightera Tajfun,3 Scania je sinonim za teška vozila… ako pak proizvodi nisu u ekstra klasi, onda su dizajnom i cenom konkurentniji od drugih, kao IKEA na primer.

Oni koji posežu za švedskim primerom morali bi uzeti u obzir da ta zemlja nije ratovala od 1805. te da je to jedna od značajnih komparativnih prednosti, zajedno sa kolektivnim razumnim ponašanjem, uz favorizovanje politike kolektivne dobrobiti. Među ključne odrednice Švedske, bez obzira ko je na vlasti, spadaju pragmatizam uz što veći procenat zaposlenosti stanovništva. Rezultat je da ona drži svetski rekord od 80 odsto zaposlenih u generaciji 25-64 godine starosti! U zemlji gde gotovo svi rade malo je prostora za zamlaćivanje političkim, nacionalističkim, verskim i sličnim “nadgradnjama”. Utoliko nije preterano važno koja je partija na vlasti, a pogotovo ne koji političar. Uprkos prevagi razuma nad političkim strastima, ta zemlja je dala političare velikog formata kakav je bio Olof Palme, čija je definicija da socijalisti nisu protiv bogatstva, nego protiv siromaštva, postala simbol jednog pogleda na društvo. Njegov prethodnik, Tage Erlander, 23 godine je neprekidno obavljao posao premijera (41 godinu parlamentarac), a da mu vlast nije udarila u glavu. Prema tvrdnji istoričara Jože Pirjevca, on je imao presudnu ulogu ubeđivanja Kardelja da se Jugoslavija opredeli za samoupravljanje. Možda će jednog dana bar Švedska u tome uspeti. Trenutno se, nakon jednogodišnjeg eksperimenta sa skraćenim radnim vremenom na samo 30 radnih sati u regiji Geteborga, sabiraju rezultati stručnih praćenja koja listom pokazuju da je produktivnost porasla u direktnoj srazmeri sa smanjenjem broja radnih sati, da su bolovanja gotovo nestala, da je indeks sreće zaposlenih udvostručen i da su pritom ekonomski efekti značajno bolji.

Pariska parada istorijske saglasnosti oko ekološke budućnosti planete, koju je verifikovalo 186 zemalja, u neku ruku samo je odjek “Energetskog scenarija Švedske 2010-2050”, kojim se predviđa da u drugu polovinu ovoga veka Švedska uđe isključivo sa obnovljivim izvorima energije. Taj ambiciozni plan ispisan na sto stranica teksta, tabela i grafikona, nudi dokaze ne samo održivosti ekoloških ambicija nego i argumente tehnološkog revolucionarnog obrta i izvanredne ekonomske perspektive. Za razliku od američke saglasnosti koja lako može biti opstruirana ako konzervativci dođu na vlast, švedski plan je nedvosmisleno bipartijski – započet u vreme konzervativaca, a finalizovan od najjače ženske ekipe socijaldemokrata. Naime, realizacija “Scenarija” poverena je Kristini Person, šefici Ministarstva budućnosti – jedinog takvog u svetu, zatim moćnoj Margot Valstrem, ministarki spoljnih poslova i Magdalen Anderson, ministarki finansija. Plan potpunog anuliranja fosilnih goriva, sem što predviđa značajne pogodnosti za one koji ga ozbiljno shvate4 naslanja se na već dugu i efikasnu tradiciju ekoloških mera. Na primer, carbon tax, uvedena još 1991. podrazumeva 100 evra poreza na svaku tonu CO² dok je u ostalim članicama između 5 i 10 evra. To je jedan od načina na koji su emisije ugljendioksida u Švedskoj od 1970. smanjene na pola, a ekonomija uvećana za 105 odsto. Celokupan železnički saobraćaj je prešao na obnovljivu energiju, a automobilski na etanol… Ima toga sijaset.

Ni aktuelni povod sa početka, ni aktuelna veza sa kraja ovog teksta nisu dovoljni da objasne zašto je baš Švedska u centru pažnje. Ponajviše je ona tu zato što se ne samo kod nas, padom rejtinga EU podgrevaju uverenja da je dovoljno prihvatiti švedski model da bi se postalo bogatiji, bolji, pametniji… U debati američkih predsedničkih kandidata, Berni Sanders je oponirajući Hilari Klinton rekao: “Mogli bismo da učimo od Danske, Švedske i Norveške kako valja rešavati probleme radnika”. Hilarin odgovor je bio rezak: “Nismo mi ni Danska ni Švedska, mi smo Sjedinjene države Amerike i naš je posao…” Nije lako razaznati da li je u pitanju njeno igranje na kartu nacionalne narcisoidnosti ili nesporazum, tek u pravu je – ni svemoćna Amerika nije u stanju da tek tako postane Švedska. Mnogo je Amerikanaca, pogotovo uticanijh, koji ne bi ni želeli taj model. Društvo koje imaju Šveđani stvaralo se tokom par vekova tolerantnog, pragmatičnog, pametnog i nadasve ujednačenog razvoja. U takvoj zemlji elita sposobna da usmerava društvo je posledica, a ne preduslov razvoja.

Biznis i finansije, 15.12.2015.

Peščanik.net, 17.12.2015.


________________

  1. U švedskom parlamentu ima 47 žena, u vladi je 13 žena i 11 muškaraca, u javnom sektoru je rodni paritet postignut na svim nivoima upravljanja, međutim, u privatnom sektoru na rukovodećim funkcijama je samo 17 odsto žena, a među profesorima univerziteta 19 odsto!
  2. Prema projekciji MMF za 2015. (nominalno) Švedska BDP-om po stanovniku zauzima 10. mesto, a po broju stanovnika tek 86. mesto u svetu. To je čini ekonomski najefikasnijom zemljom.
  3. Na projektovanju i proizvodnji Eurofightera Typhoon radile su vojne industrije Britanije, Nemačke, Francuske, Italije i Španije, a na Saab Griponu Šveđani sami. Kuriozitet je odbijanje Švedske da svoje avione proda Kataru, jer tu zemlju uvršćuje u nedemokatske i potencijalno agresivne, a takvima ne prodaje oružje!
  4. Ko kupi električni auto, na primer, dobija do 10.000 eura bonusa plus besplatno parkiranje, ne plaća putarinu, ni godišnje takse na vozilo i još što šta drugo.
The following two tabs change content below.
Milutin Mitrović (1931-2020) novinar, 1954. kao urednik Studenta primljen u Udruženje novinara i ostao trajno privržen tom poslu. Studirao prava i italijansku književnost, ali nijedne od tih studija nije završio, pa je zato studirao za svaki tekst. Najveći deo radnog veka proveo u nedeljniku Ekonomska politika, gde je obavljao poslove od saradnika do glavnog urednika i direktora. U toj novini je osnovno pravilo bilo da se čitaocu pruži što više relevantnih informacija, a da se sopstvena mudrovanja ostave za susrete sa prijateljima u bifeu. Tekstovi su mu objavljivani ili prenošeni u kanadskim, američkim, finskim i italijanskim medijima, a trajnije je sarađivao sa švajcarskim časopisom Galatea. Pisao za Biznis i finansije i Peščanik. Fabrika knjiga i Peščanik su mu objavili knjigu „Dnevnik globalne krize“.

Latest posts by Milutin Mitrović (see all)