Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Takozvana nova normalnost, koju je svet upoznao tek sa dolaskom pandemije, kod nas se odomaćila još pre deset godina. Da se razumemo, ne radi ova vlast ništa novo nenormalno. Ništa što nisu radili i kao opozicija i ništa što nisu radile i prethodne vlasti. Samo sve radi skarednije i pogubnije.

Kao opozicija su se oduvek ponašali prema političkim oponentima kao prema krvnim neprijateljima. Ali sada to rade sa pozicije moći te je svakodnevno i brutalno. Takođe i kradu, kao i svaka prethodna vlast, ali kradu nezasito i besprizorno. Ono što je tadašnji resorni ministar tako poetično nazvao kraduckanjem, dakle očekivanom i samim tim nekažnjivom kriminalnom radnjom, pretvorilo se u sistemsku pljačku prirodnih resursa i budžetskih para.

Pa ipak naše novo normalno uvek može biti još nenormalnije. Vlast krade i vreme, jedini nepovratno potrošeni resurs. I ne samo da nam kradu vreme, kradu nam i načine na koje to vreme provodimo. Džepare nas za magične trenutke udvoje, za spokojne trenutke u samoći, za vesela okupljanja. U trenucima dokolice mi listamo vesti i umesto da se opuštamo mi se prestravljujemo. Vesti su nam ko čitulje, bože mi oprosti. Vlast sa hinjenim žaljenjem objavljuje da su pokopane sve naše nade da će biti letovanja, ogreva, struje, hrane, goriva… Biće samo politike i to – u izobilju.

Trenutke koje ne ukrade, vlast – odlaže. Odlaže formiranje vlade, odlaže ulazak opozicije u parlamente kao što su odlagali korake za ulazak Srbije u Evropsku uniju. Odlaže „rešenje kosovskog pitanja“ čak se i prenemaže da prvi put čuje za „obostrano priznanje“. Odlaže sankcije Rusiji sve nadajući se da će i svet priznati „stanje na terenu“ (što će se možda i desiti).

Ako neki trenutak vlast i ne ukrade ili odloži – ona ga upropasti. Svečane akademije, svečano obeležavanje godišnjica, svečana polaganja zakletvi, svečani prijem pitomaca… sve se, sa sve ministrom smešnog hoda na čelu, svaki put pretvori u nesnošljivo poniženje učesnika i gledalaca. I zapravo odavanje počasti samo izmišljenom i umišljenom „vrhovnom komandantu“.

Da, kradu nam najbolje godine (koje su nekima i poslednje) i makar za tu krađu ih niko neće oterati u zatvor. Ali možemo mi da ih oteramo u opoziciju, to bi im ionako palo kao najteža robija. I nemojte samo da mi kažete da je i taj trenutak prošao, da su nam i njega ukrali. Ajde bar mi da se unenormalimo kad već vlast neće.

Peščanik.net, 20.06.2022.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)