Prođe i kijamet kao da ga nikad nije ni bilo. Niko se naročito ne uzbuđuje što je tokom takozvanih ledenih dana dvadesetak ljudi stradalo u snegu i ledu. Valjda se smatra da je ta cifra prihvatljiva.

Tim pre što je u nekim zemljama EU (Poljska, recimo) Bogu na istinu otišlo mnogo više duša. Ne izgovara se to glasno, nije zgodno, ali ostaje utisak da je to još jedna u nizu srpskih pobeda. Da, da, da, tako mi funkcionišemo. Moglo je, rajo, ove surove zime pomreti četiristo ili petsto ljudi, ali zahvaljujući mudrom rukovodstvu na čelu sa bla, bla, bla, sve je ostalo u granicama prihvatljivosti.

Ono jeste, ne može se mnogo učiniti kad se na nekog surva lavina, kad nekom padne ledenica na glavu ili kad neko zaluta u mećavi. Ama među žrtvama zime našeg nezadovoljstva ima i izvestan broj onih koji su pomrli u svojim domovima u kojima nisu imali ogreva i hrane. Tu se, da kažemo, mnogo toga moglo učiniti. Ali se, eto, nije učinilo. Viša sila!

Sada – najavljuju državnici i državnički mediji – na red dolazi poplava. Ta najava je pravi izazov za meteorologa-amatera koji čuči duboko u meni. Čekaj, malo! U gornjem toku Dunava, u Mađarskoj, Austriji i Nemačkoj, dakle, snega nije bilo ili ga je bilo jako malo. Pre kijameta beše žestoka suša, vodostaj Dunava na minimumu, voleo bih da meni, a i vama cenjeni publikume, državnici i državnički mediji objasne: Odakle će doći povodanj? Od kog materijala će nastati? Ima, tvrde pomenuti, puno leda u „vodotoku“. Otuda preti opasnost. Nemojte vi mene shvatiti ozbiljno, nabavite džakove sa peskom i pojaseve za spasavanje, ali sve nešto mislim da taj led pripada Dunavu lično. Evo šta hoću da kažem: Dunav se zaledi, Dunav se otopi, količina vode ista. Može se to i eksperimentalno proveriti. Stavite šerpu vode u zamrzivač, pa je posle odledite. Videćete da se nikakav višak neće pojaviti.

Svejedno, poplava je jako dobra stvar da se raja održi u napetosti i neprestanoj zabrinutosti za imovinu i glave. Tako se, u političkom smislu, lakše diše. Vanrednost situacija ide na ruku pristalicama čvrste ruke, u koju Srbi tradicionalno veruju.

Zna to dobro Ivica Dačić pa gromoglasno najavljuje hapšenje svih odgovornih za nefunkcionalnost odvodnih kanala. Ah, kakva renesansna ličnost! Kakav kapacitet. Sa upravnika biblioteke, pravo na neodgovorne individue koje su, veli Dačić, izgradile kuće na odvodnim kanalima, pa im i to malo bilo, nego su ostatak zaklanih kanala zatrpali šutom. Ne kažem ja da takve ne treba pred sud. Ali smatram da ih treba hapsiti pre poplave, usred leta, recimo, i onda im postaviti pitanje: je li, more, ko ti dade dozvolu da gradiš kuću na kanalu?

 
Danas, 19.02.2012.

Peščanik.net, 21.02.2012.