
Znam, jeres je to reći, ali šta ako u Srbiji ima nešto gore od Vučića i SNS-a na vlasti? Šta ako imamo posla s nečim što je crnje od samog đavola? Jeste, izabrao sam neprimeren ton, može se sve ovo reći i pribrano i apelovati na čitaoca da pribrano razmisli… Evo o čemu: moguće je da je veći problem od Vučića i njegovog SNS-a gađenje i prezir prema politici u Srbiji. To je politički ćorsokak iz koga i ovih meseci, kao i prethodnih decenija tražimo izlaz.
Treba odmah reći – to što studenti rade i postižu proteklih nedelja veličanstveno je. Ne preterujem. I nisam lokalno uskogrud. Danas u Evropi ne postoji masovniji i istrajniji narodni pokret za vrednosti u temelju onoga što smo skloni da nazovemo evropskom ili zapadnom (demokratskom) civilizacijom od studentskih blokada u Srbiji. Dok populisti, antidemokrati, antiliberali, antiprosvetitelji koračaju u još jednom pokušaju da pregaze Evropu i zapadni svet, Srbija liči na prvu oslobođenu teritoriju.
Samo što to, nažalost, nije dovoljno. Jer ta sloboda ostvarena na ulici mora da se institucionalizuje. A institucije su u Srbiji i dalje zarobljene. Nema sumnje u to da je mirna borba na ulici politička. Nema sumnje u to da su načini ponašanja i odlučivanja studenata u svojoj suštini politički i da kao takvi nude sliku jednog boljeg i pravednijeg društva. Ali, sad bi sve to moralo ući u institucije, što je politika u užem (najužem, ako vam je tako draže) smislu reči.
Može se to reći i ovako – pošto su se oslobodili žitelji Srbije, došlo je na red da se oslobode i domaće institucije. To se može na dva načina. Jedan je da se na silu uđe u njih. Drugi je da se u njih stigne izborima. Ko god se zanosi revolucionarnim idejama i zagovara nasilno preuzimanje institucija, treba da zna da su sve uspešne revolucije, čak i kad su nosile ogromne promene (a obično nisu), ipak išle kroz ustanove, mnogo manje nasilno nego što smo kasnije o tome učili u školama. Od Francuske i Američke revolucije nadalje.1 Uključujući tu i domaću revoluciju posle 2. svetskog rata. (Pustimo Oktobarsku, to je posebna tema i stvar je tumačenja kako ćemo razumeti to preuzimanje vlasti.)
Evo šta je na stvari: mogu li studenti oprati politiku u Srbiji, učiniti da ona više ne bude predmet gađenja i prezira? Može se to reći i ovako: mogu li studenti vratiti žiteljima Srbije veru u političke procese, to jest mogu li vratiti poverenje u domaće političko polje? Samo što to nije pitanje za studente, nego za sve nas. Pa se ono može postaviti i ovako: šta nam je potrebno da se vratimo u politiku tako što ćemo, pored ostalog, naposletku izaći i na izbore (kao što izlazimo na ulicu) i glasati? Studenti?
Mislim da je i inače na studentima teret veći nego što oni treba da ponesu. Ali, neka bude da su studenti jedini akter za koga možemo da vežemo naše poverenje. Možemo ih zamisliti da pregovaraju o izbornim uslovima, o oslobađanju medija, o zakonitom radu institucija, ali oni ne mogu izaći na izbore – zakoni i institucije to ne daju. Imamo onda tri opcije: 1) da se organizuju u pokret, registruju se i izađu na izbore; 2) da se dogovore s opozicionim strankama i izađu na izbore kao kandidati na njihovim listama; 3) da se ne kandiduju, ali da podrže neke stranke u izbornoj utakmici.
Šta kažu žitelji Srbije, koja im od ove tri opcije najviše odgovara, uliva poverenje? Pri tom, opcije 2) i 3) bi podrazumevale da opozicija ide na jednoj listi, ako ne bismo da se deli studentsko revolucionarno telo, a to nimalo nije izvesno, barem za sada. Komplikovano je ali nema drugih opcija, izuzev onih nasilnih, a i one bi naposletku podrazumevale izlazak na izbore, ako smo za to da živimo u demokratskoj državi u kojoj institucije rade po zakonu svoj posao.
Politički iznevereni žitelji Srbije utehu su pronašli u studentskom pokretu. Koliko je velika bila potreba da se pojavi neko kome će žitelji Srbije verovati pokazuje i masovan odziv na pozive studenata. Jedan od razloga da se ljudi u velikom broju odazovu jeste i to što studenti i dalje vešto izbegavaju politiku u (naj)užem smislu. Oni kažu da ih stranke ne zanimaju, da ih vlast ne zanima, da ih ne zanimaju izbori… dakle sve ono što je u nedavnoj prošlosti vodilo ka razočaranju žitelja Srbije ili bilo njegov izvor, studente (još) ne zanima. Pametna odluka studenata, vešt pristup razočaranim žiteljima Srbije?
Hajde da vidimo: prvi studentski zahtev da institucije rade svoj posao jeste u stvari pritisak na osobe u tim institucijama. Zarad jednostavnosti, koristiću grube slike: ako kriminalci sede u institucijama, a vi ih pritiskate da rade svoj posao, praktično od njih tražite da uhapse i sude samima sebi. To ne ide. Već smo to videli posle izbora u decembru 2023. Policija i pravosuđe učestvovali su u velikoj izbornoj krađi za račun režima. Šta bi značio poziv policiji i pravosuđu da rade svoj posao u vezi sa tom krađom?
Jeste stvar u institucijama, ali je i u ljudima. Moraju se promeniti ljudi da bi (pro)radile institucije. Insistirati na radu institucija, ali ne i na smeni ljudi u njima, samo je pola posla, i to može trajati u nedogled a da se ne razreši. Niko od nas nema to vreme na raspolaganju, a pogotovo ne studenti.
Danas imamo u političkom polju više aktera koji nisu politički u užem smislu te reči. To su studenti, đaci, nastavnici, seljaci, advokati… Ranije smo dobili i vrlo efikasne ekološke aktiviste. Neka čitalac doda ako sam nekoga izostavio. Kako se ovi akteri uvode u političke procese kao politički akteri? Bilo bi najlakše da taj posao obave opozicione stranke tako što će svakoj od ovih grupa dati, ustupiti svoj politički prostor – bilo kada je reč o kreiranju politika (recimo u vezi s prelaznom vladom i njenim zadacima) ili kada se sastavljaju liste kandidata (jednom kada dođemo do izbora, a doći ćemo). Ima i drugih rešenja i još načina, naravno. Vreme je da počnemo da razmišljamo o tome. I nemamo mnogo vremena za to.
Peščanik.net, 04.02.2025.
NADSTREŠNICA________________
- Više o tome vidi u knjizi Nenada Dimitrijevića „Moderno ustavotvorstvo“, iz 2024.
- Biografija
- Latest Posts


Latest posts by Dejan Ilić (see all)
- Vreme curi - 04/02/2025
- Na stolu je – država - 31/01/2025
- Kad „izdajnici“ marširaju - 28/01/2025