U Atini, popularna ekstremno desničarska stranka optužuje Jevreje da su krivi za nesreću u zemlji i reciklira stare laži u kojima se Jevreji opisuju kao „Hristove ubice“. U Mađarskoj, premijer odbija da se ubedljivo distancira od jedne antisemitske i sve jače fašističke grupe. Da li su to scene iz Evrope tridesetih godina prošlog veka? Ne. Oba primera, nažalost, potiču iz današnje evropske politike.

U Grčkoj se radi o organizaciji Zlatna zora, sada trećoj po snazi stranci u kolevci demokratije. Mađarska partija je Jobik, koja ima sve veći uticaj. Skoro sedamdeset godina posle poraza Hitlera, Musolinija i evropskog fašizma u Drugom svetskom ratu, desničarska ideologija mržnje obnovljena je u praktično svim evropskim zemljama. Iako nijedna od ovih stranaka nije dovoljno jaka da preuzme vlast, one su često nasilne i agresivne. I netolerantne su prema doseljenicima, Jevrejima i drugim manjinskim grupama koje se ne uklapaju u njihovu izopačenu definiciju kako bi trebalo da izgledaju Grci, Mađari i drugi Evropljani.

Zlatna zora je privukla pažnju svetske javnosti svojim primitivnim šovinizmom, rasističkim napadima i upotrebom kukastog krsta i nacističkih pozdrava. Dugo godina marginalna grupa u grčkoj politici, polako je sticala popularnost kako se grčka ekonomska kriza pogoršavala u protekle tri godine. Na izborima 2012, Zlatna zora je neočekivano osvojila 7 posto glasova i dobila 18 mesta u grčkom parlamentu. Prema poslednjim istraživanjima, sada je podržava preko 11 posto birača. Partijski funkcioneri tukli su se sa levičarima u parlamentu prošle nedelje. Početkom meseca, jedan od lidera Zlatne zore pokušao je da udari gradonačelnika Atine na nekom humanitarnom događaju, ali je promašio i udario dvanaestogodišnju devojčicu.

U proteklih nekoliko meseci, Zlatna zora je posebno kritikovala Američki jevrejski komitet (AJK), između ostalog i zato što je ova organizacija pozvala grčkog premijera da održi govor na njenom Globalnom forumu u Vašingtonu idućeg meseca. Zlatna zora kritikuje AJK skandaloznim uvredljivim jezikom i karikaturama, opisujući Jevreje kao „lihvare i tirane grčkog naroda“. Moj prijatelj Dejvid Haris, izvršni direktor AJK, ovako opisuje te pretnje: „Zlatna zora čak ni ne pokušava da prikrije svoju ideologiju mržnje“ i „predstavlja podmukle stavove koji se danas ne mogu ignorisati.“

Kao što su se nacisti i Musolini napajali osnovnim, primalnim ljudskim strahovima u vreme ekonomske krize 20-ih i 30-ih godina, Zlatna zora danas računa na siromašnije Grke koju žive u očajnim uslovima, uz nezaposlenost mladih koja se bliži stopi od 50 procenata.

Ako je velika greška demokratskih lidera 30-ih godina bila ta što nisu na vreme shvatili Hitlera ozbiljno, kako Evropa i SAD treba da reaguju danas? Za neke je stranka koja veliča naciste u 21. veku komična. Ali to je naivna reakcija imajući u vidu gnev, predrasude i mržnju koji danas hrane mnoge evropske fašističke pokrete. Bila bi ozbiljna greška verovati da su to samo bezopasni desničarski ludaci.

Bitka za zaustavljanje evropskih neofašista počinje od samih Evropljana. Prošle nedelje, Savet Evrope je predložio da Grčka zabrani učešće Zlatne zore u grčkom političkom životu. Najznačajniji evropski lideri, poput nemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsednika Fransoa Olanda, imaju naročitu odgovornost da povedu tu borbu. Mogli bi da počnu od marginalizovanja nestabilnog premijera Mađarske, Viktora Orbana, ukoliko jasnim i nedvosmislenim rečima ne osudi partiju Jobik.

I Amerikanci moraju da se oglase. Naše najveće dostignuće je izgradnja društva utemeljenog na otvorenosti, različitosti, toleranciji i slobodi. Pored toga što držimo na oku naše sopstvene ekstremno desničarske grupe, moramo nastaviti da osuđujemo fašističke grupe poput Zlatne zore. Pritom možemo da učvrstimo svoje demokratske veze sa starim kontinentom. Uprkos svim pričama o našem zaokretu ka Aziji, Evropa je još uvek naš najvažniji ekonomski parner i najodaniji saveznik u NATO-u. Apel predsednika Obame za sklapanje novog ambicioznog sporazuma o slobodnoj trgovini i investicijama sa Evropom mogao bi da revitalizuje transatlantski savez i ojača evropsku demokratiju u tom procesu.

Sa Evropom nas spajaju najdublje istorijske, društvene i političke veze, koje se protežu sve do evropskog otkrića same Amerike. Sada imamo dužnost da ih branimo od sramne ideologije koja napada sve što je Evropa postigla od kraja Drugog svetskog rata.

 
Nicholas Burns, The Boston Globe, 23.05.2013.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 29.05.2013.