Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Nije bilo nijednog razloga da trojica predsednika iz Bosne i Hercegovine dođu u Beograd. A kad su već došli, nije bilo nijednog razloga da razgovaraju o stvarima o kojima su razgovarali, jer su te stvari (izgradnja puteva, ekonomska saradnja, spoljna politika) u domenu vlada, a ne predsednika država. A kad su već razgovarali, nije bilo nijednog razloga da nas o tome informišu na konferenciji za novinare, jer smo i bez toga znali da su ti razgovori bili isprazni. I pošto je sve to bio čisti višak, logično je da se na konferenciji za novinare dogodi incident, e kako bi imalo o čemu da se piše i govori.

Na toj konferenciji, dakle, jedan od trojice predsednika iz Bosne i Hercegovine upao je u reč svom kolegi iz predsedništva i objasnio i njemu i predsedniku Srbije da će se spoljna politika Bosne i Hercegovine utvrđivati u Sarajevu i voditi iz Sarajeva, a ne iz Beograda. Predsednik Srbije se na to okrenuo novinarima i rekao – je l’ vidite kako je teško dogovarati se s njima, prvo kažu jedno, pa onda drugo. I to je otprilike sve. Ništa se više mimo toga nije dogodilo. Gde su stajali pre sastanka, predsednici su ostali i posle sastanka. Pa je stoga savršeno neshvatljivo što su se uopšte sastajali.

Tim pre što je čitava konferencija izgledala kao ponavljanje replika u jednoj drugoj nedavno odigranoj predstavi. Tada je Bakir Izetbegović, sećamo se, bez ikakvog razloga rekao da se on nada da će Bosna i Hercegovina uskoro priznati Kosovo. Bez obzira na to što njegova izjava nema apsolutno nikakvu političku težinu, zbog načina na koji se donose odluke u bosansko-hercegovačkom predsedništvu, naš predsednik je požurio da kaže kako će Izetbegovićeva izjava imati dalekosežne posledice, iako dobro znamo da neće imati nikakve posledice. A onda je počelo i zveckanje secesijom i sličnim budalaštinama.

I sad smo sve to gledali ponovo, ovaj put uživo na konferenciji, sa svim akterima okupljenim na istoj pozornici. Da je reč o pristojnim državama i političarima, sve bi to bilo praktično neobjašnjivo. Ali, reč je ipak o nečem drugom. Nije stvar samo u tome što Aleksandar Vučić, od kada je na sumnjiv način postao predsednik republike, iz dana u dan traži način da nam pokaže kako je i dalje predsednik vlade, kao da iko pametan uopšte i pomišlja da to ospori. Povrh toga, reč je modelu vladanja koji počiva na incidentima. To jest na proizvodnji incidenata.

Incident je bila Izetbegovićeva suvišna izjava o Kosovu. Kao što je incident bila i jučerašnja konferencija za novinare. A sva trojica predsednika došla su iz Sarajeva u Beograd samo da bi zajedno sa predsednikom Srbije odigrali još jednom isti incident. Mi se sad možemo pitati imaju li ti ljudi da rade nešto pametnije od toga i kakve su to države u kojima oni vlast drže na takav način? Ali, možda je pažnju bolje skrenuti na njihovo savršeno međusobno razumevanje i saradnju. Tri predsednika iz Bosne i Hercegovine došla su u Beograd samo zato da bi Vučić mogao da izigrava državnika. Bolji primer za dobrosusedske odnose teško da ćemo naći.

Peščanik.net, 07.12.2017.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)