Fotografije čitateljki, Neda Radulović-Viswanatha

Fotografije čitateljki, Neda Radulović-Viswanatha

Tokom minute šutnje žrtvama pariskog terora uoči utakmice Irske i Bosne i Hercegovine, neki pojedinci su glasno uzvikivali “Palestina, Palestina”, što je osramotilo sve one Bosance koji znaju da je to čin milosti i saosjećanja za žrtve bezumnog zla terora. Nijedna žrtva terora ne može biti ni više naša ni manje njihova, jer u teroru stradaju nevini i obični ljudi. Danima se mučim objasniti sopstveni stid sto je neka “naša budala” pokazala neciviliziranost i odsustvo elementarne ljudskosti.

Međutim, u svakodnevnim razgovorima uvjeravam se da su takve budale u većini. A većine budala me uvijek strah, zbog zlobne tuposti u njihovim glavama. Obično oni sve razumiju i osuđuju svako nasilje generalno, onda dođe famozno “ali” tihog terora podjednako razornog kao eksploziv. To “ali” je mentalna obogaljenost koja sprječava da se čovjek vidi bez boje kože, imena ili vjere, što u današnjem globalnom svijetu ne može biti tolerirano, osujećuje šansu za koegzistenciju unutar zemlje, svakog grada i ulice, priprema čovječanstvo za velike belaje u neizvjesnoj budućnosti.

Tihi terorista govori ispod tona, šapatom zavjere jer barata poznatom činjenicom kako je zapadni svijet licemjeran u osvajačkim ratovima za prirodne resurse arapskih zemalja, podršci arapskim diktatorskim režimima i izraelskoj okupaciji. Kako se koristi dvostrukim standardima ljudskih prava i da se neće nikada vidjeti na news kanalima empatična reportaža s Bliskog istoka koja će se moći usporediti sa snimcima terorističkog napada u londonskoj podzemnoj željeznici ili s ulica Pariza. Međutim, da li se zbog toga neko može odreći evropskih vrijednosti slobode i prosvjetiteljstva, Baha i Kafke, čitave književnosti, humanizma i demokratije?

Upadljive društvene nejednakosti, policijski režimi, autoritarne vladavine, odsustvo slobodne štampe, izostanak obrazovanja, samo su neki činioci koji pothranjuju ozlojeđenost i frustraciju muslimanske populacije u svijetu. Nećete čuti od tihih terorista nijednu kritiku za moralno i ekonomsko propadanje arapskog društva, krivci su uvijek “oni”, a “mi” smo žrtve zapadnjačke manipulacije.

Tihi terorizam na lokalnom nivou razara duh koji je odlikovao Bošnjake u finom balansu između tradicije i modernosti, između islamske prošlosti i moderne evropske misli. Zbog toga se politički zanemarivala vidljiva “selefizacija” islama u našoj zemlji, koja je napredovala do te mjere da postoje sela vehabijske ideologije što pruža pogodno tlo za prihvatanje vehabijskih pogleda na svijet kao reprezentaciju islama ili najmanju ruku toleriranje njegovih određenih aspekata.

Tihi terorizam je odricanje tradicije naših roditelja i djedova koji su nas učili da razumijemo islam kao vjeru učenosti, nade i ljubavi. Tihi terorizam hrani strah od drugog, tako što raspaljuje bivša i sadašnja poniženja, navodi pojedince da budu osuđeni na muku i gurnuti na put nasilja. A društvu je u interesu da on/ona ne krenu tim putem.

Umjesto da se povuče jasna demarkaciona linija između kulturnog identiteta i izopačenja, svako tiho “ali” tu neophodnu liniju slabi i ekstremiste čini glasnogovornicima ogromne zajednice vjernika. Religija stara 14 stoljeća koja govori o putu duhovnog ispunjenja, tumači se kao politički program militantnih formacija, što je opasno uprošćavanje, jer se njime milijarda muslimana gura u naručje nekoliko hiljada ekstremista i fanatika.

Društva pogođena strahom, kao i ona prožeta ozlojeđenošću su sada na raskrsnici, da idu putem barbarstva, ili da grade pluralni svijet u kojem potvrđivanje sebe ne prolazi kroz uništenje ili potčinjavanje drugog. Bosna i Hercegovina nema oklijevanja pred ovim izborom, svako od nas treba da preuzme sopstvenu odgovornost i zaštiti našu krhku zemlju od militantnih i tihih terorista.

Radio Sarajevo, 23.11.2015.

Peščanik.net, 24.11.2015.

TEMA – NAŠ TERORIZAM