Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Moguće je da su predsednik vlade, predsednica parlamenta i njihov šef Vučić pomislili – rešili smo stvar, ugasili smo pobunu nastavnika, dalje će ići lako, studenti će se razočarati, izgubiće volju i nadu, i ovaj put ćemo se izvući. Predsednik vlade još jednom je stavio tačku na nastavnike: kaže, drugo polugodište počeće 20. januara i tačka.

A onda je juče budala kolima naletela na studentkinju i sve se u svetu – kako je to tačno rekla bivša rektorka – šljama na vlasti okrenulo naglavce. Odmah je ministar policije požurio da se ogradi: studentkinju je pregazio više puta osuđivani kriminalac. Valjda je hteo da kaže – nije naš, kriminalac je. Ali, dobro smo to do sad naučili – kriminalac je, znači vaš je.

I Srbija ponovo gori. Da se odmah razumemo, sasvim je moguće da je budala krenula na studentkinju na svoju ruku. Ili da on to tako misli. Moguće je dakle da mu niko od šljama na vlasti nije rekao – idi i gazi. Ili da barem oni tako misle. Ali, mi znamo, i to smo naučili, budala u kolima ne bi gazila preko studenata da mu vlast nije rekla da to ne samo da se može nego i treba da se tako radi – to je njegovo pravo. Jeste, tako su mu rekli.

Hoću da kažem – sada se već mesecima zvanična politika raspirivanja mržnje i proizvoljnog crtanja meta obija o glavu samog režima. Deceniju i više ta ih je politika držala na vlasti, a sada ih ruši iz dana u dan. Jer, njene žrtve više nisu naši susedi i nekadašnji sunarodnici (jer narod nije samo etnička kategorija, zapravo ponajmanje je to; narod su pre svega ljudi, a onda i svi žitelji jedne države), sada stradaju od iste ruke naši bližnji. Teško je na to odmahnuti rukom kao da nas se ne tiče.

Da ima pameti, ovaj režim ne bi radio apsolutno ništa u vezi s tekućim protestima. Ne bi ni reč rekao. Zapravo, najpametnije bi im bilo da se povuku, sklone, pobegnu… u mukloj tišini. Ali, ko je još video zavisnika od kocke da se povukao iz partije u kojoj će na kraju izgubiti sve. To se ne događa, ni u pričama ni u stvarnom životu, nažalost.

Da su pametni, već smo o tome pričali, dali bi nastavnicima apsolutno sve što oni traže, i mnogo više od toga. Ali, nemaju oni tu pamet. Pred kraj prošle godine, 24. decembra, pozvali su svoje krtice u redovima sindikata i isporučili im plan i dali zadatak da članovi to prihvate, da li stvarno ili samo da ih prevare, režimu je bilo svejedno. Nije prošlo.

I onda ponovo ove godine, 9. januara – isti plan i isti zadatak. Samo što su režimske krtice sad imale iskustvo iz decembra. Pa su manipulisali glasovima, smišljali nedemokratske procedure za tobože zajedničko odlučivanje i nekako navukli privid većine za dogovor s vlastima, a očiglednu većinu među članovima sindikata za potpunu obustavu rada uspeli da pretvore u manjinu. I tako dali (lažni) razlog predsedniku vlade da stavi tačku na štrajk nastavnika. Što je on, kao čovek koji voli tačke, jedva dočekao. I opet je ispao glup.

I da budala nije naletela na studentkinju na trotoaru, i da se ništa dramatično do kraja ove nedelje nije dogodilo, drugo polugodište ne bi počelo u ponedeljak 20. januara. Više je razloga za to. Počnimo sa formalnim razlogom. Sve i da se štrajk zaista zaustavi, zaledi, odloži (što su sve eufemizmi za izdaju na vrhu sindikata), drugo polugodište ne bi moglo početi 20. januara jer se naprosto nije završilo prvo polugodište. Da bi počelo drugo polugodište, od ponedeljka se mora završavati prvo, pa koliko god dana da to uzme. A prvo polugodište nije završio upravo predsednik vlade.

Jeste, tako je glup. Prvo polugodište nije završio da bi prekinuo, zataškao, ugušio štrajk. A drugo će početi – iz opet istih razloga: da bi prekinuo, zataškao, ugušio štrajk. Samo što ne može i jedno i drugo. Mora prvo jedno da se završi, da bi drugo počelo. A štrajk, svejedno, nije prekinuo, zataškao, ugušio. Veliki broj škola neće raditi u ponedeljak. Ideja nastavnika je da pošalju poruku i svojim vođama sindikata i samoj vladi – nećete nas prevariti i poniziti kao što ste to do sad uradili mnogo puta.

Zahtevi nastavnika nisu ispunjeni, o tome smo ovde već govorili, više puta. I nema te prodane duše na čelu sindikata koja može sadašnju ponudu vlade predstaviti nastavnicima kao ispunjenje njihovih zahteva. A već pre ponedeljka 20. januara, pošto pokrenu inicijativu za smenu sadašnjih vođa sindikata, veliki broj nastavnika napustiće svoje sindikate i početi da osniva nova udruženja radnika u prosveti. Dakle, ništa od takozvanog mira u školi i stavljanja predsedniku vlade tako omiljene tačke. Svojim glupim potezima i igranjem na kartu korumpiranih sindikalista, predsednik vlade i njegov šef dobili su samo – tri tačke. Mogli su i gore da prođu.

Ali, stvar nije samo u platama, procentima, koeficijentima, veliki broj nastavnika doživeo je kao poniženje pregovore o svojim zahtevima. Ponizili su ih i vlasti i njihovi predstavnici. Čak i da su dobili odmah plate koje su tražili, mnogi od njih obustavili bi rad da sačuvaju elementarno dostojanstvo. Da jednog dana, kada za to dođe vreme, u učionice pred đake izađu kao časne osobe, kao nastavnici s integritetom. To je i inače najvažnija poruka koju kao pedagozi treba da pošalju deci.

Ali, ni tu nije kraj. Ta obustava rada trebalo je da se dogodi u ponedeljak. Za utorak se već nije znalo šta će biti. Ali, pošto je budala namerno naletela na studentkinju na trotoaru, nastavnici će obustavu rada od ponedeljka produžiti i na naredne dane, pa koliko bude trebalo, da se sačuvaju dostojanstvo i integritet. Jer, evo u čemu je stvar. Izgleda da ti nastavnici našu decu doživljavaju kao svoju. I kao svaki dostojan roditelj – a to ujedno znači i kao pravi pedagog – spremni su za njih da urade sve i rizikuju sve. Samo što to ipak nisu njihova deca, to su naša deca. Ako su nastavnici spremni da daju sve za njih, na šta bismo mi onda morali biti spremni?

Peščanik.net, 17.01.2025.

NADSTREŠNICA
RAZGOVOR O OBRAZOVANJU

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun) bio je urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)